Webshop - Trgovina SEMERKAND
Meni - Izbornik

Objavljeno u Br 100, Brak

Lijepa riječ za lijep brak

Lijepa riječ za lijep brak

U međuljudskim odnosima iskrenost je ključna, a  moguće ju je postići jedino ukoliko se otklone  zastori među ljudima. Svaki zastor manje, dovodi  do transparentnijeg odnosa između nas i našeg sagovornika.  Stoga, naš istinski prijatelj, naš brat ili  sestra, je svaka osoba pred kojom slobodno možemo  otvoriti svoju dušu, ispričati svoje tajne, podijeliti  naše uspjehe i našaliti se bez straha da ćemo biti  pogrešno shvaćeni.

Takav prijatelj je nama bliska  osoba pred kojom smo oslobođeni zastora i sakrivanja.  Svaki čovjek ima potrebu za takvim prijateljima,  za onima s kojima će moći podijeliti radost i tugu.  Saznanje da postoje takvi prijatelji i da čovjek nije  sam, veliki je nimet.  Budući da čovjek nastoji postići takvu bliskost sa  prijateljem, naravno da takvu iskrenosti želi imati i  u odnosu sa supružnikom sa kojim dijeli cijeli svoj  život. Pred njim želi pričati i ponašati se opušteno.

To je potpuno prirodna potreba koju supružnci trebaju  ispuniti. Međutim, i u prijateljskim, i u bračnim  odnosima, postoji određena granica koja kada se  prekorači, odnos prestaje biti iskren i prerasta u  drskost. Ni prijateljstvo niti brak ne mogu podnijeti  teret drskosti…

Prijateljstvo koje se razvije u braku, nakon nekog  vremena preraste u nepažnju, koja kasnije rezultira  slobodnim ponašanjem koje smeta supružniku. Naročito  grubost koja se očituje u riječima i postupcima,  postaje znak pokvarenih odnosa, a ne međusobne  prisnosti. U ovom tekstu, željeli smo skrenuti pažnju  na problem koji nastane kada grubost ovlada  jezikom.

OBRAĆANJE JE KLJUČ 

Supružnici često nazivaju jedni druge raznim  nadimcima poput “dušo moja”, “živote”, “dragi ili  draga”, “hanumo” ili “ljubavi”. U svakom braku,  upotrebljavaju se različiti načini obraćanja shodno  namjeri koju u sebi sadrže. Ponekad se njima želi  iskazati ljubav, ponekad samilost, poštovanje ili pak  šala. Upravo zbog toga što odražava percepciju naše  ličnosti u glavi našeg supružnika, način obraćanja je  iznimno bitan. Razmislimo na ovaj način; kada nam  supružnik na početku nama upućene rečenice kaže  dušo moja, bilo da se radi o pozitivnoj ili negativnoj  poruci koju njome nastoji prenijeti, mi ćemo znati da  smo dio duše onoga koji nam se obraća.

To nam govori da nas supružnik kritikuje smatrajući nas dijelom  sebe. Pa nam tako mnogo lakše padaju rečenice tipa:  “Dušo moja, koliko puta sam ponovila da pokušaš  biti spreman na vrijeme.”, ili “Dušo moja, ako opet  tako nešto ponoviš, naljutit ću se.”  Zamislimo sada potpuno suprotnu situaciju u kojoj  supružnik želi poslati lijepu poruku ali na samom početku  koristi grube i uvredljive riječi poput: “Debeli/  debela, mali/mala, žgoljavi/žgoljava…” To su najblaži  oblici ružnih nadimaka koje smo smatrali prikladnim  da se nađu u redovima ovog teksta. Ma koliko bila  lijepa poruka rečenice na čijem je početku takva  riječ, onaj kome je upućena osjećat će se povrijeđeno  zbog karakterisanja njegove ličnosti takvim riječima.  U njemu će se probudit osjećaj da su osobine po kojim  ga se oslovljava nešto čega se nikada neće moći  osloboditi. Svaki čovjek želi znati da ga supružnik  posmatra u lijepom svjetlu. Ukratko, način obraćanja  predstavlja jednu vrstu ključa. Tim ključem je moguće  otvoriti ili zatvoriti srce supružnika.

ŠALA ILI NE? 

Svako se voli šaliti sa njemu bliskom osobom, šala  povečava bliskost i muhabbet u braku. Međutim,  ukoliko ne sačuvate mjeru i prikladan način šaljenja,  onda šala postaje uvreda, a ne sredstvo povećanja  muhabbeta. Ukoliko se stalno zbijaju šale na račun  izgleda ili osobina supružnika, umjesto bliskosti nastaje  pogodno tlo za svađe. Onaj ko na takav način  zbija šale, treba znati da njegov supružnik, kojem je  u tim trenucima povrijeđena čast, neće moći podnijeti  takvo postupanje. Neumjesne šale uzrokuju  to da nam supružnik vrati istom mjerom ili da se  počne emocionalno udaljavati od nas. Obje situacije  predstavljaju prijetnju za brak. Ne zaboravimo da ne  smijemo narušiti ničije dostojanstvo i čast, pa makar  to bilo i naše rođeno dijete.  Imam Gazali, k.s., kaže da, kako bi šala bila s  mjerom, trebamo obratiti pažnju na to da ne bude  učestala i pretjerana. Uz to navodi riječi kojima Omer,  r.a., opisuje pretjerane šaljivdžije: “Onaj ko se mnogo  smije njegovo dostojanstvo se smanjuje. Ljudi ne  uzimaju za ozbiljno onog ko se često šali.” Kako  međusobno poštovanje supružnika ne bi bilo narušeno  treba imati mjeru, čak i kada se radi o šalama  koje nisu uvredljive.

VLADAJ SVOJIM JEZIKOM 

U svađama i prepirkama teško je savladati vlastitu  ljutnju i opredijeliti se za šutnju. Teško je savladati  ljutnju i zašutjeti, ali je još teže savladati ljutnju i  nastaviti govoriti, jer vatra koja je u nama buknula  želi našim jezikom spržiti sagovornika. Zbog toga,  u takvim trenucima, iz usta izađu riječi koje nisu u  skladu sa lijepim odgojem. Čovjek kao da želi kroz  uvrede i verbalne napade izbaciti iz sebe ljutnju koju  osjeća. Međutim, ono što tada trebamo učiniti jeste  da na prikladan način iskažemo svoju povrijeđenost  i svoja razmišljanja i da nastojimo ispričati ono što  nas muči, a da ne razbuktamo vatru ljutnje u našem  supružniku. U suprotnome, neumjesno i nemarno  izrečene riječi, poput žeravice, naprave požar u našim  porodicama. Možda su ružne riječi koje izgovorimo  samo trenutan odraz bijesa, ali te iste riječi, na  srcu supružnika, ostavljaju rane koje teško zacjeljuju.

Zbog toga je najbitnije u trenucima rasprave dobro  “izvagati” riječi prije nego li ih kažemo.  Jednog dana, naš Pejgamber, s.a.v.s., je rekao  našoj majci, Aiši, r.a.: “Ej Aiša, ja znam kada si ljuta  na mene.” Aiša, r.a., ga upita: “Kako?” Na to Pejgamber,  s.a.v.s., reče: “Kada si zadovoljna sa mnom  onda kažeš ‘tako mi Muhammedovog Gospodara’.  A kada nisi zadovoljna sa mnom onda kažeš ‘tako  mi Ibrahimovog Gospodara’.” Naša majka Aiša, r.a.,  reče: “U pravu si.” Takvim postupanjem, naša majka,  Aiša, r.a., i ženama i muškarcima, pokazala je da  je moguće izraziti povrijeđenost, a da se pri tome  ne koriste ružni i pogrdni izrazi. Neka naša najveća  želja bude da se ukrasimo njihovim lijepim ahlakom,  u svim poljima života pa tako i u braku. Na taj način,  i ovaj i budući svijet, postat će za nas džennetska  bašča.

Časopis Semerkand, br. 100, Brak