Webshop - Trgovina SEMERKAND
Meni - Izbornik

Objavljeno u Br 103, Mudrost

Zanemarena vrijednost sultana Fatiha

Zanemarena vrijednost sultana Fatiha

Sultan Mehmed Fatih jedna je od najvećih ličnosti u historiji islama. On je ličnost koja je bila dostojna pohvale Poslanika, s.a.v.s., vojskovođa koji je obrisao sa historijske scene Bizantijsko carstvo sa 1100 godina dugom vladavinom, vladar koji je sa svojih 25 pohoda zavrijedio poštovanje svojih prijatelja i neprijatelja te Osmanskoj državi pridružio 18 novih zemalja.

Nesvakidašnja ličnost

Sultan Mehmed Fatih posjedovao je iznimno snažan karakter i odlučnost, nepokolebljivo je sprovodio u djelo svaku svoju odluku. Nije tolerisao ni najmanje pogrešne postupke koji bi oslabili vladanje državom, i znao je sakriti vlastite emocije u državnim poslovima. Kako u odlukama vezanim za unutrašnju politiku, tako i onim koje su se ticale vojnih pohoda, svoje tajne je otkrivao samo određenim ljudima, te je na taj način u svakom svome pohodu uspijevao iznenaditi dušmane i protivnike. Čak i na početku vladavine, unatoč tome što je bio mlad, sultan Mehmed Fatih postupao je umjereno, smireno i pronicljivo.

U trenucima političke i vojne krize, uzeo je konce u svoje ruke i nije pobjegao od odgovornosti. Pored toga što je bio vrlo sposoban vladar, bio je i istinski intelektualac. Poznavao je arapski, perzijski, italijanski i grčki jezik. Kada kažemo poznavao, mislimo na to da je navedene jezike pričao poput maternjeg. A bilo je još mnoštvo jezika kojima se služio. Navedimo samo primjer njegovog poznavanja grčkog jezika, dakle, toliko dobro je poznavao taj jezik da se bavio istraživanjem starih grčkih spisa. Tražio je da mu se stalno prevode izvori na jezicima koje nije poznavao te je na taj način pratio svakodnevna dešavanja.

Intelektualac i ljubitelj književnosti

Sultan Mehmed Fatih je iskazivao veliko interesovanje za astronomiju. On lično je pozvao u Istanbul Ali Kuşcua i Mulla Džamija. Filozofa Yorgi Ameruka koji je bio rođak velikog vezira Mahmud-paše i pratnja bizantijskog vladara Davida u Trabzonu, doveo je u svoju blizinu i sa njim se savjetovao po mnogim pitanjima. I poznati italijanski slikar, Gentile Bellini bio je pozvan u Istanbul, a Sultan mu je dozvolio da naslika njegov portret. Pozvao je još mnoge savremene učenjake i umjetnike svoga vremena sa željom da ih okupi u osmanskom dvoru. Iako su Bizantijci bili njegovi dušmani, posjedovao je kolekciju njihovih knjiga. Fatih nije čitao historijska djela iz hobija već kao stratešku potrebu. Kada su takve knjige u pitanju, pokazao je veliku pronicljivost. Naprimjer, “Anabasisova” kopija biografije Aleksandra Velikog nalazila se u njegovoj biblioteci. Naravno, tu je bila i Homerova “Ilijada”. Štaviše, “Ilijada” ga je toliko dojmila da je otišao posjetiti ostatke Troje. Raspitivao se o Ahilovom i Hektorovom grobu, i spominjao je njihova junaštva s poštovanjem. Ispitao je poziciju Troje i vojne koristi kopnene i morske povezanosti sa Trojom.

Poznavao je i najmanji dio morskog prolaza Dardaneli. Tvrđava koja je prilikom borbi kod Galipolja korištena kao zapovijedno mjesto, sagrađena je još u njegovo vrijeme, 1462. godine. Ako ćemo preciznije: tvrđava koju Turci nazivaju Cimenlik Kalesi, a čiji je pravi naziv Sultanova tvrđava, sagrađena je po naredbi sultana Mehmeda Fatiha, 453 godine prije Bitke kod Galipolja. Uz to, baš nasuprot te tvrđave, na evropskoj strani, nalazi se tvrđava Kilitbahar. Sultan Mehmed Fatih je dao sagraditi i tu tvrđavu sa istom pronicljivošću. Ovaj veliki vladar i vojskovođa, ne samo da je otvorio i zatvorio novi vijek već je svojom pronicljivošću hodio nekoliko vijekova ispred. Baš kao i svi veliki vladari, mnogo se zanimao za geografiju i topografiju. Znao je napamet oblasti Crnog, Jadranskog i Sredozemnog mora kao i susjedne oblasti, sve do najmanjeg ulaza ili izlaza tih područja. Stalno je izučavao karte svog područja, poput karata starih azijskih hakana. Mjesecima je proučavao kartu filozofa Ivrokiosa i Batlamyosa. Nisu neumjesne prve riječi predrasude nevjernika pred konjanicima koji su odašiljali munjevite strijele pobjede: “Najopasniji Turčin je onaj koji gleda u kartu.”

Naravno da je sultan Mehmed Fatih bio čovjek koji je određene stvari volio, a određene nije. Naprimjer, mnogo je volio ribolov. Može se činiti da je to nebitan detalj, ali razmislimo malo o tome: nakon 500 godina tolikih promjena, socijalnih i političkih transformacija. Da li ste ikada čuli za velikog islamskog vladara koji lovi ribu? Bilo je još nešto što je veliki vladar mnogo volio raditi i čemu se u potpunosti posvećivao. A to je vrtlarstvo. Kada nije bio u pohodu, lično se zanimao biljkama iz dvorske bašče. Pravio je i poseban dizajn za oružje.

I ne samo to, kada bi ga nešto mnogo tištilo, pisao bi poeziju. Ta poezija nije bila usputno pisana, već je svako njegovo poetsko djelo istinski biser književnosti. Fatih dakle nije bio samo vojskovođa već i osoba odana kulturi, znanju i umjetnosti. Zbog sposobnosti da na dešavanja gleda kroz umjetnost, znao je za vrijednost umjetnika. Mnoga polja života, živio je u svim mogućim bojama ali nikada nije odstupao od svojih ciljeva.

“Veliki orao”

Ne treba zaboraviti sljedeće: posljednji pohod sultana Fatiha bio je pokušaj osvajanja Rima. To je bio njegov krajnji cilj. 26.04.1481. godine, prešao je na Uskudar, sa željom da krene prema Vatikanu. Zbog hronične kostobolje, morao je odmoriti tu barem tri dana. Zatim je u kočiji nastavio do mjesta Gebze, a kada je došao do mjesta zvanog Sultan Cayırı, bolovi su se pogoršali i morao je biti podvrgnut intenzivnom liječenju. Nažalost, njegovo tijelo nije nikako reagovalo na lijekove. Uprkos svim naporima, 03. maja, u četvrtak, u 16.00 h preselio je na Bolji svijet. Venecijanski namjesnik koji se godinama koprcao u njegovim kandžama, čuvši za smrt tog velikog vladara, obavijestio je svoje sugrađane o tome rekavši: “Umro je veliki orao.”

Godinama nakon toga, njemački historičar Franz Babinger, tvrdi da smrt sultana Mehmeda Fatiha nije bila prirodna već da postoji mogućnost da je smrt uslijedila zbog trovanja. On je godinama na tom pitanju radio u venecijanskoj arhivi. Tu neobičnu tezu, potkrijepio je dokumentima do kojih je teško došao. Došao je do pisanih dogovora između venecijanskog obavještajca i agenta kojeg je uveo u Osmanski dvor. U najkritičnijem dijelu rada na toj misteriji, njemački historičar dolazi do imena od kojeg se koža naježi: Glavni doktor Jakop!

Dakle, Jakub-paša koji je bio na čelu grupe liječnika sultana Mehmeda Fatiha. Nažalost, to su podaci koje djeca ne uče na časovima historije. U životu i ličnosti tog velikog vladara nalazi se mnoštvo pouka. Karakteristike ličnosti i višestranost velikih islamskih vladara trebaju biti poznati našoj djeci kako bi mogli u takvim velikanima vidjeti svoje uzore.

Časopis Semrkand, br. 103, Historija