ma mrtvih čije spominjanje oživljava srca, kao što ima živih čije viđenje ih umrtvljuje.
Bišr el-Hafi, kaddesallahu sirreh
Koliko je mrtvih koji žive među nama, a koliko je živih koji su odavno umrli! Zar nije tako? Dobri ljudi koji vjeruju u Uzvišenog Allaha i koji čine dobra djela i rade za dobrobit društva su živi i nakon smrti, zato što dobro koje su učinili traje i nakon njihovog fizičkog odustva s ovoga svijeta. Loši ljudi su mrtvi, pa makar živjeli stotinu godina na ovome svijetu, jer njihovo zlo ubija sve ono što je lijepo i dobro…
Stoga, na nama je da se odlučimo da li ćemo biti živi ili mrtvi!
U islamskom učenju postoji maksima: „Umri prije smrti!“ Koji je njezin smisao, da li smo se pitali? Čovjek treba sebe ubrajati u mrtve i prije negoli preseli s ovog svijeta na onaj vječni, ahiret. Ko sebe bude ubrajao u mrtve, u stanovnike ahireta, taj neće tugovati zbog negativnosti koje mu se budu događale na ovom prolaznom svijetu. Ovaj svijet mu neće predstavljati krajnju brigu niti izvor sreće i tuge. Posmatrat će ga poput hotela u kojem je odsjeo tokom putovanja ka željenom cilju. Da li onaj koji je odsjeo u hotelu tuguje zbog nekog kvara koji se dogodi?
Šta vjerniku predstavlja smrt? Da li smo se ikada pitali? Smrt je vjerniku susret s njegovim voljenim Gospodarom, Njegovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, i ostalim dobrim robovima. Ako tako budemo posmatrali smrt i ako kroz tu prizmu budemo posmatrali ovaj svijet, onda ćemo činiti samo ona djela koja će nam pomoći da nam taj susret prođe što bolje.
Preporučujemo vam, dragi čitaoci, da posebnu pažnju posvetite temi broja, koja je posvećena fenomenu smrti. Pročitajmo je, promislimo o njoj, a nakon toga odgovorimo sebi na postavljeno pitanje: „Šta nama predstavlja smrt?“
Do skorog susreta u narednom aprilskom broju…
