Webshop - Trgovina SEMERKAND
Meni - Izbornik

Objavljeno u Br 102, Sohbet

Odakle dolazimo, kamo idemo?

Odakle dolazimo, kamo idemo?

 Put tesavvufa ima svrhu da pozove ljude na Pravi put. U današnjem vremenu, prisutni su mnogi tarikati, a cilj svih ispravnih tarikata, na prvome mjestu, jeste činjenje djela u skladu sa Šerijatom, a tek onda napredovanje na duhovnome putu. Šta je Šerijat? Šerijat je hakikat vjere koji je Uzvišeni Allah objavio svakom pejgamberu, a.s. Izvor Šerijata za ummet našeg Poslanika, s.a.v.s., jeste Časni Kur’an i časni hadisi Poslanika, s.a.v.s., a šerijatski propisi Poslanikovog, s.a.v.s., ummeta sadržani su u fikhu – islamskom pravu, tefsiru Časnog Kur’ana i tumačenjima časnih hadisa. Ukoliko bi neko rekao: „Ja prihvatam islam ali ne prihvatam Šerijat“, to bi jasno značilo da negira islam u njegovom korijenu.

Stoga, cilj tesavvufa jeste slijeđenje Šerijata, a tek onda kretanje na duhovno putovanje u okviru tarikata. Ni u kojem smislu nije ispravna tvrdnja onih koji kažu da su pripadnici tarikata, ali ne postupaju u skladu sa Šerijatom. Tarikat je zasnovan na sejr-i suluku (duhovnome putovanju). Kretanje od jedne ka drugoj tačci, naziva se „sejr“, a leksičko značenje riječi „suluk“ jeste „ići, otići“. Biti salik (putnik Hakku), biti sufija, znači preći iz ružnog u lijepo stanje, iz stanja griješenja u stanje činjenja dobrih djela, promijeniti ahlak iz lošeg u lijep, a lijep ahlak učiniti još ljepšim, dobra djela činiti na još ljepši način. Stoga, salik slijedeći Allahovu Knjigu i Šerijat Poslanika, s.a.v.s., okreće se lijepome i prestaje biti u ružnim stanjima.

Ukoliko tako postupa, onda se za njega može reći da je u stanju suluka (duhovnog putovanja). Tesavvuf nije ništa drugo doli praktično življenje islama. Ukoliko salik bude istrajan u činjenju dobra, onda se duhovno znanje manifestuje na njegovo srce. Dakle, u njegovom srcu se javlja ma’rifet – spoznaja. Ma’rifetullah, odnosno suptilno znanje i spoznaja koju Uzvišeni Allah daruje samo očišćenim srcima, realizuje se uz četiri spoznaje:

  • spoznaja vlastitoga nefsa
  • spoznaja Uzvišenoga Gospodara
  • spoznaja dunjaluka
  • spoznaja Ahireta

Rob ne može postići potpunost sve dok njegov iman ne preraste u tevhid, tevhid u ma’rifet i ma’rifet u muhabbet. Spoznaja vlastitog nefsa je uslov za spoznaju Allaha, dž.š. Nefs je ono što nazivamo jastvom „Ene“. On je otvoren i za zlo i za dobro. A Uzvišeni Allah je „Ente“.

Sve dok se jastvo ne izgubi u veličini Uzvišenoga Gospodara, nefs će svoje postojanje smatrati realnim i prkosit će Allahu, dž.š. Sve dok nefs nije vođen propisima Uzvišenog Stvoritelja, niti stvorenja mogu pronaći red i mir, niti dunjalučki poredak može biti očuvan. Osim toga, čovjek nad kojim nefs uspostavi svoju upravu, na putu je da se suoči sa žestokom kaznom. Nefs može zaraditi sevap ili počiniti grijeh. Nefs ispoljava svoju žestinu pa u trenu drugoga povrijedi. A Allah, dž.š., ispoljava Svoju srdžbu pa u jednom trenu zatrese grad i sravni sve sa zemljom. On učini da se more uzburka i da brodovi u par sekundi potonu. On je učinio da se Musau, a.s., otvori Crveno more i dvanaest puteva kroz koje je prošao njegov narod. Zima je primjer siline Uzvišenog Allaha. On Uzvišeni čini da se zemlja sasuši i drveće ogoli, i On čini da sasušeno drvo procvjeta i ozeleni.

Draga braćo, u tim znakovima je pouka za čovjeka. Ako želimo spoznati Uzvišenog Allaha, najprije se moramo okititi znanjem, prvo trebamo steći islamsko znanje, a onda ćemo se moći upotpunjavati. Upotpunjavanje je poput cvjetanja za čovjeka. A onda, neka cvjetovi postanu plodovi, neka naša djela budu salih (dobra) djela… Ne postoji početak niti kraj veličanstvenosti Uzvišenoga Gospodara. Sunce već milijardama godina sija, i sija… Svake sekunde, ono odašilja na milijarde tona energije. Dođi i odustani! Odustani od spominjanja sebe! Ne govori više „Ja“, reci „Ente“, reci „Ti“! Kraj ovog svijeta je na Mahšeru. Nakon toga dolazi ahiretski život. Dunjaluk nam je potreban kako bismo postigli Ahiret.

Dunjaluk nije zabranjen, on je halal, ali zabranjena je ljubav koja sprječava roba u pokornosti Allahu, dž.š., i čini da zaboravi na Njega Uzvišenog. Ahiret je vječan. Na Ahiretu nemamo mogućnost činjenja djela. Tamo nas čeka ili beskrajna patnja ili konačan mir i sreća.

Postojanje ovodunjalučkih stvari vezano je za određeni period. Ali, u Džennetu nije tako. Sve što poželimo bit će nam dato u istome trenu. Tamo neće biti ničega što bi nas mučilo ili tištilo naše duše. Jedino će postojati kajanje! Kada čovjek ugleda one koji su na višem stepenu reći će: „Kamo sreće da sam činio djela poput njihovih!“ Salik treba da postigne ma’rifetullah. Lice ma’rifeta ukazat će mu se ukoliko ustrajno bude činio dobro i ukoliko bude ustrajan u lijepome ahlaku. A kada se ukaže lice ma’rifeta, nestaju zavist i izdaja. Hakikat postaje vidan. Rob počinje gledati stvorenja u njihovim hakikatskim stanjima. On istinski shvata šta je brak, ispunjava pravo komšije i pravo roditelja. Onaj ko zadobije te osobine, on odustaje od vlastitog bitka. Kako odustaje? On shvata svoju prolaznost, a svoje postojanje pronalazi u vječnosti Uzvišenog Hakka.

Časopis Semerkand, br. 102, Sohbet