Webshop - Trgovina SEMERKAND
Meni - Izbornik

Objavljeno u Br 104, Hadis

Fitna, čišćenje i kazna

Fitna, čišćenje i kazna

„Allahu moj! Tebi se utječem od fitne vatre, od azaba vatre, od kaburskog azaba, od fitne kabura, od zla bogatstva (posjedovanja onog za čime ne postoji potreba), od zla fitne siromaštva (ovisnosti o drugome) i od Dedždžalovog zla. O Allahu moj! Speri moje grijehe vodama snijega i leda. Kao što čistiš bijelu odjeću od nečisti, tako i moje srce učini čistim od grijeha. Kao što si udaljio istok od zapada, tako udalji i mene od grijeha. Allahu moj! Tebi se utječem od ljenosti, od nemoći u starosti, od grijeha i duga.“ (Buhari, Da’vat, 38, 4 18 2, 44; Muslim; Zikr i Dova, 49)

Riječ “fitna”, jedan je od termina koji se mnogo spominje u Časnom Kur’anu i Sunnetu. Ta riječ se često spominje u časnim hadisima, a u Časnom Kur’anu spominje se oko šezdeset puta. Zbog toga, ona zaslužuje da zastanemo na njoj i posvetimo joj pažnju. Imam Sujuti, rah., kao značenja ove riječi navodi: širk, zastranjivanje, ubijanje, sputavanje, skretanje s puta, izgovor, grijeh, bolest, ibret, kazna, kušnja, patnja, gorenje u vatri, skretanje s razuma. (Sujuti, el-Itkan, 2/150-151) Sva ta značenja možemo sažeti u tri pojma: “zapadanje u nevolju, kušnja i provjera.” Proces putem kojeg se vatrom odvajaju dragulji od šljake, naziva se “fitna”.

Fitna podrazumijeva i zapadanje u grijehe, skretanje sa Pravog puta, zapadanje u nevolje i patnje. Pored toga, sukobljavanje ljudi u mišljenjima te izbijanje previranja i svađa među njima, također se naziva fitnom. Mi ćemo u ovome tekstu posvetiti pažnju pojmu fitne kroz značenje nevolja i blagodati kojima ljudi bivaju iskušavani. Svaka vrsta blagodati koja je data čovjeku kao i različite poteškoće i nevolje jesu vesile (sredstva) kojima Allah, dž.š., iskušava i stavlja na ispit Svoje robove. Ljepote koje čovjeka čine sretnim i razdraganim, blagodati, bolesti i siromaštvo, kao što se spominje u časnom ajetu, jesu dio tog ispita (El-Bekara, 155-156). Jedan časni hadis koji govori o toj temi, daje nam određene smjernice o fitni i njenom značenju; šta sve može biti fitna, zbog čega se određeni postupci smatraju fitnom i zašto se od takvih stvari trebamo utjecati Uzvišenom Gospodaru. Prema predaji Aiše, r.a., Allahov Poslanik, s.a.v.s., je činio sljedeću dovu:

Allahu moj! Tebi se utječem od fitne vatre, od azaba vatre, od kaburskog azaba, od fitne kabura, od zla bogatstva (posjedovanja onoga za čim ne postoji potreba), od zla fitne siromaštva (ovisnosti o drugome) i od Dedždžalovog zla. O Allahu moj! Speri moje grijehe vodama snijega i leda. Kao što čistiš bijelu odjeću od nečisti, tako i moje srce učini čistim od grijeha. Kao što si udaljio istok od zapada, tako udalji i mene od grijeha. Allahu moj! Tebi se utječem od ljenosti, od nemoći u starosti, od grijeha i duga.” (Buhari, Da’vat, 38, 42, 44; Muslim; Zikr i Dova, 49)

Fitna i azab vatre

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Utječem se od fitne i vatre.” Riječ fitna koristi se za mnogo štošta. Jedno od značenja te riječi jeste i pročišćavanje. “Fitna vatre” koju Allahov Poslanik, s.a.v.s., spominje u prethodnoj rečenici upravo ima to značenje. Stoga možemo reći da bi značenje navedene dove bilo: “Utječem se Tebi od toga da čišćenje i odgoj moga nefsa budu vatrom.” Poteškoće, neugodnosti i bolesti koje čovjeka zadese na dunjaluku Uzvišeni Allah računa kao njegov kefaret (otkup) za učinjene pogreške i grijehe. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Vjerniku se neprestano dešavaju poteškoće (odstranjujući od njega grijehe), sve dok po Zemlji ne počne hoditi potpuno bezgriješan!” (Buhari, el- Edebu’l-mufred, h.br. 404; Tirmizi, Zuhd, 56)

Otkup i čišćenje od grijeha mogući su i bez kaburskog azaba i prolaženja kroz strahote Sudnjega dana. Uzvišeni Allah, iz Svoga lutfa (dobrote) može oprostiti i izbrisati čovjekove grijehe. Uzrok tome može biti i šefa’at evlija i poslanikā, a.s. Ukoliko rob ne bude imao niti jednu od tih vesila, Allah, dž.š., će ga očistiti od grijeha džehennemskom vatrom.

U svojoj dovi, Allahov Poslanik, s.a.v.s., kao da kaže: “Tebi se utječem od toga da moje čišćenje od grijeha i otkup za moje greške bude u džehennemskoj vatri. Od Tebe molim da se to realizuje kroz Tvoj oprost i Tvoju milost i plemenitost kojom ćeš me učiniti postojanim u tevbi, ili kroz Tvoj oprost na Ahiretu.” Sljedeći časni hadis, dokaz je za prethodno spomenuto: “Podari mi da okusim svježinu Tvoga oprosta!” (Ibn Ebi’d-Dunja, el-Evlija, str. 36) Te riječi našeg Poslanika, s.a.v.s., znače: “Tebi se utječem od Tvoje kazne, od patnje u vatri.” Imam Kelabazi, rah., kaže: Istina je da u robovanju nema časnijeg i vrjednijeg stanja, od stanja roba kada čini dovu. Obavljajući ibadete poput namaza ili posta, srce roba može biti zauzeto drugim stvarima i moguće je da nije u potpunosti predano ibadetu.

Vjerniku se neprestano dešavaju poteškoće (odstranjujući od njega grijehe), sve dok po Zemlji ne počne hoditi potpuno bezgriješan!“ Buhari, el-Edebu’l-Mufred, h.br. 404; Tirmizi, Zuhd, 56

Međutim, kada rob čini dovu, svim organima i cijelim bićem se usmjerava Allahu, dž.š. On tada cijelim bićem pred Uzvišenim Zatom izražava svoje teško stanje. Koje stanje može biti ljepše i vrjednije od tog?

Štaviše, Allahov Poslanik, s.a.v.s., koji je znao da su mu sve greške oproštene, činio je dovu kako bi izrazio svoj robovski položaj i svoju ovisnost o Uzvišenom Gospodaru. Navest ćemo još jedan časni hadis koji glasi: “Pravi stanovnici Džehennema u njemu nikada neće umrijeti. Kada Uzvišeni Allah baci u Džehennem one robove kojima se želi smilovati, On će ih u Džehennemu usmrtiti, sve dok im ne dozvoli da izađu iz njega i dok ih ne uvede u Džennet.” (Ahmed, el-Musned, 17/135; Muslim, Iman, 306)

Navedeni hadis je dokaz da će i neki vjernici biti bačeni u Džehennem kako bi se očistili i popravili. Zbog toga značenje dove “Tebi se utječem od džehennemske fitne i od kaburskog azaba” jeste: “Ja se Tebi utječem od toga da budem poput onih za koje je Džehennem pripremljen. Tebi se utječem od toga da moje čišćenje i otkup budu u džehennemskoj vatri.” Dakle, želi se reći sljedeće: “Tebi se utječem od svake vrste vatre, bilo da traje dugo ili kratko, bilo da je blaga ili žestoka!” (Kelabazi, Bahru’l-fevaid, 1/279-381)

Kaburski azab i njegova fitna

Kada je riječ o dovi Allahova Poslanika, s.a.v.s., koja glasi: “Tebi se utječem od kaburskog azaba i kaburske fitne”, bitno je naglasiti sljedeće: Kaburski azab je za nevjernike i vjernike koji su počinili velike grijehe, a kaburska fitna je za one slične njima, ali i za salih (dobre) mu’mine koji su počinili određene grijehe.

Prolazeći pored dva kabura, Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Ova dvojica (oni koji su u ova dva kabura), sada su u azabu, ali ne zbog nečeg velikog. Što se tiče jednog od njih – on se nije čuvao nečistoće mokraće, a što se tiče drugoga – on je prenosio tuđe riječi.” (Buhari, Dženaiz, 79; Adab, 46, 49; Muslim, Iman, 111) Kada se u časnom hadisu kaže “ali ne zbog nečega velikog”, misli se na to da oni nisu smatrali velikim to što su činili. Dakle, ta dvojica nisu smatrali velikim grijehom ono što su činili, a upravo zbog toga su izloženi kaburskom azabu. Kada je u pitanju kaburska fitna, moguće je da se misli na grubo postupanje meleka Munkira i Nekira, prilikom ispitivanja. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je tu dvojicu meleka nazvao “dvojica kaburskih fitnedžija”.

Džabir b. Abdullah, r.a., prenosi: “Kada je zakopan Sa’d b. Muaz, r.a., mi smo bili sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s. On, s.a.v.s., je činio tespih, i ashabi su dugo činili tespih. Zatim je donio tekbir, i ashabi su zajedno sa njim donijeli tekbir. Kada su upitali: ‘O Allahov Poslaniče, zašto ste činili tespih?’ Allahov Poslanik, s.a.v.s., odgovori: ‘Doista je kabur bio stisnuo ovog dobrog roba, zatim ga je Uzvišeni Allah oslobodio kaburskog stiska!’” (Ahmed, el-Musned, 23/158, 278; Taberani, el-Kebir, 6/13) Moguće je da je to fitna od koje se Allahov Poslanik, s.a.v.s., utjecao Allahu, dž.š. To nije kaburski azab jer Sa’d b. Muaz, r.a., je bio jedan od plemenitih ashaba, r.anhum, posjednika fadileta. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je za njega rekao: “Meleki su donijeli radosnu vijest o ruhu Sa’da b. Muaza i Arš je zadrhtao zbog njega (njegove smrti)!” (Ibn Ishak, es-Sire, 2/251; Mekki b. Ebi Talib, el-Hidaje, 9/5801)

Fitna bogatstva i siromaštva

U dovi koja glasi: “Utječem se Tebi od zla fitne griješenja i od zla fitne siromaštva”, riječ fitna spominje se uz riječ šerr (zlo). Razlog tome je to što riječ fitna u ovom kontekstu ima značenje kušnje i ispita. Uzvišeni Allah je rekao: “Mi činimo da jedni druge u iskušenje dovodite, pa izdržite! A Gospodar tvoj vidi sve.” (Furkan, 20) A za Musaa, a.s., je rekao: “…pa smo te Mi brige oslobodili i iz raznih nevolja te spasili.” (Taha, 40) Kušnje i nevolje vjernika, evlija i vjerovjesnika imaju za cilj da ih ojačaju te bivaju odrazom dobra koje im Allah, dž.š., želi. Uzvišeni Allah je za Davuda, a.s., i Sulejmana, a.s., rekao: “I Davud se uvjeri da smo Mi baš njega na kušnju stavili, pa oprost od Gospodara svoga zamoli, pade licem na tle i pokaja se.” (Sad, 24); “Mi smo Sulejmana u iskušenje doveli i njegovo bolesno tijelo na prijestolju zadržali, ali je poslije ozdravio.” (Sad, 34)

Njih je Allah, dž.š., stavio na kušnju nevoljama kako bi ih očistio. Nevolje koje zadese nevjernike, za njih su zlo. Vezano za to, Uzvišeni Allah kaže: “Još davno prije njih Mi smo faraonov narod u iskušenje (fitnu) stavili, kada im je bio došao plemeniti poslanik…” (Duhan, 17); “Mi smo narod tvoj poslije tvog odlaska u iskušenje (fitnu) doveli…” (Taha, 85)

Navedeni ajeti dokaz su da kušnja može biti uzrokom dobra ili zla. Kome god Uzvišeni Allah želi dobro, za njega je bogatstvo fitna. To bogatstvo biva ispitom za njega putem kojeg se čiste njegovi tajni nedostaci, za koje samo Allah, dž.š., zna. Zatim, tom kušnjom se čisti njegovo srce i na vidjelo izlazi njegova skromnost spram dunjaluka.

S druge strane, ukoliko Allah, dž.š., nekome ne želi dobro, i njega može iskušati bogatstvom, ali to bogatstvo za njega biva fitnom u smislu smutnje. Allah, dž.š., u Kur’anu navodi primjer toga: “…’Ovo što imam stekao sam znanjem svojim, tako ja mislim’ – govorio je on.” (Kasas, 78); “I kada bi zaboravili ono čime su opominjani, Mi bismo im kapije svega otvorili; a kad bi se onome što im je dato obradovali, iznenada bismo ih kaznili i oni bi odjednom svaku nadu izgubili.” (En’am, 44) U prethodnim slučajevima, bogatstvo je smutnja, kušnja kojom se odvaja dobro od zla. Allahov Poslanik, s.a.v.s., u dovi traži od Uzvišenog Gospodara da ga zaštiti od fitne bogatstva, od toga da bogatstvo bude zlo za njega. Isto se odnosi i kada je u pitanju siromaštvo. I bogatstvo i siromaštvo mogu biti kušnje koje u sebi nose i dobro i loše. Allahov Poslanik, s.a.v.s., se nije utjecao od tog dvoga već od njihova zla, jer i bogatstvo i siromaštvo mogu za čovjeka biti dobro ili loše.

Dedždžalovo zlo

Dova mu’mina koja glasi: “Utječem Ti se od zla Mesiha Dedždžala!” ima svrhu da uveća njegov iman. Spominjući Dedždžala, Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Njegovo jedno oko je slijepo, vaš Gospodar nije takav!” (Buhari, Megazi, 80, Fiten, 23) U drugoj predaji stoji: “Između njegova dva oka piše ‘kjafir’.” (Buhari, Hadždž, 30; Tevhid, 17; Muslim, Iman, 270; Fiten, 101, 102) Postoji još jedna predaja u kojoj se navodi: “Između njegova dva oka piše ke-fe-re (on je nevjernik). To može pročitati svaki vjernik.” (Buhari, Fiten, 24; Tevhid, 17; Muslim, Fiten, 101, 102, 103)

Časni hadis nam govori da će riječ “kjafir” koja piše na Dedždžalovom čelu moći pročitati svaki vjernik, a da nevjernici neće vidjeti taj natpis, te će zapasti u njegovu fitnu. Zbog toga se Allahov Poslanik, s.a.v.s., utjecao od njegovog zla. Spomenuo ga je kao “mesiha”, ali opisao ga je kao Dedždžala, jer postoje dva mesiha. Prvi je Ruhullah, Kelimetullah i Allahov voljeni rob, Isa Mesih, a.s., a drugi je Allahov, dž.š., dušman, omraženi i prokleti lažni mesih, Mesih Dedždžal! (Kelabazi, Bahru’l-Fevaid, 1/383-385)

Čišćenje od grijeha

Dova koja glasi: “Očisti moje grijehe vodama snijega i leda” istovremeno odražava ljepotu izražaja u arapskome jeziku kao i određenu simboliku vezanu za pustinjski život. Arapi za izražavanje spokoja i lijepog života koriste riječi poput “led, svježina”, a suprotnost toga izražavaju koristeći termine poput “vrelina, suša, žeđ”. Zbog toga, Arapi svježi vjetar i večernje putovanje nazivaju “svjetlošću oka”, a za tugu i žalost koriste izraz “vatra oka.” Allahov Poslanik, s.a.v.s., također je upotrijebio riječ “svježina” u istom tom značenju: “Od Tebe tražim zadovoljstvo Tvojom odredbom, Tvoj oprost i svježinu života (ljepotu)!” (Ahmed, el-Musned, 35/520; Nesai, es-Sunenu’l-Kubra, 2/81, 82)

Čišćenje od grijeha i otkup za njih, na dunjaluku se realizuju kroz nevolje i tegobe koje rob proživljava. Na Ahiretu to čišćenje biva kroz proživljavanje strahota i tegoba Sudnjega dana. Stoga, rob se može očistiti ili u džehennemskoj vatri ili tako što će biti dostojan oprosta Uzvišenog Allaha te će mu On Uzvišeni obrisati grijehe. Allahov Poslanik, s.a.v.s., u prethodno navedenoj dovi kao da želi reći: “Pokrij moje grijehe Svojim oprostom i Ti ih obriši!” A tu molbu je izrazio koristeći termine “led” i “snijeg” želeći reći: “Daj mi da okusim Tvoj oprost kao svježinu leda!” Umjesto riječi oprost koristio je riječi “led” i “snijeg”.

Led i hladnoća, naročito u izrazito toplim krajevima, simboliziraju blagostanje i ono što je čovjeku drago, a prekrivanje grijeha oprostom jeste blagostanje, spokoj i ono što je čovjeku drago. S druge strane, kroz dovu koja glasi: “Utječem Ti se od fitne vatre!” Allahov Poslanik, s.a.v.s., traži utočište od toga da otkup za grijehe bude džehennemska vatra, te čini dovu: “Očisti moje grijehe vodama snijega i leda!” Na taj način traži od Allaha, dž.š., da otkup za grijehe ne bude u dunjalučkoj patnji, nevolji i tuzi, niti u žestini vatre na Ahiretu, već u Njegovom oprostu i lutfu. Još jedan odraz ljepote izražaja našeg Poslanika, s.a.v.s., uočavamo u nastavku dove, koji glasi: “Onako kako bijelu odjeću čistiš od nečistoća i moje srce učini čistim od grijeha.

Nečistoća na bijeloj odjeći odmah postaje vidna. Čak i ako se očisti, trag nečistoće opet biva primijetan. A kada je odjeća neke druge boje, onda se ne primijeti nečistoća niti njen trag. Zbog toga kažemo da je značenje riječi “Učini moje srce čistim od grijeha” sljedeće: Nakon što očistiš grijeh iz moga srca, otkloni i njegov trag i želju za činjenjem istog. Nakon što iz srca nestane želja za činjenjem grijeha, ono će doći u takvo stanje da se nikada više neće vratiti grijehu. Onako kako ne ostaje trag nečisti na potpuno opranoj, čistoj bijeloj odjeći, neka tako ne ostane traga slasti griješenja i želje za griješenjem, pa da nikada više ne počinim grijeh!”

Tegoba ljenosti i starosti

Poznata dova koju često trebamo činiti glasi: “Allahu moj! Utječem Ti se od ljenosti i od nemoći u starosti!” Ljenost se očituje kao čovjekova slabost i tromost u ispunjavanju vlastitih odgovornosti. Iskazivanje nezainteresovanosti u pogledu činjenja bespotrebnih i neumjesnih poslova nije ljenost, već zaštita samoga sebe. Međutim, takav stav po pitanju obaveza i poslova koje smo dužni obavljati jeste ljenost i ukoliko čovjek zapadne u takvo stanje, to je znak da ga je porazio njegov nefs. Slabost i tromost iz nemoći dešava se u starosti.

Osoba koja je ostarila, nije više energična, teško joj je obavljati i najobičnije poslove. Slabost u starosti je rezultat nemoći. Suprotno tome, slabost koja proizilazi iz ljenosti odraz je zaostajanja i odlaganja poslova, iako postoji snaga i mogućnost za njihovo obavljanje. Allahov Poslanik, s.a.v.s., utječe se od obje vrste tromosti kada je u pitanju izvršavanje onoga čime je zadužen. Dakle, utječe se Allahu, dž.š., od tromosti koja proizilazi iz nemoći te od ljenosti koju rob pokazuje uprkos snazi i mogućnosti da obavi određeni posao.

U dovi koja glasi: “Utječem Ti se od grijeha i duga!”, Allahov Poslanik, s.a.v.s., je zajedno spomenuo grijeh i dug. Ovdje kao da je naglasak više na dugovanju koje rob ima prema Uzvišenom Allahu, a ne prema robovima. Počiniti grijeh znači protraćiti Allahovo, dž.š., pravo, a zadužiti se, ne vraćajući dug, znači neumjesno koristiti pravo roba. Allahov Poslanik, s.a.v.s., utjecao se od toga da pogazi Allahovo, dž.š., pravo i pravo ljudi. Griješenje se može definisati kao činjenje onoga što je zabranjeno, a zaduživanje se može uporediti sa neizvršavanjem naredbi. Zaduživanje, bez namjere vraćanja duga, donosi teret odgovornosti upropaštavanja i skrnavljenja tuđeg imetka. Allahov Poslanik, s.a.v.s., kao da dovom želi reći: “O Allahu moj! Tebi se utječem od činjenja onoga što si zabranio i od skrnavljenja onoga što si naredio!” (Kelebazi, Bahru’lfevaid, 1/386-387)

A Allah, dž.š., najbolje zna.

Časopis Semerkand, br. 104, Hadis