Poznati tesavvufski učenjak iz 12. stoljeća, pir rifaijskog tarikata, Ahmed er-Rifai, k.s., u svome djelu „El-Burhanu ‘l-muejjed: Čvrsti dokazi“, svojim muridima se obraća sljedećim riječima:
Ja vas odvraćam od usmjeravanja dunjaluku i bilo čemu drugome sem Uzvišenom Allahu. Jer, naš posao je težak. Mudri Allah sve istinski nadzire. Klonite se beskorisnih poslova, nemara, novotarija i okretanja stvorenjima. Pokušajte postići svoj cilj tako što ćete napustiti sve sem Allaha, dž.š. Onaj ko tako postupi, postići će sve. A onaj ko žudi za stvorenjima, izgubit će sve.
Stvari koje želite postići trčeći za njima, možete postići jedino ukoliko okrenete lice od njih. Neka vaša Želja bude Uzvišeni Hakk. Ukoliko vaše stanje bude takvo, onda ćete postići sve ciljeve. Onaj ko postigne Allahovo, dž.š., zadovoljstvo, postigao je sve. A onaj ko izgubi Njegovo zadovoljstvo, izgubio je sve.
Tesavvuf nije, kao što se misli, odijevanje vunenog ogrtača i stavljanje saruka. Tesavvuf se živi odijevanjem ogrtača sjete, saruka istinoljubivosti i poštenja, te odjeće bogobojaznosti.
Kao što znate, vanjština arifa je neodvojiva od nura Šerijata, a njegova nutrina od vatre muhabeta. Sufija je onaj ko izvršava naredbe i ne skreće sa Pravog puta. Njegovo srce neprestano gori u vatri aška. Njegov ašk je njegov iman, a njegov hal (stanje) je pokoravanje naredbama Uzvišenog Gospodara.
Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Ihsan je da robuješ Uzvišenom Allahu kao da Ga vidiš. Jer, iako ti Njega ne vidiš, On tebe uvijek vidi.“ (Buhari, Iman, 37, br. 50)
Istinsko robovanje se ogleda u teslimijetu (predanost). Ukoliko sufija bude zauzet odbranom vlastitog nefsa, osjetit će duhovni zamor. Međutim, ukoliko svoje poslove prepusti Uzvišenom Gospodaru, čak i da nema nikog bližnjeg niti dosta (prijatelja), pomoć će mu doći.
Dobro znajte da su se Allahovi, dž.š., dostovi borili sa vlastitim nefsovima i da su se u stanju murakabe (stalno razmišljanje o Allahovom, dž.š., prisustvu), predali ibadetu. Oni su uz iskrenu namjeru i čisto srce učinili bejat (dali zavjet) Uzvišenom Hakku o tome da će biti strpljivi u tegobama. Uzvišeni Gospodar je za njih u Časnom Kur'anu rekao:
„Ima vjernika koji ispunjavaju zavjet dat Allahu (…)“ (Ahzab, 23)
Evlije s ozbiljnošću i odlučnošću brzo ispunjavaju ono što čvrsto naume. Oni su se klonili pretjeranog spavanja i jela. U noćnoj tmini skrušeno stoje na kijamu, čine ruku i sedždu. Tokom dana postom iskazuju pokornost Uzvišenom Allahu. Kako bi postigli svoj murad (želju), u mihrabima, pred voljenim, preklinju. Tako evlije postižu bliskost sa Uzvišenim Hakkom i stepen prijateljstva s Njim. Njima je očita tajna časnog ajeta u kojem Uzvišeni Hakk kaže: „Mi doista nećemo dopustiti da propadne nagrada onome koji je dobra djela činio.“ (Kehf, 30) Zbog toga je Uzvišeni Allah njima podario najviše stepene i Njemu najbliže mekame.
Braćo moja! Ne dozvolite da se sutra pred Uzvišenim Allahom postidim zbog vas. Svaki dah sufije, vrjedniji je od zlata. Prema tome, nemojte traćiti svoje vrijeme. Jer, vrijeme je poput mača. Ukoliko sufija njega ne sasječe (ne iskoristi), ono će sasjeći sufiju. A Uzvišeni Allah kaže:
„Onome ko se bude slijepim pravio da ne bi Milostivog veličao, Mi ćemo šejtana natovariti, pa će mu on nerazdvojni drug postati.“ (Zuhruf, 36)