Ravnoteža forme i suštine
Dragi prijatelji!
Jedno od značenja Pravog puta jeste i ravnoteža forme i suštine. Bez forme ne možemo doći do suštine, a na suštini se bez forme ne možemo održati. Naši velikani su divno zapisali: “Bez usūla nema vusūla”, tj. bez temelja (vanjskih aktivnosti šerijata) nema ni Cilja, dolaska u Allahovu blizinu (unutarnjih plodova hakikata).
Kad god se izgubi vanjska strana, izgubi se i unutarnja, i obrnuto. Čaša i voda, oko i vid, slova i značenja i tako dalje – idu zajedno. Rijeka bez korita ne opstaje, a korito bez vode nije rijeka.
Ashabi su, ugledajući se na Poslanika, a.s., bili jako marljivi svojim tijelima (u poslovima i ibadetima), a srca su im bila ukrašena lijepim duhovnim stanjima, jekinom i hakikatima.
Poslanik, a.s., jednom prilikom je upitao svog druga po imenu Harise bin Malik kako je osvanuo, na što je ovaj odgovorio da je osvanuo kao pravi vjernik. Tada mu je on, a.s., rekao da svaka stvar ima svoj hakikat (suštinu), pa je zatražio od Harisea da navede argument za suštinu svoga imana. Harise je rekao: “Suzdržavam se dunjaluka, ovosvjetskih užitaka; noć provodim budan; preko dana sam žedan (postim); i kao da očigledno gledam u Arš (Prijestolje
svoga Gospodara); i kao da gledam džennetlije kako se tamo međusobno posjećuju; i kao da vidim džehennemlije kako se u njemu previjaju i jauču.” Poslanik, a.s., tada mu je tri puta rekao: “Spoznao si [bit vjere], pa ustraj u tome!” (Taberani, Bezzar, Ibn Kesir)
Harise se čvrsto držao šerijatskih propisa, čak je ustrajavao i u nafilama: bio je zahid, noću je klanjao a danju postio, pa ga je Allah, dž.š., počastio hakikatom, suštinom vjere – Arš, džennetlije i džehennemlije bili su mu pred očima.
Ibn Abidin veli: “Unutarnja doživljavanja ostvaruju se kroz šerijat i hakikat, kao što se kajmak (ili maslac) nalazi u mlijeku – ne može se odvojiti od njega, izvaditi iz njega, osim mućkanjem (métēnjem).”
Neka nas Allah, dž.š., koji je ez-Zāhiri el-Bātin, ojača formom i ukrasi suštinom Njegove lijepe vjere!
