Webshop - Trgovina SEMERKAND
Meni - Izbornik

Objavljeno u Br 105, Riječnik Kur'ana

EL-EBRAR – Allahovi dobri i čestiti robovi

EL-EBRAR – Allahovi dobri i čestiti robovi

Glagol “berre” u arapskom jeziku dolazi u značenjima poput: lijepo se ponašati, činiti dobro i sl. U Kur’anu Časnom se nalaze izvedenice ovog glagola koje znače nešto dobro i lijepo. Neke od tih izvedenica su “birr”, “el-Berr” i “ebrar”. Riječ “birr” koja ima i opšte značenje dobročinstva odnosi se na dobra djela kao što su čvrst iman, lijep ahlak, dobra djela, ihsan, pridržavanje propisa Kur’ana Časnog i Sunneta, izvršavanje naredbi i klonjenje zabrana; odnosno, ta riječ upućuje na svako dobro djelo i postupak posredstvom koga čovjek zadobiva zadovoljstvo Allaha, dž.š. Allahovo, dž.š., ime “el-Berr” označava Onoga Koji čini neizmjerno dobro Svojim robovima, od Kojeg je svaka dobrota i dobročinstvo, Koji je nemjerljivo milosrdan i blag. Riječ “ebrar” označava dobre robove koji su posvećeni neprestanome činjenju onih djela koja spadaju u kategoriju “birr”. Da bi uvidjeli ko su ti robovi koji su omiljeni Uzvišenom Gospodaru, i koje su to njihove osobine, prvo moramo pogledati šta se sve konkretno podrazumijeva pod “birrom”.

Šta je to “birr”?

Značenja riječi “birr” se ponajbolje razaznaju iz 177. ajeta sure Bekare: “Nije čestitost i dobročinstvo (birr) u tome da okrećete lica svoja prema istoku i zapadu; čestiti su oni koji vjeruju u Allaha i u onaj svijet, i u meleke, i u knjige, i u vjerovjesnike, i koji od imetka, iako im je drag, daju rođacima, i siročadi, i siromasima, i putnicima, i prosjacima, i za otkup iz ropstva, i koji namaz obavljaju i zekat daju, i koji obavezu svoju, kada je preuzmu, ispunjavaju, naročito oni koji su izdržljivi u neimaštini, i u bolesti, i u boju ljutom. Oni su iskreni vjernici, i oni se Allaha boje i ružnih postupaka klone.” Dakle, iz ajeta se shvata da su sljedeće karaktersitike one koje krase “ebrar” robove:

  • Najveće dobročinstvo koje čovek može učiniti prema samome sebi jeste da odabere uputu i iman – vjeru u Uzvišenog Allaha, a najveće zlo koje sebi sam može nanijeti jeste da život provede u kufru (nevjerstvo), širku (pripisivanje Allahu, dž.š., sudruga) i munafikluku (licemjerstvo), te da ga u tom stanju dočeka smrt. Da bi dobra djela bila primljena kod Allaha, dž.š., čovjek prvenstveno mora vjerovati u Uzvišenog Allaha, Ahiret, meleke, objave i poslanike, a.s. Ako čovjek ne vjeruje u pobrojano, onda mu sva njegova djela bivaju uzaludna i ništavna! U Kur’anu Časnom se navodi da će djela kjafira – nevjernika (Bekara, 217; Al-i ‘Imran, 21- 22; Ma’ida, 5), mušrika – politeista (En’am, 88; Tevba, 17) i munafika – licemjera (Tevba, 69) biti ništavna te da ih čeka vječni Džehennem kao vječita kazna.
  • Nakon imana, djela koja spadaju u dobročinstvo i čestitost, su sljedećim redom nabrojana u citiranom ajetu:
  1. Udjeljuju iz imetka, iako im je drag, rođacima, i siročadi, i siromasima, i putnicima, i prosjacima, i za otkup iz ropstva.
  2. Redovno i na najljepši način klanjaju namaze.
  3. Daju zekat.
  4. Obavezu svoju, kada je preuzmu, ispunjavaju.
  5. Izdržljivi u neimaštini, i u bolesti, i u boju ljutom.

Bogobojaznost i svijest o Allahu, dž.š.

Sve spomenuto i pobrojano spada u ono što se naziva “birr”. No, to ne znači da je to sve ono što obuhvata termin “birr”. Uzvišeni Allah ukazuje na to da su dobročinstvo i čestitost sazdani izričito na bogobojaznosti i svijesti o Allahu, dž.š.: “Ne iskazuje se čestitost u tome da sa stražnje strane u kuće ulazite, nego je čestitost u tome da se Allaha bojite!” (Bekara, 189)

Citirani ajet ukazuje na to da svako djelo i postupak vjernika moraju biti sazdani na takvaluku koji podrazumijeva bogobojaznost i svijest o Allahu, dž.š. Jedino takvi robovi će postići uspjeh i spas. Stotinu i sedamdeset sedmi ajet sure Bekare završava sa riječima da su ti “ebrar-robovi” iskreni vjernici koji se Allaha, dž.š., boje i ružnih postupaka klone. To znači da su oni koji ispunjavaju sve ono što je pobrojano u 177. ajetu Bekare i čestiti i iskreni i bogobojazni. Uzvišeni Allah u Kur’anu Časnom veli: “Nećete postići čestitost (birr) sve dok ne udijelite dio od onoga što vam je najdraže; a bilo šta vi udijelili, Allah će, sigurno, za to znati.” (Al-i ‘Imran, 92)

Udijeljivanje imetka na putu Uzvišenog Allaha je jedno od dobrih djela koje se najviše spominje na stranicama Kur’ana Časnog. Da bi jedan rob bio od dobrih i čestitih robova Allaha, dž.š., neophodno je da izvršava obavezu zekata i vitara, ali i da udjeljuje sadaku kao dobrovoljni prilog. Riječ “birr” – dobročinstvo i čestitost se također spominje i u sljedećim ajetima: Jedni drugima pomažite u dobročinstvu i čestitosti (birr), a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu; i bojte se Allaha, jer Allah strašno kažnjava!” (Ma’ida, 2) “O vjernici, kada među sobom tajno razgovarate, ne razgovarajte o grijehu i neprijateljstvu i neposlušnosti prema Poslaniku, već razgovarajte o dobročinstvu i čestitosti (birr), i bojte se Allaha pred Kojim ćete sakupljeni biti.” (Mudžadele, 9)

Jedan od najpodesnijih i najboljih oblika međusobnog pomaganja muslimana jeste da muslimani u društvenom životu i svojim socijalnim aktivnostima neprestano budu svjesni Allaha, dž.š., te da čine svakovrsna dobra djela, o njima međusobno razgovaraju, podsjećaju se na njih i pomažu se u sprovođenju onoga što Kur’an Časni i Sunnet naređuju i preporučuju.

Ko su dobri i čestiti robovi?

El-Berr, jedno od lijepih imena Uzvišenog Allaha, spominje se u Kur’anu Časnom, samo na jednome mjestu: “On je, doista, Dobročinitelj (el-Berr) i Milostivi.” (Tur, 28) “Berr” u značenju dobročinitelja se koristi i za ljude, Allahova, dž.š., stvorenja. “Ebrar” i “berere” oblici za množinu riječi “berr” se upotrebljavaju za imenovanje dobročinitelja i dobrih Allahovih, dž.š., robova. “Ebrari” se spominju u sljedećim kur’anskim ajetima:

  • U jednome od ajeta u kojima se nabrajaju osobine razumom obdarenih, navodi se i to da oni čine dovu na sljedeći način: “Gospodaru naš, mi smo čuli glasnika koji poziva u vjeru; ’Vjerujte u Gospodara vašeg!’–i mi smo mu se odazvali. Gospodaru naš, oprosti nam grijehe naše i pređi preko hrđavih postupaka naših, i učini da poslije smrti budemo s onima dobrima (ebrar).” (Al-i ‘Imran, 193) Na kraju dove se spominju robovi koje Allah, dž.š., voli. Ovaj ajet kada se uči biva i dova kojom se postiže milost Uzvišenog Hakka.
  • Iz 198. ajeta sure Al-i ‘Imran, svjedočimo bliskoj vezi između “ebrar-robova” i bogobojaznih koji su permanentno svjesni Uzvišenog Allaha. “A one koji se Gospodara svoga boje čekaju džennetske bašče kroz koje će rijeke teći, u kojima će vječno ostati–takav će biti Allahov doček. A ono što ima u Allaha bolje je za one koji budu dobri (ebrar).” Od sedmoga do dvanaestog ajeta sure “Dehr” nalaze se pobrojane sljedeće karakteristike “ebrar-robova”:
  1. ispunjavali su zavjete
  2. plašili su se Dana čija će kob svuda prisutna biti
  3. hranili su draga srca i siromaha i siroče i sužnja
  4. onima koje su hranili kazivali su: “Mi vas samo za Allahovu ljubav hranimo, od vas ni priznanja ni zahvalnosti ne tražimo! Mi se Gospodara našeg bojimo, onog Dana kada će lica smrknuta i namrgođena biti.” (Dehr, 9-10)
  5. bili su strpljivi Mi muslimani smo zaduženi da, zarad Allahova, dž.š., zadovoljstva, činimo dobro onoliko koliko smo u mogućnosti. Oni koji žele da budu od “ebrarrobova” trebaju čvrsto prionuti na činjenje svega onoga što je pobrojano u citiranim ajetima, i to pri tome se pridržavajući Kur’ana Časnog i Sunneta.
  • Naš Gospodar u četvrtome ajetu sure “Dehr” obznanjuje da će nevjernici završiti u Džehennemu, a u petome da će dobri i čestiti u Džennetu. Isto to se navodi i u 13. i u 14. ajetu sure “Infitar”: “Čestiti (ebrar) će, sigurno, u Džennet, a grješnici (fudždžar), sigurno, u Džehennem.”
  • Od petog do dvadeset i drugog ajeta sure “Dehr” navode se osobine dobrih i čestitih robova i blagodati koje će uživati: “Čestiti će iz pehara piti kamforom začinjeno piće sa izvora iz kojeg će samo Allahovi štićenici piti, i koji će kuda hoće bez muke razvoditi. Oni su zavjet ispunjavali plašeći se Dana čija će kob svuda prisutna biti, i hranu su davali–mada su je i sami željeli–siromahu i siročetu i sužnju. ‘Mi vas samo za Allahovu ljubav hranimo, od vas ni priznanja ni zahvalnosti ne tražimo! Mi se Gospodara našeg bojimo, onog Dana kada će lica smrknuta i namrgođena biti.’ I njih će Allah strahote toga Dana sačuvati i blaženstvo i radost im darovati i Džennetom i svilom ih za ono što su trpjeli nagraditi: naslonjeni na divanima, oni u njemu ni mraz ni žegu neće osjetiti, i blizu će im hladovina njegova biti, a plodovi njegovi će im na dohvat ruke stajati. Služiće ih iz srebrenih posuda i čaša prozirnih, prozirnih, od srebra, čiju će veličinu prema željama njihovim odrediti. U njemu će iz čaše piće inbirom začinjeno piti sa izvora u Džennetu, koji će se Selsebil zvati. Služiće ih vječno mlada posluga – da ih vidiš, pomislio bi da su biser prosuti. I kud god pogledaš, vidjećeš udobnost i carstvo prostrano. Na njima će biti odijela od tanke zelene svile, i od teške svile, nakićeni narukvicama od srebra, i daće im Gospodar njihov da piju čisto piće. ‘To vam je nagrada; vaš trud je dostojan blagodarnosti!’”

Također, naš Uzvišeni Gospodar je od 22. do 28. ajeta sure “Mutaffifun” spomenuo blagodati koje će u Džennetima uživati dobri i čestiti robovi: “Dobri će, zaista, u nasladama boraviti. Sa divana gledati, na licima njihovim prepoznaćeš radost sretna života, daće im se pa će piće zapečaćeno piti, čiji će pečat mošus biti–i neka se za to natječu oni koji se hoće natjecati!– pomiješano sa vodom iz Tesnima će biti, sa izvora iz kojeg će Allahu bliski piti.”

Za muslimane je dunjaluk mjesto na kome rade i djeluju kako bi zaradili Ahiret. Muslimani bi na dunaluku trebali raditi kako bi postigli halal opskrbu te bi trebali nastojati da izuče koja su to dobra kojima pozivaju Kur’an Časni i Sunnet, a kako bi ih neprestano činili da bi bili od dobrih i čestitih robova te postigli nagradu koju je obećao Uzvišeni Gospodar.

 

Časopis Semerkand, br. 105, Riječnik Kur'ana