Webshop - Trgovina SEMERKAND
Meni - Izbornik

Objavljeno u Br 100, Mudrost

Ahlak alima

Ahlak alima

Jedan od učenjaka hadisa i fakih 10. vijeka, Ebu Bekr al-Adžurrî, k.s., u svom djelu „Ahlâku’l-Ulema: Ahlak uleme“, na sljedeći način govori o edebu kojeg treba da posjeduju alimi: Kada Uzvišeni Allah učini da određena osoba postane poznata po znanju, bilo da se radi o istinskom alimu ili ne, svi pokazuju poniznost naspram nje jer imaju potrebu za znanjem koje posjeduje. Na isti način, spram takve osobe poniznost pokazuju i arifi, što biva uzrokom da se u njenom srcu pojavi ljubav prema njima. Međutim, kada se takva osoba susretne sa alimom, onda će ona pokazati poniznost. To je zbog znanja kojeg alim posjeduje, a iskazati poniznost spram znanja je obaveza. Kada takva osoba pokaže poniznost spram onih koji imaju manje znanja od nje, to čini zato što zna da je znanje ono što ju je učinilo časnim, kako kod Allaha, dž.š., tako i kod evlija. Jedan od edeba kojim alimi trebaju ukrasiti svoje znanje, poštenje i iskrenu namjeru, jeste to da posredstvom znanja traže Allahovo, dž.š., zadovoljstvo. Edeb istinskih...

Više...

Objavljeno u Br 100, Kolumna

Vjera u potrošačkoj kulturi

Vjera u potrošačkoj kulturi

Kultura po principu „iskoristi pa baci“ ne prihvata staro kao dobro, pa čak nastoji spriječiti i samu pomisao da određeni principi nikada ne zastarijevaju. S vremena na vrijeme, dolazimo u priliku da razgovaramo sa ljudima različitih profesija i karaktera. Skoro svaki put, tema tih razgovora bivaju islamska pitanja dubokih značenja, olahko spominjana na televizijskim kanalima i internet-portalima. Tokom takvih razgovora, ljudi postavljaju pitanja ali uglavnom ne žele naučiti nešto novo već potvrditi vlastite predrasude ili pak nametanuti svoje stavove o suptilnim temama koje zahtijevaju tumačenje stručnih osoba. Jedan dio onih koji tako postupaju jesu ljudi koji su mnogo načitani, ali često nemaju ni osnovno ilmihalsko znanje. Takve osobe krajne nevoljno sprovode u svojim životima norme oko kojih su se svi muslimani složili. To dovodi do toga da smo danas prımorani razjašnjavati pogrešne Kultura po principu „iskoristi pa baci“ ne prihvata staro kao dobro, pa čak nastoji spriječiti i samu pomisao da određeni principi nikada ne zastarijevaju. Stavove i fetve nastale kao produkt laičkih rasprava. Odavno se govori o tome...

Više...

Objavljeno u Br 100, Latice ružičnjaka

Jedini Cilj

Jedini Cilj

Latice ružičnjaka Jedini Cilj Jedan od Plemenitih Prvaka, osnivač halke iršada u Nuršinu, Šejh-MuhammedDijauddin, k.s., ovako kaže:„Ej brate! Plemeniti Prvaci, k.s., surekli: ‘Onaj ko želi putovati Hakku, zaprisne prijatelje treba uzeti pokornosti ibadet.’ Jer čovjeka od postizanja visokihduhovnih merteba sputava pridavanjepažnje drugim stvarima.Ukoliko murid vidi Allahovu, dž.š.,manifestaciju i osjeti slast proizašluiz tog viđenja, to može biti uzrokomstagnacije u činjenju dobrih djela kaoi umanjenja želje za daljim duhovnimnapredovanjem. S druge strane, ukolikoAllahova, dž.š., manifestacija i slastvezana za nju, ne budu vidne, to možebiti uzrokom beznađa i indolentnostispram postizanja Allahovog, dž.š., zadovoljstvakoje je muridov cilj.Uz to, Plemeniti Prvaci su rekli: ‘Svakaželja koja se javi u muridovom srcu,pa makar to bila i želja za postizanjemevlijaluka, sprječava ga da se istinskiokoristi tesavvufom.’Zaključak je da prilikom činjenja dobrihdjela, jedini cilj murida treba bitizadovoljstvo Uzvišenog Hakka, a nikakoto ne smije biti neki od kerameta (nadnaravnih sposobnosti) Riječ alima U danima dok je jedan od PlemenitihPrvaka, Šejh-Fethullah Verkanisi, k.s.,boravio u svetim mjestima kako bi obaviodužnost hadždža, neko od njegovihsaputnika mu reče:‘Ovdje se nalazi jedan alim čije...

Više...

Objavljeno u Br 100, Vjera i život

Šedžaat-Osobina junaka

Šedžaat-Osobina junaka

VJERA I ŽIVOT ŠEDŽAAT – OSOBINA JUNAKA Prije dolaska islama, riječ šedžaat koristila  se za izražavanje napadnog i nasilnog  ponašanja. Najčešće se upotrebljavala  prilikom plemenskih sukoba i u osvetničkim  namjerama.  Nakon dolaska islama, ta riječ počinje  označavati iskazivanje ljutnje i hrabrosti naspram  zuluma i nepravde, i to ljutnje koja  je prošla kroz filtere srca i razuma. Dakle,  pod pojmom šedžaat podrazumijeva se,  čovjekovoj prirodi svojstven ali pravilno  usmjeren, osjećaj gnjeva, te ljutnja koja je  potrebna kako bi se zaštitio narod i svetinje,  ljutnja sa mjerom i granicom. Kada je potrebno  posjedovati šedžaat?  U Časnom Kur’anu, u sljedećem ajetu  sure Feth, nalazimo dokaz o neophodnosti  posjedovanja šedžaata:  “Muhammed je Allahov poslanik, a njegovi  sljedbenici su strogi prema nevjernicima,  a samilosni među sobom; vidiš  ih kako se klanjaju i licem na tle padaju  želeći Allahovu nagradu i zadovoljstvo–  na licima su im znaci, tragovi od padanja  licem na tle. Tako su opisani u Tevratu.  A u Indžilu: oni su kao biljka kad izdanak  svoj izbaci pa ga onda učvrsti, i on...

Više...

Objavljeno u Br 100, Riznica mudrosti

Putem tesavvufa

Putem tesavvufa

Riznica mudrosti Osoba koja je odlučila da krene putem tesavvufa i da se veže za određenog šejha, naziva se “murid” što znači “onaj koji želi, koji posjeduje volju i želju”. Murid, pod vodstvom svog muršida, pokazuje vlastitu volju na putu ličnog upotpunjavanja i postizanja Allahovog, dž.š., zadovoljstva. On ne ispoljava niti uopće ima vlastitu volju spram grijeha. Dakle, ne približava se onome što je Allah, dž.š., zabranio. Zbog toga se murid naziva i osobom koja nema vlastite volje. On je, na putu Hakku, vezao vlastite želje za volju svog muršida. A ono što time želi postići jeste Allahovo, dž.š., zadovoljstvo. Prema riječima Ebu Taliba el-Mekkija, k.s., murid treba; nastojati da svoju volju čuva u granicama onog što je dobro i ispravno, da se drži daleko od lošeg društva, da spozna ružne osobine svog nefsa, da se druži sa onima koji poznaju Allaha, dž.š., da čini tevbu, da svoju opskrbu stječe na halal način, te da za prijatelja uzme salih (dobrog) insana koji će mu biti vodič na putu. Velikan...

Više...

Objavljeno u Br 100

Dova

Dova

Tema broja Jezik i srce muslimana su uvijek u dovi i zapravo njegov kompletan život je satkan od dova. Ako pogledamo bilo koju stranicu života Poslanika Muhammeda, s.a.v.s., i njegovih časnih ashaba, r.anhum, na svakoj ćemo vidjeti dovu. U svim stanjima i prilikama oni su posezali za dovom. U današnjem svijetu, kada je veza sa vječnim svakim danom sve slabija, da bismo sačuvali srčanu vezu sa Gospodarom i svoj život živjeli usmjereni prema Njemu Uzvišenom, neophodno je da prigrlimo i iznova otkrijemo dovu. Dova je predočavanje našegstanja Allahu, dž.š., traženje pomoći i podrške u rješavanju problema i teškoća koje nas zadese. Dova je ibadet, ali je ujedno i sredstvo približavanja Gospodaru. A Uzvišeni Stvoritelj nas je obradovao viješću da će primiti dovu učinjenu u skladu sa propisima. Srž ibadeta Božanska zapovijed u kojoj se kaže da kod Allaha, dž.š., nemaju nikakve vrijednosti oni koji Mu se ne obraćaju, zapravo govori u kolikoj je mjeri dova važna i kolika je njena vrijednost. Rob dovom predočava svoje želje i stanje, te...

Više...