Tesavvuf je ključni elemenat koji je stoljećima čuvao jedinstvo islamskog ummeta, davao mu snagu nakon kriza i predvodio mnoge pobjede i masovne povratke ljudi islamu. U društvima u kojima je tesavvuf bio u prvom planu, vjernici su čvrsto prigrlili Šerijat, razvili svijest o ummetu i postali jedno tijelo. Međutim, danas se u ime Časnog Kur'ana i Sunneta, a u biti iz političkih razloga, vrše napadi i osude tesavvufa te se za sufije vežu mnoge potvore.
Metoda pozivanja islamu koju propagira tesavvuf, kao i sva druga pravila tesavvufa, u potpunosti su u skladu sa praksom Allahova Poslanika, s.a.v.s. Prema tom shvatanju, najprije smo dužni popraviti sebe, zatim približiti vjeru svojoj braći koja su slaba, a onda pridobiti i nemuslimane.
U današnjem islamskom svijetu svjedočimo mnogim grupacijama, koje uprkos tvrdnji da djeluju u ime vjere, primjenjuju razne vrste nasilja. Skoro svake noći, u večernjim vijestima gledamo srceparajuće prizore. Počinioci tih djela tvrde da za uporište uzimaju Časni Kur'an i hadise, te se čak i nadaju sevapima za učinjena nedjela. Jer, prema njihovom tumačenju, oni smatraju da čine hizmet Allahovoj, dž.š., vjeri.
Ukoliko izuzmemo one koji su u takve grupacije ušli iz različitih nečistih namjera i koji zbog svojih niskih proračuna nastoje manipulisati ljudima, onda možemo reći da se takve grupacije, velikim dijelom sastoje od iskrenih ljudi. Međutim, kada pogledamo globalne rezultate puta kojim su krenuli, iskrenost tih prevarenih i izmanipulisanih ljudi nema nikakav značaj. Svakako, u tragedijama koje ti ljudi izazivaju gubi se svaka iskrenost i nevinost. A ono što je čudno jeste to da, čak i onda kada postignu svoj krajnji cilj, ti ljudi smatraju da čine hizmet vjeri.
Nažalost, prizori kojima svjedočimo plaše čovjeka i prekrivaju lijepo lice islama. Nakon što nemuslimani vide takve nasilne događaje, te kada se uz to pridoda zapadnjačka propaganda koja islam izjednačava sa terorom, onda ljudi počinju poimati islam kao opasnost i prijetnju za čovječanstvo. Neki od nas olahko pređu preko toga okrivljujući neprijatelje islama za takve ružne prizore. Ipak, prebacivanje krivce na drugoga, za ono što muslimani čine jedni drugima, samo otežava pronalazak izlaza iz problema koji nas muči.
Različita tumačenja
Krajnje je smislena činjenica da zastrašujuće slike koje posmatra cijeli svijet dolaze naročito sa područja gdje se govori arapski jezik. To stanje, koje se uvuklo među ljude koji su u stanju čitati Allahove, dž.š., ajete i Poslanikove, s.a.v.s., hadise, bez prijevoda, trebalo bi nas navesti na razmišljanje. Znači da stvar nije samo u poznavanju arapskog jezika i direktnom razumijevanju Allahovih, dž.š., ajeta i hadisa Njegova Poslanika, s.a.v.s., već je ključno ispravno razumijevanje istih. Poznavanje arapskog jezika i izdvajanje ajeta i hadisa iz konteksta, tvrdeći da su to riječi Allaha, dž.š., i Njegova Poslanika, s.a.v.s., uveliko olakšava napad na druge ljude. U biti, to je upravo ono što se danas dešava.
Primorani smo da dobro upoznamo način poimanja i vjerovanja tih pokreta koji stoje iza zastrašujućih događaja, i to u ime islama. Kada to otkrijemo, uvidjet ćemo da iza tog terora stoji shvatanje koje najprije odbija „ehl-i džema'at“ i koje je dušman svim ljepotama koje su muslimani unijeli u svoje živote.
Kao što je poznato, jedini ispravni put u islamu je put „ehl-i sunneta ve ‘l-džema'ata“. Pripadnost džematu, u tom kontekstu, podrazumijeva prije svega uvažavanje zajedničkog razumijevanja vjere plemenitih ashaba, r.anhum, i alima prvog perioda koje nazivamo selef-i salihin, te učenjaka i dobrih robova. Dakle, radi se o slijeđenju njihovog načina razumijevanja i objašnjavanja vjere. A to je moguće jedino uz očuvanje i usvajanje našeg akaidskog i fikhskog miraza.
Neprijateljstvo spram ljepota kojima su muslimani obogatili svoje živote, također je direktno povezano sa skrnavljenjem tog „zajedničkog miraza“. Ukoliko obratimo pažnju, uvidjet ćemo da takve grupacije ruše turbeta, gdje god naiđu na njih, i prilijepivši etiketu širka svemu, muslimanima zagorčavaju život. Čak nastoje i zabraniti levhe u džamijama, pod izgovorom da toga nije bilo u vrijeme Allahova Poslanika, s.a.v.s.
Takvo postupanje je rezultat komentarisanja riječi „bid'at: novotarija“, bez posjedovanja potrebnog predznanja. Ti umovi koji sebe smatraju dostatnim za komentarisanje časnih ajeta i hadisa i koji zanemaruju selef-i salihine, nastoje svojim nemilosrdnim i grubim stavovima iskorijeniti sve ljepote koje su muslimani, kroz stoljeća, unijeli u svoje živote. Oni nastoje islamski ummet lišiti svake prefinjenosti, pa makar ona bila i u skladu sa Šerijatom.
Potvora širka na brata
Taj pristup kojim se kruto i bez ikakvog poštovanja, shodno vlastitim mjerilima, sve proglašava širkom, a one koji imaju drugačije shvatanje, mušricima, pristup koji vrijeđa i ismijava islamske velikane, u posljednje vrijeme naročito je rasprostranjen među omladinom. Takve grupacije zloupotrebljavaju našu otvorenost prema drugima i dijele provokativne knjige ljudima lišenim istinskih vodiča, te u njihove umove ubrizgavaju neprijateljstvo. Zbog toga moramo biti krajnje oprezni i pobrinuti se o našoj djeci.
Takvo poimanje za najvećeg neprijatelja uzima tesavvuf. Međutim, tesavvuf je ključni elemenat koji je stoljećima čuvao jedinstvo islamskog ummeta, davao mu snagu nakon kriza i predvodio mnoge pobjede i masovne povratke islamu. U društvima u kojima je tesavvuf bio u prvom planu, vjernici su čvrsto prigrlili Šerijat, razvili svijest o ummetu i postali jedno tijelo. Uz to, prilikom pozivanja u islam i borbe protiv nevjernika, sufije su se uvijek služile metodama koje su u skladu sa metodama Allahova Poslanika, s.a.v.s. Oni su čovječanstvu pokazali da je islam jedina istina kojom se postiže mir i pravda.
Kada se osvrnemo na zemlje u kojima se na tesavvuf gleda sa omalovažavanjem, ili one u kojima je tesavvuf zabranjen, uviđamo da se radi o zemljama u kojima nije istinski ostvarena veza među vjernicima i u kojima vjernici nisu u pravom smislu prigrlili jedni druge. Takvo stanje jasno ukazuje na to koliko su bitne emocije u prsima i misli koje prolaze kroz umove muslimana.
Uz to, ne smijemo zaboraviti da su skoro sva nearapska područja posredstvom tesavvufa upoznala i prihvatila islam. Balkanski muslimani i muslimani sa područja Turkistana i Anadolije, islam su u potpunosti prihvatili putem tesavvufa. Isto tako, u današnjem vremenu, na područjima gdje ne preovladava muslimansko stanovništvo, naročito u evropskim zemljama, osobe koje prelaze na islam, preko tesavvufa se upoznaju sa ovom plemenitom vjerom. U njihovim srcima se rađa ljubav prema islamu i oni svjedoče da je islam istinska vjera. Historija također svjedoči i o tome koliko je tesavvuf imao utjecaja u vjerskom buđenju stanovništva Sjeverne Afrike.
Pričati lijepo o ljepoti
Kada se osvrnemo na današnje primjere, vidimo da se i danas kao i u historiji, putem tesavvufa obavlja dužnost iršada i pozivanja ljudi u vjeru. Na hiljade ljudi, posredstvom tesavvufa se veže za Allahovu, dž.š., vjeru te ostavljaju iza sebe nekadašnji, grijesima ispunjen, život i započinju potpuno novi. Iako prema zvaničnim podacima mnogi ljudi rade u svrhu hizmeta vjeri, ne postižu se željeni rezultati. Poslovi koji djeluju nemogući, realizuju se rukama sufija koji su svoje živote posvetili dobrovoljnom hizmetu vjeri. Zahvaljujući njihovom trudu ujedinjuju se rasute porodice, u domove ulazi smiraj, i ljudi napuštaju loše osobine.
Metoda pozivanja islamu koju propagira tesavvuf, kao i sva druga pravila tesavvufa, u potpunosti su u skladu sa praksom Allahova Poslanika, s.a.v.s. Prema tom shvatanju, najprije smo dužni popraviti sebe, zatim približiti vjeru svojoj braći koja su slaba, a onda pridobiti i nemuslimane. Eto, to je metoda hizmeta koju tesaavvuf realizira u cijelome svijetu. Uzmemo li u obzir i činjenicu da istinski tesavvufski velikani nikada nisu odvajali tarikat od Šerijata, onda će nam biti potpuno jasno da tesavvuf ni u kojem smislu nije odvojen od islamskih propisa. Stoga, neprijateljstvo prema tesavvufu, u jednom smislu, znači i neprijateljstvo prema samoj vjeri.
Greška pripada njenom počiniocu
Postoji još jedno pitanje na koje želimo podsjetiti: U oponiranju tesavvufu, navode se neke pogreške sufija i iznose se u prvi plan, kao opravdanja negativnog stava spram tesavvufa. Doista, postoje oni koji se, uprkos tvrdnji da djeluju u ime tesavvufa, ne libe da javno čine ono što islam zabranjuje ili koji zloupotrebljavaju vjeru u materijalne svrhe. Međutim, pogrešno je posmatrajući negativne primjere kritikovati cijelo društvo. Uz to, tesavvuf u potpunosti odbija poimanje i praksu koji se ne zasnivaju na Časnom Kur'anu i Sunnetu.
To nalikuje na sljedeći primjer: Na Zemlji postoje mnogi ljudi koji tvrde da djeluju u ime islama i čine mnoge stvari oprečne vjeri, baš poput grupacija koje smo spomenuli na početku teksta. Onako kako je pogrešno gledajući u njih govoriti protiv islama, isto tako je pogrešno posmatrajući neumjesna djela marginaliziranih grupacija koje tvrde da djeluju u ime tesavvufa, gajiti neprijateljstvo prema tesavvufu.
Naravno da se može desiti da postoje sufije koji su iskreni ali ipak čine određene greške. Naročito u velikim organizacijama, u centrima u kojima trud ulaže na hiljade ljudi, takve situacije su uvijek moguće. Jer, čovjek nije bezgriješno biće. Ipak, preuveličavanje grešaka pojedinaca i generalizovanje, prebacivanje pojedinačnih greški na cijeli sistem tesavvufskog načina života, i istraživanje grešaka sufija u svrhu kritikovanja tesavvufa, nije ništa drugo doli rezultat neispravnog nijeta i skrivenih namjera. Naša dužnost, kao mu'mina, nije da razvijamo međusobno neprijateljstvo, već da upozorimo svoju braću na greške koje čine i da im pomognemo kako bi ih ispravili. Ukoliko iskreno osmotrimo sebe, vidjet ćemo da i mi imamo na stotine grešaka koje trebamo ispraviti.
Nažalost, takav stav kakav bi mu'mini trebali imati, skoro da je nemoguće vidjeti u praksi. Ljudi smatraju apsolutno ispravnim ono što oni prihvataju i proglašavajući dušmanima sve koji imaju njima suprotan pristup, osuđuju i etiketiraju druge vjernike na različite načine. A šta može biti gore od okrivljivanja vjernikā koji svoja čela spuštaju na sedždu i koji nemaju druge ljubavi sem ljubavi prema činjenju ibadeta Allahu, dž.š.?
Uzvišeni Gospodar će svakome suditi shodno djelima koja je činio i trudu koji je uložio zarad bježanja od harama. Zbog toga, umjesto da se neprestano bavimo drugima i njihovim greškama, trebamo se okrenuti sebi. Vjernici ne trebaju trošiti svoju energiju na kuđenje muslimana i na borbu protiv njih, već na činjenje djelā kojima će Uzvišeni Allah biti zadovoljan. Oni koji tako ne postupaju već, u ime islama, samo istražuju mahane drugih muslimana, i još uz to ne prezaju ni malo od prolijevanja krvi svoje braće, kao i oni koji su njihovi simpatizeri, neka pogledaju iza sebe i zapitaju se: Koliko ljudi je posredstvom mene pronašlo Pravi put?
Časopis Semerkand, br. 116, Vjera i život
