Webshop - Trgovina SEMERKAND
Meni - Izbornik

Objavljeno u Br 100, Život i vjera

Teslimijet

Teslimijet

TESLIMIJET

(pokornost) Allahu, dž.š.

“Još od Adema, a.s., pa do danas mnogi ljudi su pokazali nepokornost prema Uzvišenom Allahu. A svi su rođeni u fitretu (prirodi) islama. Međutim, zavarao ih je dunjaluk, šejtan ih je prevario. Nisu uspjeli obuzdati nefsa, niti sačuvati Bogom dani fitret. Upropastili su se i uništili.”

 

Teslimijet Allahu, dž.š., znači izvršavanje Njegovih naredbi i prihvatanje svih Njegovih propisa. To je potpuna predanost Njegovoj volji, odluci i upravljanju, te pokoravanje svemu što dolazi i što će doći od Njega. Ko se osloni na Njega, sačuvao se svih briga. On je Vladar dunjaluka i Ahireta, Gospodar svih svjetova. Obzirom da je čovjek rob Allaha, dž.š., jasno je da treba biti pokoran i predan svome Gospodaru.

Sva moć i vlast pripadaju Allahu, dž.š., i teslimijet se iskazuje samo Njemu. Teslimijet znači pokoriti se Allahu, dž.š., biti Mu poslušan, naći utočište kod Njega i osloniti se na Njega. Biti teslim znači slijediti, postići spokoj, uspostaviti prijateljstvo i pronaći smiraj i sreću. Teslimijet je zadovoljstvo kaderom, sabur u nedaćama, šukur na blagodatima. Jedna od definicija islama jeste biti teslim tj. biti pokoran. Musliman je onaj koji je pokoran.

Uzvišeni Allah nas u 131. ajetu sure Bekara podsjeća na Ibrahimove, a.s., riječi: “Ja se pokoravam (teslim) Gospodaru svjetova.” U drugom ajetu spominjući njega i Ismaila, a.s., kaže: “I njih dvojica poslušaše” (Saffat, 103). Navedeni ajeti svjedoče o vrhunskom, bespogovornom teslimijetu koji su Ibrahim i Ismail, a.s., pokazali prema Uzvišenom Allahu i Njegovim zapovijedima. Prenosi se jedan lijep događaj koji se desio Abdulkadiru Gejlaniju, k.s.: Tom Allahovom, dž.š., dostu pokloniše jednog roba, te ga on povede svojoj kući.

Pokaza mu sobe, stvari i jela, a zatim mu reče: “Gdje želiš da spavaš mladiću?” a rob odgovori: “Gdje god Vi smatrate da trebam.” “Šta želiš od odjeće?” ponovo upita Abdulkadir Gejlani, k.s. “Šta Vi smatrate da trebam…”, odgovori mladić. “Koje jelo voliš?” “Koje mi date”, odgovori rob. Na njegove odgovore, Abdulkadir Gejlani, k.s., poče da plače. Rob ga tužan i zabrinut upita: “Jesam li rekao nešto pogrešno?”, a Abdulkadir Gejlani, k.s., odgovori: “Ne. Nisi rekao ništa pogrešno. Naprotiv, rekao si upravo onako kako treba. Kamo sreće da je moja pokornost Gospodaru kao tvoja, kamo sreće da Mu kažem: ‘Ja Rabbi! Spavat ću tamo gdje Ti kažeš. Odjenut ću odjeću koju Ti želiš. Šta god mi daš od opskrbe, to ću jesti. Allahu moj, Tebi sam pokoran, i osim Tebe nemam druge želje’. Zbog toga plačem…”

Prethodnim primjerom Abduladir Gejlani, k.s., nas podsjeća da je čovjek Allahov, dž.š., rob, te da su pokornost i potpuni teslimijet spram Gospodara svjetova ono što mu priliči.

NJEMU SE SVE POKORAVA…

Sve u kosmosu, u svakom trenutku je u pokornosti Allahu, dž.š. Sunce, mjesec, zvijezde, Zemlja, meleki…, pokorni su Uzvišenom Allahu u svakoj sekundi. Svako od njih zna svoju dužnost, nikada je ne napušta niti zapostavlja. Ta Allahova, dž.š., stvorenja ne griješe prema Njemu Uzvišenom. Njihov teslimijet je potpun, apsolutan i nemaju mogućnost izbora. U životu na ovom svijetu, ljudima i džinima ostavljena je mogućnost izbora. Oni nisu primorani na teslimijet. Sve dok su na dunjaluku, mogu da budu pokorni ili nepokorni.

Međutim, kada dođe trenutak smrti realizira se apsolutni teslimijet. Za one koji su se oglušili o Allahove, dž.š., i Poslanikove, s.a.v.s., opomene, savjete i prijetnje, prestaje mogućnost izbora. Od Adema, a.s., pa do danas mnogi ljudi su bili nepokorni Uzvišenom Allahu. A svi su rođeni u fitretu (prirodi) islama. Međutim, dunjaluk ih je zavarao, šejtan ih je prevario. Nisu uspjeli obuzdati nefsa, niti sačuvati Bogom dani fitret. Upropastili su se i uništili. Iz tog razloga Allah, dž.š., je slao poslanike, a.s. Svaki od njih zalago se da ljude privoli na teslimijet.

Iskreni vjernici, po uzoru na poslanike, a.s., također se trebaju truditi kako bi nevjernike pozvali u islam, a griješnike tevbi. Drugim riječima, trebaju se truditi da budu vesila (sredstvo) upute nevjernika, i tevbe griješnika. Svi oni koji ne budu pokorni na dunjaluku, zasigurno će se pokoriti na Ahiretu. Kada se na Dan proživljenja čovjeku kaže “ustani”, svi će ustati. Kada se kaže “stani” svi će stati. I tada će čovjek polagati račun za sve ono čemu se pokoravao mimo Allaha, dž.š. Na Sudnjem danu će samo Uzvišeni Allah odlučivati.

Niko osim Njega neće imati moć, i sva vlast će pripadati samo Njemu. Oni koji su na dunjaluku bili pokorni Allahu, dž.š., bit će na dobitku, a šejtan i svi oni koji su ga slijedili bit će gubitnici. Oni koji su poricali Allaha, dž.š., udaljili se od svoje suštine i odali griješenju, vječno će ostati u Džehennemu, zarobljeni u patnji. Griješnici muslimani, ukoliko im Allah, dž.š., ne oprosti, ostat će u Džehennemu shodno svojim grijesima, i brojat će dane kada će prestati kazna.

A pokorni muslimani, kao nagradu za svoj teslimjet Uzvišenome Allahu na dunjaluku, dobit će vječni Džennet. Bit će slobodni, u zadovoljstvu, ugošćavani džennetskim nimetima. Bit će potpuno zadovoljni presudom ljudima i svim stvorenjima. Bez ikakvog pogovora, prihvatit će svaku presudu. Tada će se jasno očitovati Allahovi, dž.š., ajeti: “Sud pripada jedino Allahu” (Jusuf, 40).

A KO SE NE POKORAVA UZVIŠENOM ALLAHU…

Kao što se može vidjeti, teslimijet Allahu, dž.š., je selamet, a selamet je spas. Zbog toga je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Budi teslim, spasi se” (Buhari, Bidü’l-Vahy, 6). Teslimijet Uzvišenom Allahu, je istinska i vječna sloboda. Teslimijet šejtanu je prividna sloboda samo na ovom svijetu, kratkotrajna i prolazna. Takav teslimijet vodi ka vječnoj robiji i predstavlja gubitak na oba svijeta. Ko se ne pokorava Allahu, dž.š., i Njegovom Poslaniku, s.a.v.s., htio to ili ne, pokoravat će se onom čime Allah, dž.š., nije zadovoljan. Umjesto robovanja Uzvišenom Allahu, robovat će strastima i prohtijevima. Nekad će biti sluga svoga imetka, nekad njegov stražar, a nekad rob. To mu neće biti teško, štaviše, uživat će u tome, ali robovanje Uzvišenom Allahu će mu teško padati. Ne smijemo se prodavati šejtanu zbog ovog bezvrijednog dunjaluka. U svijetu današnjice šejtan svojim zamkama i sredstvima, upravlja životima mase i određuje njihovu svakodnevnicu. Oni koji se povedu za šejtanskim spletkama, ostaju potopljeni u vrtlogu kratkotrajnih uživanja.

Takvi varanje smatraju dobitkom, zavarani ukrasnom ambalažom loše robe, a zapravo su samo zarobljenici na šejtanskoj pijaci koji žive u iluziji da su slobodni. Robovi su svojih slabosti i šejtanskih varki. Ako čovjek većinu svog vremena troši na dunjaluk, to znači da je zarobljenik dunjaluka i da se pokorava njemu. Onaj ko većinu vremena provodi na internetu, taj je rob interneta, pokorio se internetu. Ko većinu svog vremena provodi na ulicama i prljavim mjestima, znači da je rob takvih mjesta. Ko slijedi batil (laž), taj je teslim batilu. A islam počinje odbacivanjem svake vrste batila i prihvatanjem samo Uzvišenog Allaha, izgovarajući riječi tevhida: “La ilahe illallah”. Da bi dokazao i nastavio svoj teslimijet, musliman mora slijediti put Onog u koga vjeruje – put Allaha, dž.š., i Njegova Poslanika, s.a.v.s. Mora živjeti u skladu sa riječima tevhida koje je izrekao i u skladu sa svim onim čemu podučava Časni Kur’an.

ISTINSKA SLOBODA

Na dunjaluku se vodi stalna borba za potčinjavanje ljudskih srca. To je istovremeno borba između dobra i zla. Jedini način da se čovjek spasi robovanja batilu jeste tevekkul (oslanjanje na Allaha, dž.š) i teslimijet Uzvišenom Allahu. Drugim riječima, jedini spas za čovjeka jeste u robovanju Allahu, dž.š. Iskreni muslimani koji su Allahu, dž.š., pokorni i dušom i tijelom, bivaju oslobođeni od svake vrste ropstva. Oni su robovi jedino Uzvišenom Allahu. Oni postižu slobodu i spokoj. Stoga, istinska sloboda je teslimijet Uzvišenom Allahu i Njegovom Poslaniku, s.a.v.s. U njemu se kriju sreća i spas, i na dunjaluku i na Ahiretu. Kome ili čemu čovjek vjeruje, tome se pokorava. Onaj ko se pokorava Allahu, dž.š., taj se oslanja na Njega.

Čiji je teslimijet potpun i njegov tevekkul je potpun. Najljepši primjer teslimijeta imamo u Ibrahimu, a.s., koji je bio iskušavan očuhom, Nemrudom, bacanjem u vatru, životom, imetkom, suprugom i djetetom… Svaki od tih ispita on je uspješno položio. Ismail, a.s., također je pokazao vrhunski primjer teslimijeta kada je Ibrahimu, a.s., kome je bilo naređeno da ga zakolje rekao: “Babuka, ti učini kako ti se naređuje…” Naša majka hz. Hadžera, simbol pokornosti i pobožnosti, kada se našla u sred pustinje, bez ičega, rekla je: “Ako je Allah naredio, On nas neće ostaviti.” Zbog nje je Uzvišeni Allah učinio da potekne izvor Zemzema, vode koja je lijek muslimanima već 4000 godina. Svaki od članova te blagoslovljene porodice primjer je besprijekornog teslimjeta, i svaki musliman ih treba uzeti za uzor.

Musliman, posjednik tevekkula i teslimjeta je strpljiv. On uspješno prolazi kroz iskušenja i ne odmeće se od Allahovog, dž.š., puta. Ne žali se i ne tuguje, a teškoće podnosi smireno. Teslimijet čovjeka oslobađa od robovanja blagodatima, čini ga robom Allahu, dž.š. Oni koji su teslim, nikada ne govore riječi poput “da je bilo ovako…”. Oni ne čeznu za prošlošću niti strepe od budućnosti. Tako bivaju spokojni na dunjaluku i spašeni na Ahiretu.

KOME ISKAZATI POKORNOST

Uzvišeni Allah u časnom ajetu kaže: “O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i predstavnicima vašim (ulu’l-emr)” (En-Nisa, 59). Navedeni ajet nam jasno ukazuje na obaveznost pokornosti. Pokornost se naređuje na mnogim mjestima u Časnom Kur’anu. Znak pokornosti Allahu je pokoravanje Poslaniku, s.a.v.s., a znak pokornosti Poslaniku, s.a.v.s., je pokoravanje predstavnicima koji su ulu’l emr.

U državi, ulu’l- emr je predsjednik države, u pokrajini ili općini to je načelnik ili namjesnik. Ako su oni pokorni Allahu, dž.š., i ne naređuju ništa što je nepokornost Uzvišenom Gospodaru, pokoravanje njima je farz. U tesavvufu, ulu’l-emr je muršid, po pitanju duhovnih i ahiretskih stvari. Muršid je Allahov, dž.š., namjesnik, Poslanikov, s.a.v.s., varis (nasljednik) i predvodnik u takvaluku. Vaz i iršad ostavljaju utjecaj na one koji imaju teslimijet. Govoriti onom ko nema teslimijeta je kao udarati u hladno željezo. U odnosu sa muršidom, teslimijet je uslov da bi se mogao realizirati odgoj murida. Bolesnik se ne može izliječiti svojom pameću nego slušajući upute i savjete ljekara. Na isti način, da bi čovjek uljepšao svoj izgled, prepušta se berberu. Berber oko njegove glave radi makazama i britvom, a on mu se sa povjerenjem prepusti. Također, osoba koja je srčani bolesnik, u potpunosti se predaje doktoru. Ako treba i pod nož će leći. Čak i ako je doktor nemusliman, dozvolit će mu da operiše njegovo srce – organ koji je od najveće životne važnosti. Onaj ko pati od fizičke bolesti, pokazati će takav teslimijet kako bi našao lijek i ostao na dunjaluku koji dan više.

Vjernici čija su srca bolesna u duhovnom smislu, postupaju na isti način, predaju se duhovnom doktoru kako bi spasili svoj vječni život. Jer svako ko se pokorava bilo čemu čime Allah, dž.š., nije zadovoljan, duhovno je bolestan. A bolesnik ima dva puta; ili će se izliječiti ili će umrijeti u svojoj bolesti. Allahovom, dž.š., dozvolom poslanici, a.s., su bili duhovni doktori koji su ljude islamom liječili od robovanja šejtanu i dunjaluku. Allahovi, dž.š., dostovi su Poslanikovi, s.a.v.s., varisi koji nastavljaju izvršavati taj zadatak. Zbog toga je slijeđenje Allahovih, dž.š., dostova i ulazak u halku njihovog odgoja najkraći put do oslobađanja od ropstva šejtanu.

PUT SUFIJA

Na putu tesavvufa, teslimijet Allahovom, dž.š., dostu – kamil muršidu, je osnova. Put sufija je teslimijet, jer teslimijet muršidu zapravo je teslimijet Resulullahu, s.a.v.s. A teslimijet Resulullahu, s.a.v.s., je teslimijet Uzvišenom Allahu. Shodno tome, onaj ko se pokorava Allahovom, dž.š., dostu on se pokorava Uzvišenom Gospodaru. Teslimijet Poslaniku, s.a.v.s., je naizgled pokoravanje čovjeku, ali je u suštini pokoravanje Allahu, dž.š. Isto je i sa pokoravanjem istinskom, potpunom muršidu. Jako je teško da čovjek sam, bez ičije pomoći, sačuva svoj iman.

Ko kaže “ja ću vjeru živjeti sam”, taj je u velikoj opasnosti. Jer ovca bez pastira je u svakom trenutku izložena napadu vuka. Evlije koji su uzori na Allahovom, dž.š., putu, ujedno su i kompas za ljude, a brod bez kompasa zaluta u opasne vode. Svako ko ne slijedi ispravni primjer, izgubit će kompas i vrtit će se u nepoznatom. Na dunjaluku smo svi putnici. Ako dvojica krenu na put, jednog će izabrati za emira puta, a drugi je obavezan da mu se pokorava.

Porodični život je također putovanje. Na tom putovanju članovi porodice se pokoravaju vođi porodice. Poštovanje i pokoravanje roditeljima je vjerska dužnost. Muršid je duhovni otac a murid duhovni evlad. Dužnost i obaveza evlada naspram duhovnog roditelja jeste da pokaže edeb, poštovanje i pokornost. Tarikat je putovanje ka Allahu, dž.š., a pokornost imamu na tom putu je farz. Na tom putovanju važni su i putnik i vodič. Onaj ko djeluje sam, podložan je greškama, dok je onaj ko se pokorava spokojan. Recimo, nije isto klanjati teravih namaz sam i za imamom. Klanjanje za imamom može trajati duže, ali osjećaj je ljepši, sigurnije je i spokojnije. Tesavvuf je poput teravih namaza–pristajanje za imamom i slijeđenje tokom cijelog života, pokoravanje Allahu, dž.š., Njegovom Poslaniku, s.a.v.s., i Poslanikovom, s.a.v.s., nasljedniku.

TESLIMIJET CIJELIM BIĆEM

Teslimijet je iskušenje, to je prvi ispit na kojem je pao prokleti šejtan. Čovjek se često potajno divi sebi i svom nefsu. On se poput šejtana suprostavlja, i ne želi da se pokorava. Nije dovoljno samo reći: “Ja sam musliman, pokoravam se”. Allah, dž.š., će iskušati čovjeka pružajući mu priliku da potvrdi svoje riječi. Čovjek treba da bude pokoran i riječima i cijelim svojim bićem. Jer istinski teslimijet je onaj koji se dokaže muhabbetom (ljubavlju) i djelima. Islam zapravo znači biti iskren, biti odan. Koliko je muslimana koji se izjašnjavaju kao takvi ali se ne pokoravaju Allahovim, dž.š., zapovijedima. Koliko nas, recimo, ne zna učiti u Kur’anu, što pokazuje odbijanje pokornosti već pri prvoj Allahovoj, dž.š., naredbi koja glasi “Uči!”. Kakvo je tek stanje sa drugim propisima? U jednom hadisu se prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., opomenuo nekog čovjeka rekavši mu da treba jesti desnom rukom, na što je čovjek odgovorio: “Ne mogu jesti desnom rukom”. Međutim, njegovo odbijanje je bilo iz kibura, a ne iz opravdanog razloga, i Poslanik, s.a.v.s., mu uzvrati: “Nikad i ne mogao!” Nakon toga čovjeku se ukoči desna ruka i nikada je više nije mogao primaknuti ustima. (Muslim, Ešribe, 107) Oni koji se bez ikakvog opravdanja ne pokoravaju Allahu, dž.š., i Njegovom Poslaniku, s.a.v.s., tj. Kur’anu i sunnetu, trebaju dobro razmisliti o navedenom hadisu. Ponekad se čovjek okreće Gospodaru samo u posebnim trenutcima, na ispitu, u bolesti, prilikom rođenja djeteta ili kada se desi smrtni slučaj, ostajući samo na riječima “bismillah, elhamdulillah, inšallah, da Allah olakša, da se Allah smiluje” i slično. Tada se pokori Allahu, dž.š., i traži pomoć od Njega, smatrajući da je to dovoljno, a cijeli život mu prođe u zaboravu spram Uzvišenog Allaha. Takav vjeruje u Allaha, dž.š., ali se pokorava šejtanu. Vjeruje u Ahiret, ali na dunjaluku živi kao da nikada neće preseliti. Vjeruje u Kur’an ali ne zna kur’ansko pismo, niti slijedi njegove propise. Tvrdi da vjeruje u Poslanika, s.a.v.s., ali ne slijedi sunnet. Da nas Allah, dž.š., učini od onih koji će tokom cijelog života biti pokorni Allahu, dž.š., Poslaniku, s.a.v.s., i njegovim varisima, i pokazati odanost u pokornosti. Da nas Allah, dž.š., sačuva od pokoravanja nefsu i šejtanu. Da nam podari barem djelić Ibrahimovog i Ismailovog, a.s., teslimijeta kojeg je pohvalio u Časnom Kur’anu.

Molimo Allaha, dž.š., da nam primi dovu kojoj nas je podučio Poslanik, s.a.v.s.:

Allahu moj, pokoravam se Tebi, i svoje lice okrećem samo Tebi. Poslove prepuštam tebi, oslanjam se na Tebe. Nema utočišta osim Tebe. Ja vjerujem u Knjigu koju si objavio i Poslanika kojeg si poslao. (Buhari, Deavat, 6, 9; Müslim, Zikir, 56)

 

Časopis Semerkand, br. 100, Život i vjera