„Vidio sam da je svo dobro u popravljanju i uljepšavanju nijeta. Čak i ako ne ostvariš ono što si naumio, lijep nijet ti ostaje kao dobro djelo.“ (Davud Tai, k.s.)
Srca, stanja i riječi
Pir rifaijskog tarikata, Ahmed er-Rifai, k.s., ovako savjetuje:
Braćo moja! Ako vam srca budu ispravna, ona će biti mjesta koja obilaze meleki i u koja se spuštaju nadahnuća, nurevi i tajne. A ako se pokvare, bit će mjesta tame koja posjećuju šejtani. Ispravno srce biva obaviješteno o posljedicama onoga što je bilo ranije i onoga što će biti poslije. Shodno tome, ono upozorava svoga vlasnika po pitanju onoga što ne zna. A pokvareno srce udaljava svoga vlasnika od istine i ispravnosti. Iz tog razloga murid svaki svoj dah treba da smatra vrijednim poput bisera, čak i vrjednijim. Dakle, svaki svoj dah treba posvetiti popravljanju sebe, i truditi se da niti jedan ne upropasti.
Najvrjedniji ibadet jeste svjesnost Uzvišenog Allaha u svakom trenutku. A pokazatelj da je neko postigao Allahovo, dž.š., prijateljstvo jeste podizanje perdi između Uzvišenog Allaha i srca te osobe.
Muhabbet se može uporediti sa granama drveta zasađenog u srce, koje plodove daje u onoj mjeri u kojoj čovjek koristi razum.
Samo maloumnici čeznu za tim da budu poznati i da se na njih pokazuje prstom. „Mene volite, posjećujte i ukazujte mi počast!“, nisu riječi kakve se mogu dovesti u vezu sa tesavvufom. Niko od onih koji su postigli ma'rifet (spoznaja) nije odlazio na vrata dunjalučara. Gajiti prisnost sa dunjalučarima znači prekinuti vezu sa Uzvišenim Hakkom. Onaj ko želi da ga ljudi hvale zbog nekih dunjalučkih postignuća biva ponižen. Osobe koje budu lišene jekina (čvrsto uvjerenje) bivaju lišene i stepena muttekija (bogobojazni robovi). Uzvišeni Gospodar dovest će do željenog cilja onoga ko se Njemu istinski okrene. A stanje stalne usmjerenosti Uzvišenom Allahu i potpuna predanost Njemu stanje je posjednika ma'rifeta.
Kada bih vam govorio govorom svoga stanja, uz Allahovu, dž.š., dozvolu napisao bih knjiga u težini šezdeset tovara deve. Ali, ja vam kažem samo sljedeće:
Ako bi neko pričao sve dok mu se nepce ne osuši, a njegove riječi ne bi bile u skladu sa Šerijatom, za njega bi bilo bolje da nikako ne priča. A kada bi neko šutio toliko da ljudi pomisle da nikada neće progovoriti, pa onda, po halu (stanje) koji mu dolazi iz srca, kazao samo jednu riječ u skladu sa Šerijatom, Uzvišeni Allah bi otvorio srca slušalaca da čuju njegovu riječ, te bi je oni prihvatili i pokorili joj se. Od takve osobe dovoljna je samo ta jedna riječ.
(Ahmed er-Rifai, Burhanu ‘l-muejjed)
Samoobmana
Jedan od fakiha hanefijskog mezheba, Ebu ‘l-Lejs es-Semerkandi, rah., kazuje:
Tri su znaka samoobmanutih osoba:
- prepuštanje nefsanskim strastima bez brige zbog zapadanja u poniženje
- odgađanje tevbe u trci za ostvarenjem beskonačnih ciljeva
- lijepa nada u pogledu Ahireta, bez činjenja dobrih djela.
(Ebu ‘l-Lejs es-Semerkandi, Tenbihu ‘l-gafilin)
Kakva samilost?
Hudždžetu ‘l-islam, Imam Gazali, k.s., kaže:
Znaj da pokazivanje samilosti prema Allahovim, dž.š., stvorenjima predstavlja uzdizanje i veličanje Njegovih zapovijedi.
Samilost prema stvorenjima ogleda se u sljedećem:
- Kada nešto od tebe zatraže, da im to dadneš
- Da ih ne opterećuješ onime što ne mogu podnijeti
- Da im se obraćaš shodno nivou njihovog shvatanja, a da im ne govoriš o stanjima koja neće moći shvatiti
- Da dijeliš sa njima njihovu radost i njihovu tugu
- Da sve tvoje misli budu usmjerene na to kako da im budeš koristan po pitanju vjere i dunjaluka, te kako da ih izbaviš od onoga što je štetno za njih
- Tvoja samilost prema ljudima treba biti tolika da kada jednog od njih ubode komarac, ti osjetiš uznemirenost zbog toga
- Da se trudiš da obraduješ srce svakog vjernika i da ti to bude draže od postizanja mnogih pobjeda i obavljanja mnogih nafila-hadžova
- Da čast i dostojanstvo svoga brata pretpostaviš svojoj časti i dostojanstvu, te isto tako, da svoje poniženje pretpostaviš poniženju svoga brata.
Ako uspiješ u svemu tome, uspio si se okititi samilošću prema Allahovim, dž.š., stvorenjima i postigao si veliko dobro.
(Imam Gazali, Hak Yolunun Esaslari)
Neka su radosne vijesti…
Jednog dana Ebu Idris Havlani, rah., Muazu b. Džebelu, r.a., reče:
„Ja te volim zarad Uzvišenog Allaha!“, a on mu na to ovako kaza:
„Neka su ti radosne vijesti! Čuo sam Allahova Poslanika, s.a.v.s., da je rekao:
‘Na Sudnjem danu oko Arša će biti postavljena prijestolja za određene osobe. Lica će im sijati poput punog mjeseca. Dok drugi ljudi tog Dana budu zabrinuti, oni se ni zbog čega neće brinuti. Dok drugi ljudi budu u strahu, oni se ničega neće bojati. To su prijatelji koje će Uzvišeni Allah poštedjeti svakog straha i tuge.‘
Nakon tih riječi Allahov Poslanik, s.a.v.s., upitan ko su oni, pa je odgovorio:
‘To su oni koji su se međusobno voljeli zarad Allaha, dž.š.‘“
(Ebu Talib el-Mekki, Kalplerin Azığı)