Br. 130 Tuga i sreća

Ostavi tugu i prigrli sreću

Jedan od poznatih opisa tesavvufa glasi: “Tesavvuf je prelazak iz stanja tuge u stanje sreće.” Tuga na koju se misli u datom opisu jeste stanje koje možemo opisati kao unutrašnju potištenost i tjeskobu. Možemo reći da postoje dva izvora takvog stanja:

Prvi je egzistencionalna sjeta koja se javlja iz razloga što duša osjeća tjeskobu zbog prelaska iz “vječne domovine” u tuđinu dunjaluka. To je časna sjeta koja čovjekovu dušu poziva da se osobodi dunjalučkih stega i da dostigne hakikat svoga stvaranja. To je upravo ona sjeta o kojoj se govori u prvih 18 bejtova Mesnevije. Ma gdje i ma u kakvom stanju vjernik bio, ono što uz sebe uvijek nosi i što mu najviše priliči jeste upravo ta sjeta.

A drugi izvor tjeskobe jeste stanje predanosti dunjaluku. To je stanje čovjeka koji nije u stanju smirenosti u pogledu svoje sudbine i koji se u većoj ili manjoj mjeri guši u nezasitosti vlastitog nefsa. U svakom slučaju, slika koju odaje današnji svijet jeste slika tjeskobe i potištenosti.

Stoga je prethodni opis tesavvufa danas još hitniji i još pri- vlačniji. U tom opisu govorimo o ispijanju eliksira islama, gutljaj po gutljaj, eliksira koji čovjeka dovodi u stanje sklada i mira sa vlastitim postojanjem i životom koji živi, dajući smisao svemu. Ono na šta mislimo jeste spašavanje od lažnih tjeskoba i začaranog kruga prividnih užitaka. Dakle, govorimo o ponovnom rađanju uz sasvim novi način posmatranja i poimanja, o izgradnji vlastite ličnosti, o upoznavanju sa istinskom tugom i srećom.

Možemo li otvoriti takvu kapiju, možemo li zakoračiti jedan korak ka takvoj spoznaji? Ovog mjeseca smo nastojali sakupiti zaključke onih koji su prošli kroz tu kapiju i koji su u svakom

stanju, u obilju i neimaštini, pronašli sreću. Pokušajmo i iz tog ugla sagledati svoje tuge i radosti, tjeskobu i sreću.