Webshop - Trgovina SEMERKAND
Meni - Izbornik

Objavljeno u Br 105, Klasici tesavvufa

Edeb

Edeb

Uzvišeni Allah kaže: “O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje čuvajte od vatre…!” (Tahrim, 6) Sačuvati i zaštititi porodicu od vatre znači podučiti je edebu. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Lijep edeb je od imana.”; “Mene je odgojio moj Gospodar, kako me je samo lijepo odgojio!” (Sujuti, Džamiu’l-Ehadis, 2/88) Znaj da je edeb ukras svih dunjalučkih i vjerskih poslova. Bilo da je u pitanju vjernik ili nevjernik, politeist ili monoteist, novotar ili sljedbenik ehl-i sunneta, ili bilo ko drugi, svi su složni u tome da je edeb uslov u djelovanju i međuljudskim odnosima. Dok čovjek ne usvoji edeb, ne može obavljati nikakav posao među ljudima. Edeb među ljudima ogleda se u očuvanju muruvveta, tj. dostojanstva i čovječnosti. Edeb u vjeri znači slijediti Sunnet, a edeb u ljubavi znači paziti na poštovanje. Sve tri pomenute vrste edeba su međusobno povezane, jer onaj ko nema dostojanstva ne može slijediti Sunnet, a onaj ko ne čuva Sunnet, ne može znati ni šta je osnova poštovanja. Očuvati edeb u djelovanju i međuljudskim...

Više...

Objavljeno u Br 104, Klasici tesavvufa

Prepreke na putu sufija

Prepreke na putu sufija

Znaj da sam ja spoznao ovaj svijet kao mjesto određenih božanskih tajni, kosmos kao mjesto Njegovih emaneta, a sve što je u njemu kao božansku dobrotu prema Njegovim prijateljima, i mjesto manifestacije Njegove mudrosti. Sve stvari poput dragulja, imetaka, predmeta, materija, tijela i prirode, perde su koje onemogućavaju viđenje tih tajni. Na mekamu tevhida nema mjesta niti za jedno od nabrojanih stvari. Stoga, Uzvišeni Allah je stvorio ovaj svijet u funkciji hidžaba (perde, zastora). Tako svako stvorenje pronalazi smiraj u svome svijetu sa Njegovom naredbom. Lično postojanje svakog stvorenja postalo je hidžab spoznaji tevhida Uzvišenog Hakka. Ruhovi su se zaokupili vlastitim karakterima. Približavajući se materijalnom, udaljili su se od ihlasa (iskrenosti). Zbog svega toga, razum je postao njihova osnovna snaga za spoznaju božanskih tajni. Mekam kurbijjeta i blizine ostao je skriven od ruhova. Posljedica svega toga je to što je čovjek postao zastrt perdom gafleta i vlastitog postojanja. Uzvišeni Allah o tome kaže: “Tako mi vremena, čovjek je doista na gubitku.” (El-’Asr, 1-2); “…a on je, zaista, prema sebi...

Više...

Objavljeno u Br 103, Klasici tesavvufa

Tesavvuf i njegovo izvorište

Tesavvuf i njegovo izvorište

Ebu’l-Hasan el-Hudžviri, k.s., (preselio 465/1072) Izvodi iz djela “Kešfu’l-Mahdžub”  Uzvišeni Allah kaže: “A robovi Milostivoga su oni koji po Zemlji mirno hodaju, a kada ih bestidnici oslove, odgovaraju: ‘Mir vama!’” (Furkan, 63) Alimi koji su se bavili istraživanjem korijena riječi “sufija” mnogo su toga kazali i mnoge knjige napisali na tu temu. Prema jednoj grupi alima, sufije su dobile to ime zbog vunene odjeće (suf ) koju su oblačili. Drugi su kazali da su sljedbenici tesavvufa nazvani sufijama zbog toga što se uvijek nalaze u prvim redovima (u džamijama i u Allahovoj, dž.š., blizini). Neki pak kažu kako su sami sebi dali to ime zbog toga što su Ashabe Soffe, r.anhum, uzeli za svoje dostove. Neki su rekli da je riječ “sufija” izvedenica od riječi “safa”, međutim, ukoliko pogledamo u leksičko značenje tih riječi, ipak ćemo uočiti određenu razliku. Suštinski, “safa” (čistoća, radost) je nešto lijepo. Suprotno od toga je zamućenost, briga. Resulullah, s.a.v.s., je rekao: “Dunjalučka radost (safa) je nestala, ostala je tuga i briga.” (Buhari, Džihad, 111;...

Više...

Objavljeno u Br 102, Klasici tesavvufa

Važnost i vrijednost znanja

Važnost i vrijednost znanja

Izvodi iz djela “Kešfu’l-Mahdžub” Ebu’l-Hasan el-Hudžviri, k.s., (preselio 465/1072) Ukazujući na posebnu odliku alimā, Allah, dž.š., kaže: “A Allaha se boje (onako kako treba) od robova Njegovih – učeni.” (Fatir, 27) Vezano za temu, navest ćemo i dva hadisa Allahova Poslanika, s.a.v.s.: “Stjecanje znanja farz je svakome muslimanu.” (Ibn Madždže, Mukaddime, 17); “Tražite i stječite znanje, pa makar bilo i u Kini.” (Bezzar, el-Musned, 1/175; neki kažu da je ovo samo predanje – haber, op.prev.) Treba znati da postoji mnogo vrsta znanja, a čovjekov život je kratak. Nije za svakoga farz da izučava astronomiju, medicinu, matematiku i slične nauke. Od spomenutih nauka farz je naučiti ono što je u direktnoj vezi sa Šerijatom i to u onoj mjeri koliko je neophodno. Naprimjer, astronomija nam je potrebna kako bismo znali računati vrijeme (i shodno tome mogli činiti ibadet), medicina, kako bismo mogli čuvati zdravlje, matematika, kako bismo znali raspodijeliti miraz, odrediti vrijeme hajza i slično. Stoga, farz je steći onoliko znanja iz svake naučne oblasti, koliko je potrebno za činjenje...

Više...

Objavljeno u Br 101, Klasici tesavvufa

Ebu’l-Hasan el-Hudžviri, k.s.

Ebu’l-Hasan el-Hudžviri, k.s.

Alim koji zauzima veoma važno mjesto u historiji tesavvufa, Hudžviri, k.s., rodio se u Gazni. Iz podataka koje je naveo o sebi saznajemo da je za svoga života obišao oblasti Sirije, Turkestana, Džurdžana, Kazvina, Indije, Iraka, Huzistana, Azerbejdžana, Horasana i Transoksanije. Obilazeći spomenute oblasti imao je priliku da se upozna sa velikim sufijama toga vremena. Njegovo najpoznatije djelo je “Kešfu’l-Mahdžub” (Otkrivanje skrivenog). To djelo je prva knjiga koja sistematski obrađuje teme koje se dotiču tesavvufske misli i djela. U djelu su najprije obrađene teme ilma, fakra i zuhda, suštinske osobine tesavvufa, oblačenje hrke, te stavovi poznatih sufija po pitanju fakra i sufizma. Nakon tema vezanih za sufizam, u djelu su izloženi opisi iz života prve četvorice halifa, r.anhum, opisi iz života ehlibejtskih imama, i opisi iz života velikih zahida iz generacije tabi’ina, kao i opisi iz života drugih sufija. Započinjući pisanje djela “Kešfu’l-Mahdžub” Gospodaru moj, olakšaj mi i omogući da upotpunim! Hvala Allahu Veličanstvenom, Koji otkri tajne Svoga carstva evlijama Svojim, i Koji obznani tajne Svoje moći bliskim prijateljima...

Više...

Objavljeno u Br 100, Klasici tesavvufa

Allahova, dž.š., svojstva: Kelam

Allahova, dž.š., svojstva: Kelam

Izvodi iz djela “TAARRUF” MUHAMMED B. IBRAHIM KELÂBÂZÎ, rah. (preselio 380/990) Prema mišljenju većine sufija Allahov, dž.š., sifat (svojstvo) “kelam” jeste Njegov praiskonski sifat. Njegov govor (kelam) ni u kom smislu ne liči na govor stvorenja. Kao što nije poznata suština Allahovog, dž.š., Zata, tako nije poznata ni suština Njegova govora. Ono što je zasigurno poznato jeste činjenica da Njegov uzvišeni govor postoji. Na temu Allahovog, dž.š., govora većina sufija je saglasna u sljedećem: Govor Uzvišenog Allaha ne sastoji se od glasa, slova niti slogova. Glas, slova i slogovi samo ukazuju na Allahov, dž.š., govor. To su elementi govora stvorenja koja imaju potrebu za organima poput jezika, usana, grlene resice. Uzvišeni Allah nema organa niti ima ikakvu potrebu za njima. Stoga je jasno da se Njegov govor ne manifestuje posredstvom glasa slova i slogova. Suština se ogleda u sljedećem: Uzvišeni Allah je Kadim (bespočetan) i to je hakikat (istina). On Uzvišeni ni u kom pogledu ne liči na bilo koje stvorenje. Iz toga proizilazi da ni Njegov govor ne...

Više...