Webshop - Trgovina SEMERKAND
Meni - Izbornik

Objavljeno u Br 101, Odgoj djece

Glava u oblacima

Glava u oblacima

Mladić se opet probudio kasno. Spremio se navratnanos kako mu ne bi pobjegao autobus. Strčao je razvezanih pertli niz stepenice i krenuo prema vratima. U tom trenutku majka povika: “Sine, gdje ćeš bez torbe?” Zatim dodade torbu svom užurbanom sinu i reče: “Opet ti je glava u oblacima!” Slične scene poznate su svakome ko dijeli isti životni prostor sa tinejdžerom. Jedno jutro zaboravi tašnu, a drugo propusti ispit. Dok je u razredu, na času, odjednom odluta u svijet mašte, vrlo lahko gubi svoje stvari i zanemaruje obaveze. Povrh svega, takve postupke ponavlja najčešće nesvjesno. Neke porodice takvo ponašanje pripisuju nedostatku odgovornosti, a druge pak manjku koncentracije.

Specijalista psiholog dr. Şeyma Öztürk, naglašava da takvo ponašanje nije uvijek znak psihološkog problema. Prema riječima dr. Öztürk, takav period kroz koji prolaze tinejdžeri, treba posmatrati kao prirodnu posljedicu i biološku reakciju nastalu uslijed hormonalnih promjena. Rastrešenost, slaba koncentracija i zaboravnost, stanja su u koja često zapadaju i odrasli. Svakodnevna užurbanost, sve intenzivniji vanjski utjecaji, neuredan život, pa čak i nezdrava ishrana, utječu na kvalitet našeg života. Pored svega toga, mladi su, shodno promjenama svojstvenim pubertetu, primorani da prolaze kroz intenzivne tjelesne promjene i promjene emocionalnog stanja, zbog čega mogu biti rastrešeniji od odraslih.

Mislim, dakle postojim

Nemogućnost održavanja koncentracije i rastrešenost mladih, najčešće su povezane sa njihovom pretrpanom svakodnevnicom. Zahvaljujući razvoju apstraktnog načina razmišljanja, tinejdžeri se počinju zanimati za društvena pitanja koja ih prije nisu zanimala. U tom periodu, razmišljanje je sredstvo putem kojeg spoznaju sebe i svoj status u društvu. Iako su možda u prethodnim godinama pokazali savršen sklad u okviru porodičnog i školskog okruženja, sada su zauzeti preispitivanjem svega naučenog, pronalaženjem i ispravljanjem greški.

Pored toga, javlja se interes za suprotan spol, što usmjerava misli na stranu emocija. Naravno, na scenu stupa i izražavanje vlastitog izbora; izbor odjeće, prijatelja, filmova, budućeg zanimanja, i još mnoštvo manjih ili većih odluka stoji pred tinejdžerima. Stoga, trebali biste primijetiti to da mladima preostaje malo vremena za razmišljanje o školi i ostalim obavezama. Nemogućnost određivanja prioriteta u mnoštvu pitanja koja okupiraju razum tinejdžera, biva uzrokom određenih problema u svakodnevnom životu.

Roditelji zbog toga često gunđaju jer ostaju primorani da pospremaju nered iza svojih tinejdžera. Budući da prijekorom najčešće ne postižu ništa, javlja se napetost između roditelja i djece. Ukoliko roditelji uspiju posmatrati postupke i način života tinejdžera kao jednu cjelinu svojstvenu periodu puberteta, u okviru kojeg su rastrešenost i manjak koncentracije “samo neki od problema”, moći će uvidjeti povezanost elemenata koji dovode do negativnog ponašanja i lakše će pomoći djetetu da dovede svoj život u red, bez napetosti i netrepeljivosti.

Podržite me u razvoju moje ličnosti

Porodica tinejdžera, najprije treba pokazati poštovanje spram njegovog nastojanja da kroz promišljanje otkrije vlastiti identitet. Kako bi dijete prevazišlo period puberteta ostvarivši sebe kao pozitivnu ličnost, potrebno je da produktivno koristi sposobnost promišljanja i razmišljanja. Ukoliko odrasli iz njegovog okruženja, u tom periodu razvoja ličnosti, pokažu podršku, na taj način istovremeno mu pružaju priliku da dovede u red svoje misli kao i svoj život.

Iz tog razloga, odrasli ne trebaju omalovažavati pitanja kojima su okupirane misli tinejdžera već im trebaju pokazati put za pronalazak odgovora na pitanja koja ih zanimaju i iskazati poštovanje spram njihovih nastojanja da odrastu i sazriju. Jedan od konkretnih primjera iskazivanja prethodno spomenutog poštovanja jeste da se nastojite dogovarati sa djetetom o svakodnevnim aktivnostima te da ponekad postupite u skladu sa njegovim mišljenjem, iako je vaša ideja možda bolja. Recite mu da je njegovo pravo da misli drugačije od vas i da vi to cijenite.

Zahvaljujući podršci koju ste mu na taj način pružili, možete saznati kakvi procesi se odvijaju u mislima vašeg tinejdžera te dobiti smjernice koje će vam odati uzroke njegovih postupaka. Kako bi se između tinejdžera i njegove porodice, a naročito roditelja, formirao i održao takav odnos, bitno je da članovi porodice ne zlopupotrebljavaju na taj način stečene informacije.

Omogućite mi uredan život

U periodu puberteta, tinejdžer na minimum svodi boravak u prostorijama ostalih ukućana te se ograničava na prostor svoje sobe. Takvo stanje neovisnosti i izoliranosti, uzrokuje nastanak nereda. Poprilično je teško da tinejdžer koji jede kada želi, ustaje kada želi, igra igrice onoliko koliko želi, poreda prioritete i dovede svoj život u red. Ukoliko nakon dolaska s pola ili iz škole, cijela porodica planira zajedničke aktivnosti, smanjit će se vrijeme provedeno u “izolaciji”, kao i nered u životu tinejdžera. Ako ništa, vrijeme dnevnih obroka i lijeganja u krevet trebaju biti jasno određeni.

Pored toga, predlažemo i određivanje sata predodređenog za porodično druženje, i to bez gledanaja televizije ili korištenja nekih drugih medija. Ukoliko se zajedničke aktivnosti formiraju u skladu sa zajedničkim interesovanjem članova porodice, onda će i njihovo sprovođenje biti olakšano. Međutim, ovdje treba napomenuti da nije ispravno isplanirati cijeli djetetov dan u njegovo ime. Tinejdžer mora imati slobodno vrijeme kada će moći predahnuti i baviti se aktivnostima kojima želi. Zahvaljujući uravnoteženom i urednom porodičnom životu, članovi porodice će sve više i više dijeliti zajedničke trenutke i emocije što će dovesti do toga da tinejdžer, s vremenom, postaje sve osjećajniji prema ostalim ukućanima. Ta osjećajnost doprinijet će njegovoj svjesnosti o vlastitim obavezama i lakšem razumijevanju važnosti ispunjavanja svoje uloge djeteta, brata ili sestre, i učenika.

Pored nabrojanog, suštinska korist urednog života odrazit će se u smanjenju rastrešenosti. Poboljšanju koncentracije i razvoju osjećaja odgovornosti, doprinosi i bavljenje određenim sportom ili hobijem za koji tinejdžer pokazuje interesovanje. Takve aktivnosti doprinose i sposobnosti usmjeravanja na određenu aktivnost. Uz to, takve aktivnosti pomažu i u prevazilaženju emocionalnih promjena svojstvenih pubertetu te omogućavaju tinejdžeru da razvije samopouzdanje i odredi svoje ciljeve.

Pomozite mi da se sjetim prioriteta

Ma koliko da je dan jednog tinejdžera pretrpan, sasvim je prirodno da porodica od njega očekuje izvršavanje svakodnevnih obaveza. Period puberteta je dug i u svakoj etapi se mijenjaju vrste odgovornosti i zanimanja tinejdžera. Roditelji trebaju sagledati trenutna interesovanja i odgovornosti djeteta te procijeniti da li je dijete u određenom periodu sposobno da podnese i ispunjava određene obaveze. Iako je i dijete koje priprema prijemni ispit za fakultet i ono koje se tek upisuje u srednju školu, teoretski u pubertetu, periodi kroz koje prolaze u mnogočemu se razlikuju. Ukoliko roditelji smatraju da djetetove obaveze prevazilaze njegove mogućnosti, trebaju ga ustrajno podsjećati na prioritete. Međutim, ta podsjećanja nikako ne smiju biti u formi osude, poniženja ili prijekora već trebaju biti izrečena s blagošću i na šaljiv način.

Ponekad to može biti i ceduljica sa porukom, a ponekad može biti u formi e-maila ili glasovne poruke. Ipak, nije preporučljivo često podsjećati djecu na obaveze kako bismo ih naučili odgovornosti. Podsjećanje ima puno više efekta na dijete koje ide u osnovnu školu pa recimo ne radi redovno zadaće te ne želi biti osramoćeno pred svojim učiteljem. Ali kada je u pitanju tinejdžer kojeg nije toliko briga niti za reakciju profesora niti za zadaću, onda prečesto upozoravanje neće uroditi plodom. Treba napomenuti da podsjećanje roditelja svakako ne smije prerasti u potpuno preuzimanje brige o svim obavezama tinejdžera, to je samo dodatni način koji ima svrhu da pomogne tinejdžeru u prevazilaženju faze rastrešenosti.

 

Časopis Semerkand, br. 101., Odgoj djece