Šejh Sejjid Muhammed Mubarek El-Husejni k.s.
Ne postoji određeno vrijeme za činjenje istigfara; može se činiti uvijek, na svakom mjestu i u svakom stanju.
Hasan el-Basri, rah., o tome kaže:“Gdje god da se nalazili, u kući, za sofrom, na putu, u čaršiji, u medžlisu – mnogo činite istigfar, jer vi ne znate kada će se na vas spustiti Allahov, dž.š., oprost.”
Ipak, u Časnom Kur’anu i hadisima Allahova Poslanika, s.a.v.s., nalaze se preporuke da dovu i istigfar činimo pred zoru. U opisima džennetlija naročito se spominje ta njihova osobina:“Oni koji budu strpljivi, i istinoljubivi, i Allahu poslušni, i oni koji budu sadaku udjeljivali, i koji se budu u posljednjim satima noći za oprost molili.” (Al-i ‘Imran, 17)
Posljednji dio ajeta ukazuje na vrijednost traženja oprosta u posljednjem dijelu noći. Prema predaji, kada je Jakub, a.s., rekao svojim sinovima:“Tražit ću oprosta za vas od svoga Gospodara”, odgodio je traženje oprosta za posljednju trećinu noći.
Prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
“Svake noći, kada nastupi njena posljednja trećina, Uzvišeni Allah se spušta (tedželi čini) na dunjalučko nebo i kaže: ‘Ima li neko da traži od Mene, pa da mu dadnem; ima li neko da Mi dovu čini, pa da mu udovoljim; ima li neko da traži oprosta, pa da mu oprostim?’”
I u suri Zarijat, spominjući muttekije, stanovnike Dženneta, Uzvišeni Allah nas obavještava o tome da oni čine istigfar u posljednjem dijelu noći:“
Noću su malo spavali i u praskozorje oprost od grijeha molili.” (Zarijat, 17-18)