Jedan od sufija iz 13. stoljeća, šazelijski šejh, Ibn Ataullah es-Skenderi, k.s., u svome djelu „Tadžu ‘l-arus“, o čistoći srca i nužnosti tevbe kazuje sljedeće:
Prvi mekam na duhovnome putu je mekam tevbe. Tevba je uslov primanja dobrih djela. Stanje roba koji učini grijeh nalikuje na stanje novog zemljanog lonca stavljenog na vatru. Nakon što vatra neko vrijeme gori pod loncem, lonac pocrni. Međutim, ukoliko se lonac odmah opere, na njemu neće ostati tragova crnila. Ali, ukoliko se lonac bude koristio nekoliko puta zaredom, bez pranja, to crnilo će se prilijepiti za lonac i onda više neće biti nikakve koristi od pranja.
Na isti način i tevba koju rob učini odmah nakon učinjenog grijeha, sapere crninu sa srca i očisti ga. Budući da je tako, ti uvijek traži od Uzvišenog Hakka da primi tvoju tevbu. Ukoliko je primi, onda ćeš biti spokojan. Jer, to je Njegov poklon koji daje robu kojem želi.
Često se dešava da rob izranjavanih peta očuva svoju tevbu, a njegov vlasnik ne; da žena očuva svoju tevbu, a njen muž ne; da mladić očuva svoju tevbu, a starac ne. Ukoliko si ti uspio očuvati svoju tevbu, to je znak da te Allah, dž.š., voli. Jer, Uzvišeni Allah kaže: „(…) Allah zaista voli one koji se često kaju i voli one koji se mnogo čiste.“ (Bekara, 222)
Samo onaj ko zna vrijednost nečega može težiti ka tome. Ukoliko pred životinju stave dragulj, ona neće mariti za njega, nego će željeti ječam. Stoga dobro razmisli čemu teži tvoje srce: da li si od voljenih robova koji vole da čine tevbu, ili si od onih koji ne čineći tevbu sami sebi nanose nepravdu?
Uzvišeni Allah, u Časnom Kur’anu kaže: „(…) A oni koji se ne pokaju – sami sebi čine nepravdu.“ (Hudžurat, 11)
Onaj ko čini tevbu, taj je na dobiti, a onaj ko ne čini tevbu, taj ide u propast. Nemoj gubiti nadu u Allahovu, dž.š., milost i ne govori: „Koliko puta sam učinio tevbu i svaki put sam je prekršio!“ Bolesnik se nada ozdravljenju sve dok duša ne izađe iz tijela.
Neka je na sramotu onom robu koji je nepokoran Allahu, dž.š., iako vidi Njegovo dobročinstvo. Onaj ko odabere nepokornost Allahu, dž.š., nemaran je spram Njegovog dobročinstva. Onaj ko se ne boji Njega Uzvišenog, nije svjestan veličine Njegove dobrote. Onaj ko je zauzet nečim drugim sem Njime, neće biti na dobitku.
Neka je na sramotu onom robu koji slijedi svoj nefs, iako zna da ga poziva u propast, onome koji ne slijedi svoje srce, iako zna da ga vodi u spas. Takav rob je nepokoran Allahu, dž.š., iako zna za Njegovu veličinu. Da je griješnik svjestan Allahove, dž.š., moći, ne bi mu bilo drago da dođe pred Njega kao nepokoran rob; da je svjestan da je njegov Gospodar blizu i da ga vidi, mnogo više bi se klonio Njegovih zabrana.
I neka je na sramotu onom robu koji se ne stidi Allaha, dž.š., znajući da On vidi sve njegove grijehe!
Časopis Semerkand, br. 116, Mudrost
