HUTBE

ASHABI  najbolja generacija

Tumačeći kur’anske ajete i citirajući Alejhisselamove hadise, često se susrećemo sa imenima pojedinih ashaba, r.a., koji su nam sačuvali i prenijeli izvore islamske nauke i koji su podnijeli ogromne žrtve, da bi izvršili taj svoj istorijski zadatak. Ti ljudi, bili su nepoznati prije pojave islama, jer su živjeli u pustinji, daleko od kulture i civilizacije. Islam ih je probudio izvjekovnog sna, skinuo sa njih okove zabluda, otvorio im oči i duhovno ih uzdigao.

Čitav jedan narod preporodio se i oživio, pod spasonosnim zracima islamskog sunca. Ashabi, r.a., do juče nepoznati ljudi, okupljajući se oko Alejhisselama, stupili su na istorijsku pozornicu i postali nosioci kulture. Islam je ovjekovječio njihova imena. Ko su bili ti ljudi, koje je obasjalo sunce islama,koji su imali tu sreću, da gledaju u mubârek lice Alejhisselamovo i da slušaju riječi iz njegovih usta? Pošto su prvi primili islam i borili se za njegovo učvršćenje i širenje, oni će, sigurno, uživati i najveće priznanje, i dobiti najveću nagradu za svoj trud. A pošto su nauku islama primil direktno od hazreti Pejgambera i odmah na sebi primjenjivali propise naše uzvišene vjere, provodeći ih u praksi, oni su, za sva vremena ostali jedna uzorna generacija, u koju se, u sva ko doba i u svakoj prilici, mogu ugledati kasnija pokoljenja.

 

Vrline ashaba

Kur’ani-azimuššan hvali ashabe, r.a., na više mjesta, ističući njihove vrline. Tako, naprimjer, u suri Ali Imrân, u 110. ajetu, kaže Allah, dž.š., za ashabe:

– Kuntum hajre ummetin uhridžet linnasi
– Vi ste najbolji ummet, najodličnija generacija, koja se je pojavila na svijetu.

A onda obrazlaže, zašto su ashabi, r.a., naj bolja generacija:
Te’murune bi-l ma’rufi ve tenhevne anilmunkeri ve tu` minune billah
Vi propovijedate dobro, a odvraćate od zla, i ispravno vjerujete Allaha, dž.š.

Kao što vidimo, u ajetu se ističu tri vrline prvih muslimana: prva je, upućivanje na dobro, druga, odvraćanje od zla, i treća, najvažnija – iman, čvrsta vjera u Allaha, dž.š., i, ako ustraju na putu dobra, u Njegovu pomoć. Ove tri vrline treba da krase svakog muslimana, kojem ashabi, r.a., služe kao uzor.

U drugom ajetu, Kur’an ističe hrabrost i neustrašivost ashaba, r.a., u bojnim redovima. Jer tada, u prvo doba islama, ashabi, r.a., su bili i prva vojska, koja je neustrašivo ulazila u borbu, i čiji je svaki vojnik bio spreman poginuti za islam. Ovako se kaže u ajetu, pri kraju sure el-Feth:

– Muhammedun resulullah
– Muhammed je Božiji poslanik.

– Vellezine me’ahu
– a njegovi drugovi, koji se, zajedno s njim, bore za islam

– Eššida’u ale-l kuffari
– oni su odvažni i neustrašivi u borbi protiv neprijatelja islama

– Ruhama’u bejnehum
– a između sebe su blagi, pažljivi i milostivi.

Iz ajeta se razumije, da je među ashabima vladala izuzetna pažnja, harmonija, sloga i bratska ljubav. Oni su se natjecali u tome, ko će za koga više učiniti. Ko će se za koga prije žrtvovati, da bi svoga druga poštedio.
U nekoliko hadisa, Alejhisselam opisuje svoje drugove, hvali ih, brani i uzima u zaštitu, a nama ih preporučuje kao primjer, da se u njih ugledamo.

Tako, u jednom hadisu, kaže za njih:
– Ashabi ken-nudžumi, bi ejjihim iktedejtum, ihtedejtum.
– Moji su ashabi kao zvijezde: za kojim god pođete, bićete na pravom putu.

 

*Hutba održana u Carevoj džamiji u Sarajevu, u petak 10. decembra 1976. godine/18. zil-hidžeta 1396. godine po Hidžri, Glasnik VIS-a br 6/1976.

Nastavak hutbe možete pročitati u časopisu Semerkand broj 87.

 

 Semerkand 86.

Draga braćo i poštovane sestre!
Danas je prva džuma u mjesecu muharremu, u Novoj muslimanskoj 1401. godini po Hidžretu. Nalazimo se u prvim danima te godine, pa je ovo zgodna prilika da porazgovaramo o našim planovima i zadacima, koji nas očekuju u ovoj godini, o izgledima i nadama koje nam donose novi dani, u novom stoljeću. Kao što se na koncu godine pravi obračun– pregled rada i bilans poslovanja–tako mi, i na početku godine, pravimo plan i program rada za čitavu godinu unaprijed, i to prema našim sposobnostima i mogućnostima, da taj plan ostvarimo.
Naravno da se, u većini slučajeva, ne može ispuniti sve što čovjek zamisli i planira. Ali, mi smo zadovoljni, i kad se ostvari veći dio našeg plana. Jer, čovjek ne može predvidjeti sve prepreke i smetnje, koje stoje na putu njegova rada i djelovanja.
Pošto je godina duga i široka, treba njene dane što bolje iskoristiti, da nam vrijeme uzalud ne prolazi. Sve materijalno može se nadoknaditi, ali izgubljeno vrijeme nikada se više ne vraća!

Muhammed, alejhisselam, kaže u hadisu: – Postoje dva velika nimeta, dvije Allahove,dž.š., blagodati, čiju vrijednost mnogi ljudi ne znaju cijeniti. Ta dva nimeta su: zdravlje i slobodno vrijeme.
Mi, hvala Bogu, uživamo te nimete. Zdravi smo, sposobni za rad, za učenje, za duhovno uzdizanje; a uz to imamo i slobodnog vremena.

Pa kad imamo te nimete, treba da ih koristimo na dobro svoje i svoje okoline. Kakvi su naši planovi u ovoj novoj godini?
Šta bismo mogli poduzeti, i šta je najpreče da uradimo? – pitamo se mi. Pokušaćemo da odgovorimo na ova pitanja.
Najprije da napravimo jedan plan, koji bi se sastojao od nekoliko tačaka:
1. upoznavanje sebe,
2. upućivanje drugih na pravi put,
3. islamski odgoj djece i omladine,
4. traženje saradnika na tom polju rada, i
5. natjecanje u dobrim djelima.

Ovih pet zadataka imali bi jedan zajednički cilj: da se oplemeni ljudska duša. Jer, čovjek je osnovna ćelija društva. Ako su ćelije zdrave, onda je i organizam zdrav, snažan i čvrst. A ako su ćelije bolesne, onda prijeti opasnost da se organizam raspadne. Kad čovjek pristupa jednom korisnom radu i plemenitom zadatku, on mora najprije da pođe sam od sebe. On sam, kao jedinka, mora biti pošten, čestit i uzoran, da bi mogao pozitivno na druge utjecati. Zato je prva i osnovna dužnost svakog čovjeka, koji se misli angažovati na ovom radu: da raščisti sa sobom, da sebe preispita, pripremi i osposobi za tu dužnost. Čovjeku se dvaput u životu otvaraju oči: prvi put – kad se rodi, i drugi put – kad sazna istinu. Ovo drugo otvaranje očiju, dešava se u zrelim godinama. To je duhovni vid, čiji su obzori mnogo širi. Tim, duhovnim očima, čovjek može dokučiti i ono, što ovim, tjelesnim očima, ne može vidjeti.

U ajetu, koje smo proučili na početku hutbe (sure Maide, 105), doziva nas Allah, dž.š., pa nam kaže:
(Esteizu Billah) Ja ejjuhellezine amenu! – O, vjernici! Alejkum enfusekum! – Vi ste dužni da se sami za se pobrinete! (Da osigurate budućnost svojoj duši, koja će sutra izaći iz ovog tijela.) La jedurrukum men dalle izehtedejtum – Ništa vam ne može nauditi onaj koji luta, ako se vi budete držali pravog puta.
Ilellahi merdži`ukum džemi`an fejunebbiukum bima kuntum ta`melun – Znajte, i imajte na umu, da vam se valja vratiti Allahu, dž.š., i izaći pred Njega, pa će vam On iznijeti i predočiti vaša djela. (Onda ćete vidjeti, šta ste na dunjaluku radili i šta ste zaradili!)

Nastavak hutbe možete pročitati u časopisu Semerkand broj 86.

 

Iz knjige Hutbe – H. hfz. Halid ef. Hadžimulić, koju je u povodu 100-godišnjice rođenja ovog jednog od najcjenjenijih islamskih učenjaka u BiH, izdalo Udruženje Hadži Mujaga – Sarajevo, uz saglasnost izdavača i priređivača (Šaban Gadžo), prenosimo neke dijelove …