Webshop - Trgovina SEMERKAND
Meni - Izbornik

Objavljeno u Br 102, Hadis

Lijepo mišljenje o Allahu, dž.š.

Lijepo mišljenje o Allahu, dž.š.

Časni ajeti i hadisi muslimane podstiču da stalno održavaju ispravan nijjet, nadu i lijepo mišljenje o Allahu, dž.š. Sljedeći hadis-i kudsi jeste jedan od takvih hadisa: Naš Poslanik, s.a.v.s., prenosi nam da je Uzvišeni Allah rekao: “Ja postupam prema Svome robu shodno njegovom mišljenju o Meni. Pa neka o Meni misli onako kako želi.” Prema drugoj predaji navedenog hadisa, Uzvišeni Gospodar kaže: “Neka mu’mini o Meni ne misle ništa drugo osim hajra!” (Buhari, Tevhid 15, 35; Muslim, Zikr i dova 2, 19, 21) Shodno tome, Uzvišeni Hakk, nam želi reći: “Ja ću prema Svome robu postupiti shodno njegovom mišljenju o Meni.” Činjenica je da lijepo mišljenje, u pravom smislu, gaji samo osoba koja čini dobro. A lijepo mišljenje o Allahu, dž.š., imaju jedino oni koji paze na Njegove propise, koji strahuju od džehennemske prijetnje ali se istovremeno i raduju milosti Uzvišenog Gospodara. Onaj koji ima lijepo mišljenje o Uzvišenom Allahu, taj vjeruje da će mu On Uzvišeni podariti nagradu za dobro koje je činio, da će ispuniti dato obećanje...

Više...

Objavljeno u Br 102, Tefsir

Pravi put (el-Fatiha)

Pravi put (el-Fatiha)

“(Gospodaru naš!) uputi nas na Pravi put (Fatiha, 6) “ Uzvišeni Allah u Časnom Kur’anu kaže: “Naše je da ukažemo na Pravi put” (Lejl, 12). Učenjem 6. ajeta sure Fatiha, izgovarajući dovu “Uputi nas na Pravi put!” rob zapravo od Uzvišenog Allaha traži ono što je On, dž.š., obećao. Riječima “uputi nas” moli za sebe i za druge vjernike, a dova za brata u njegovom odsustvu, čista od ovosvjetske koristi i interesa, je primljena. (Mustekimzade Suleyman Efendi, Tefsiru Sureti’l-Fatiha) Ajet “Uputi nas na Pravi put” osvjetljava suštinu ajeta koji mu prethodi: “Samo od Tebe pomoć tražimo”(Fatiha, 5) i obznanjuje šta je to najveća pomoć koju tražimo od Allaha, dž.š. To je ujedno i najobuhvatniji i najznačajniji oblik dove. Uzvišeni Stvoritelj nas spomenutim ajetom podučava šta je najveći cilj i šta je to što je najvrjednije od onog što trebamo tražiti od Njega. Govori nam da je za čovjeka najbitnije da bude upućen i da dosegne suštinu robovanja. (Ismail Hakki Bursevi, Ruhu’l-Bejan; Elmalılı Hamdi Yazır, Hak dini Kur’an dili, Ibn...

Više...

Objavljeno u Br 102, Klasici tesavvufa

Važnost i vrijednost znanja

Važnost i vrijednost znanja

Izvodi iz djela “Kešfu’l-Mahdžub” Ebu’l-Hasan el-Hudžviri, k.s., (preselio 465/1072) Ukazujući na posebnu odliku alimā, Allah, dž.š., kaže: “A Allaha se boje (onako kako treba) od robova Njegovih – učeni.” (Fatir, 27) Vezano za temu, navest ćemo i dva hadisa Allahova Poslanika, s.a.v.s.: “Stjecanje znanja farz je svakome muslimanu.” (Ibn Madždže, Mukaddime, 17); “Tražite i stječite znanje, pa makar bilo i u Kini.” (Bezzar, el-Musned, 1/175; neki kažu da je ovo samo predanje – haber, op.prev.) Treba znati da postoji mnogo vrsta znanja, a čovjekov život je kratak. Nije za svakoga farz da izučava astronomiju, medicinu, matematiku i slične nauke. Od spomenutih nauka farz je naučiti ono što je u direktnoj vezi sa Šerijatom i to u onoj mjeri koliko je neophodno. Naprimjer, astronomija nam je potrebna kako bismo znali računati vrijeme (i shodno tome mogli činiti ibadet), medicina, kako bismo mogli čuvati zdravlje, matematika, kako bismo znali raspodijeliti miraz, odrediti vrijeme hajza i slično. Stoga, farz je steći onoliko znanja iz svake naučne oblasti, koliko je potrebno za činjenje...

Više...

Objavljeno u Br 102, Riječnik Kur'ana

Uspjeće samo onaj ko očisti svoju dušu

Uspjeće samo onaj ko očisti svoju dušu

Uzvišeni Allah zahtijeva od sviju nas, Svojih robova, da se čistimo od svih materijalnih i nematerijalnih – duhovnih nečistoća. Očistiti se od materijalnih nečistoća je, načelno, poprilično lahko. Čak i nevjernici, mogu biti veoma pažljivi u pogledu tog čišćenja. No međutim, neophodno je očistiti se od onih duhovnih, nematerijalnih nečistoća. Zbog toga čovjek mora biti budan u svakome momentu te neprestano djelovati u skladu sa bogobojaznošću. Širk ili pripisivanje Uzvišenome Allahu sudruga jeste, kao što je i poznato, najveći grijeh. Svi Božiji poslanici, a.s., su se najžešće borili protiv širka. Tako je i naš Poslanik Muhammed, s.a.v.s., najviše vojevao protiv širka i mušrika, tj. mnogobožaca koji su Allahu, dž.š., druge smatrali ravnim. Uzvišeni Gospodar nas, također, u Časnome Kur’anu često upozorava na pitanje širka. Zbog toga, grijeh koji zahtijeva najviše pažnje od nas muslimana, da pazimo tokom svog života da ga ne počinimo, jeste širk. Prema onome što naš Gospodar kaže: “O vjernici, mnogobošci su sama pogan!” (Tevba, 28), uviđa se da je širk prljavština te da se od...

Više...

Objavljeno u Br 102, Govor stanja

Učenje Časnog Kur’ana

Učenje Časnog Kur’ana

Na temu učenja Časnog Kur’ana, Mevlana Tadžeddin Dergami, k.s., je kazao: “Hak (pravo) koji Kur’an ima kod učača jeste da ga uči sa srčanim hudurom. To znači sljedeće: Kada prilikom učenja Kur’ana učač naiđe na Allahove, dž.š., naredbe, treba ih čitati sa strahom, kada naiđe na zabrane – sa osjećajem odbojnosti, kada naiđe na pripovijesti i primjere – sa ibretom (poukom), kada naiđe na radosne vijesti – sa radošću, a kada naiđe na prijetnje – sa strahom i suzama. Drugim riječima: kada prouči ajete koji sadrže naredbe, treba pognuti svoju glavu sa strahom, kada prouči ajete vezane za zabrane, treba čvrsto odlučiti da će ih se pridržavati, kada pročita neku kur’ansku pripovijest ili primjer, treba razmisliti o njoj i potruditi se da shvati poruku koja se odnosi na njega, kada prouči ajete koji govore o Allahovim, dž.š., počastima i blagodatima, treba se obradovati nadajući se Allahovoj, dž.š., dobroti, a kada naiđe na ajete koji govore o kazni i patnji, treba osjetiti strah i zaplakati.” (Mevlana Ali b. Husejin es-Safi,...

Više...

Objavljeno u Br 102, Mudrost

Ne bojte se i ne tugujte

Ne bojte se i ne tugujte

Dragocjeni alim iz 14. vijeka, jedan od odabranih murida Šaha Nakšibenda, k.s., Šejh-Jakub Čerhi, k.s., u svom djelu Risale-i Unsijje, ovako kaže: Istikamet (ustrajnost na Pravome putu) biva očita kroz čovjekov govor, postupke i stanja koja doživljava. Istikamet se manifestuje i u zahiru (pojavnom) i u batinu (nevidljivom), te čovjeka vodi ka vječnoj sreći. U časnom ajetu, Uzvišeni Allah kaže: “Onima koji govore: ‘Gospodar naš je Allah’ – pa poslije ostanu pri tome – dolaze meleki: ‘Ne bojte se i ne žalostite se, i radujte se Džennetu koji vam je obećan.’” (Fussilet, 30) Oni koji su na Sirat-i mustekimu jesu oni koji su povjerovali u to da nema drugog boga sem Allaha, dž.š., i da je Muhammed, s.a.v.s., Njegov rob i poslanik, i koji ispunjavaju zahirske i batinske uslove za ispravnost imana. Kao rezultat izgovaranja šehadeta, manifestuje se zahirski istikamet (pojavni), dakle kod roba postaju vidni izvršavanje šerijatskih propisa i ustrajnost u tome. S druge strane batinski istikamet rezultat je hakiki (istinskog) imana. Behauddin Nakšibend, k.s., na sljedeći način...

Više...