Webshop - Trgovina SEMERKAND
Meni - Izbornik

Objavljeno u Br 101, Brak

Svaki brak je poseban

Svaki brak je poseban

Koliko god da imamo godina, uvijek u našim životima postoje oni koje sebi uzimamo za uzore. U djetinjstvu, na naše ponašanje, na oblikovanje naših očekivanja i vjerovanja utječu primjeri iz porodice, a u mladosti primjeri iz našeg okruženja; oni kreiraju naše shvatanje dobra i zla, ispravnog i pogrešnog. Kada je u pitanju brak, opet slijedimo određene primjere i već viđene obrasce.

Brak naših roditelja jeste prvi primjer koji vidimo, te shodno njemu nesvjesno u svojoj glavi crtamo model braka. Kako rastemo, tako u našu viziju braka unosimo i elemente ostalih brakova koji nas okružuju, brakova naše rodbine i prijatelja. Tada shvatamo da na svijetu ne postoji samo jedan model braka. Kasnije, ukoliko težimo usavršavanju vlastite ličnosti, onda čitanjem i istraživanjem pridodajemo još poneki model braka.

U kojoj mjeri uzeti brak roditelja za primjer?

Brak naših roditelja jeste prvi primjer kojeg vidimo, i naše temeljno shvatanje braka zasniva se upravo na primjeru odnosa naših roditelja. Iz tog razloga, uzimanje braka roditelja za primjer djeluje potpuno prirodno, međutim, ne zaboravimo da određene stvari koje nama djeluje dobro, lijepo i jednostavno, mogu izgledati sasvim suprotno našem suprugu koji je rastao u potpuno drugačijoj porodici. Naprimjer, žena koja je rasla gledajući svog oca kako razgovara sa njenom majkom čak i dok ona pere suđe, može isto takvo ponašanje očekivati od svog supruga, i to smatrajući takvo nešto potpuno prirodnim. Ali, njenom nekomunikativnom i povučenom suprugu, takvo ponašanje ne djeluje niti lahko, niti toliko prirodno.

Navedimo još jedan primjer, zamislite muškarca koji je rastao uz majku koja se pravila da ne vidi određene greške njegovog oca i koji sada isto takvo ponašanje očekuje od svoje supruge. Međutim, ukoliko za njegovu suprugu, ignorisanje grešaka predstavlja neriješene probleme, onda vrlo lahko može doći do konflikta. Ukoliko brak roditelja uzmemo sebi za primjer do te mjere da nastojimo oblikovati ličnost svog supružnika u skladu sa porodičnim okruženjem u kojem smo mi rasli, onda se trebamo zapitati koliko je takav stav uopšte zdrav? Uz to, može se desiti da nesvjesno na naš brak, pored dobrih strana, prenesemo i loše strane iz primjera braka naših roditelja. Zbog toga se može desiti da osoba koja je u djetinstvu prisustvovala teškim svađama svojih roditelja i slušala riječi nepoštovanja, takve negativnosti unese i u vlastiti brak.

Tuđa sreća kao primjer

Primjeri sretnih i skladnih brakova ljudi koji nas okružuju, jesu još jedan od faktora koji doprinose kreiranju naše vizije braka. Dešava se da pronalazimo nedostatke u vlastitom braku dok sebi postavljamo pitanja: “Kako li se ta žena ponaša prema svome suprugu pa su oni tako sretni? Kako li njen muž postupa pa imaju tako skladan brak?” Međutim, pogrešno je uzimanje takvih brakova za primjer ukoliko uz njih ne postavimo sebi i sljedeća pitanja: “Da li je karakter tog muškarca/žene isti kao karakter mog supruga/supruge? Da li su naše životne okolnosti jednake?”

Vrlo je pozitivno gledati u lijepe osobine drugih i na taj način popravljati sebe. Ali, posmatrati vrline drugih i nastojati ih usaditi u ponašanje svog supružnika, nije ništa drugo doli prisila i otežavanje. Takvo postupanje znači da osoba poredi svog supružnika sa nekim drugim, što može dovesti do ozbiljnih problema u braku.

Brak iz knjiga i časopisa

Baš kao što i ovaj tekst govori o braku, tako postoje i mnogi časopisi koji pišu o toj tematici. Takvi tekstovi su smjernice za postizanje bračne sreće i harmonije te za rješavanje eventualnih problema, ali pod uslovom da se čitaju i razumijevaju na ispravan način. Baš kao i u prethodnim primjerima, idealni kalupi braka o kojima se govori u časopisima ili knjigama, nisu nešto što možete uzeti i preslikati na svoj brak.

Tekstovi o braku imaju cilj da prenesu informacije i ideje vezane za odnos supružnika. Oni služe za to da Vama i Vašem supružniku pomognu da objektivno sagledate svoje probleme. Ukoliko nakon čitanja takvih tekstova najčešće dođete do zaključaka poput: “To je idealan brak, lijep brak zasigurno mora biti takav…”, onda možemo reći da je vaš pristup potpuno pogrešan. Naprimjer, posljednja stvar koju trebate učiniti jeste da, nakon što ste u nekom tekstu pročitali da supružnici trebaju ponekad kupiti jedno drugome poklon i tako osvježiti međusobnu ljubav, izađete pred svog supružnika sa riječima: “Zašto mi nikada ne kupuješ poklone?”

Takvu poruku možete prenijeti na lijep način, ali nažalost, zaista postoje osobe koje nakon takvog savjeta istinski vjeruju da će se ljubav smanjiti ukoliko im supružnik ne kupi poklon. Mnogi ljudi žele doživjeti isto ono što čitaju ili gledaju. Ipak, ne smijemo zaboraviti to da se svaki vid ponašanja, pa i kupovina poklona ili lijepo obraćanje, mijenja s vremenom, ili se pak ne mijenja nikako. Upravo zbog toga, ne trebamo biti isključivi kada su u pitanju primjeri, uzori i ideali koje sebi postavljamo. Na nama je da, ma odakle da dolaze, preispitamo i izaberemo smjernice kojima ćemo se voditi, da ih ispravno procijenimo i primijenimo u našim životima.

Primjeri iz brakova velikana

Nesumnjivo je to da su brakovi velikana primjeri koje sebi trebamo uzeti za ispravne modele braka. U okviru svojih brakova, velikani su imali za cilj postizanje i ovosvjetske i ahiretske sreće, a njihove životne priče za nas su putokazi na putu postizanja Allahovog, dž.š., zadovoljstva. Oni su oni koji su dostigli potpunost, pronašli Ispravan put i živjeli ga svojim životima. Njihovi životi za nas su primjer u svakom smislu, a ne samo u pogledu lijepoga braka.

Najljepši primjer jeste naš Pejgamber, s.a.v.s., a zatim i ostali pejgamberi, a.s. Nama su primjer i ostali velikani koji su usavršili svoj ahlak ugledajući se na plemenite ashabe, r. anhum, shodno hadisu u kojem Poslanik, s.a.v.s., kaže: „Moji ashabi su poput zvijezda na nebu, kojeg god da slijedite bit ćete na Pravom putu.“ Ipak, često pravimo greške i po pitanju slijeđenja primjera tih velikana. Ponekad se dešava da od svog supruga ili supruge očekujemo ponašanje svojstveno evlijama, baš kao da smo i mi sami dostigli takav stepen.

Naprotiv, ukoliko smo svjesni da nismo dostigli duhovnu potpunost i da upravo slijedimo velikane kako bismo upotpunili svoju ličnost, onda ne možemo na takav način postupati prema svome supružniku. Ukoliko neko želi živjeti brak kakav su živjeli velikani, onda ne treba sav teret staviti na leđa svog supružnika već i sam treba pokazati trud. Druga strana problema, očituje se onda kada je jedan od supružnika blizu dostizanja duhovne zrelosti, a drugi nije. Naprimjer, može se desiti da smo mi predani vjeri i posjedujemo lijep ahlak, a da je naš supružnik u tim aspektima slabiji od nas. Ukoliko u takvim situacijama okrivljujemo supružnika zato što ne posjeduje zrelost koju mi imamo, takvo postupanje ukazuje na neobičnu kontradikciju.

Rečenice poput: „Ja sam završio duhovno putovanje, a ti si još uvijek nezrela“, nikako se ne slažu sa principima lijepog ahlakla niti se uklapaju u sliku harmoničnog braka, jer od onog koji je istinski dostigao duhovnu zrelost, očekuje se da, kao odraz lijepog ahlaka, pokaže razumijevanje spram nedostataka svoga supružnika.

 

Časopis Semerkand, br. 101., Brak