U djelima islamskih klasika spomenute su tri vrste tevbe:
1. Individualna tevba,
2. Tevba sa imamom, u džemaatu, u džamijama ili na vjerskim skupovima,
3. Tevba sa muršidi – kâmilom (potpunim vodičem na ruhanijetskom putu).
Prvu i drugu tevbu činili smo više puta. Posebne promjene nismo doživjeli. Nismo ostali ustrajni. Treća vrsta tevbe je pokajanje držeći se za ruku (bej’at – prisega) potpunog din-alima, muršidi kâmila, koji je ustrajan u Šeri’atu i okićen sunnetom Resulullahovim, a.s..
Insan ima dušmane koji ga od Allaha odvlače, i u grijehe uvlače. Tri su vrste ovih dušmana. Prvi najljući, najskriveniji i najopasniji jeste njegov nefs-ego. Uzvišeni Allah u 16. ajetu sure Kâf kaže:
“Mi smo stvorili čovjeka i znamo kakvu mu vesvesu čini njegov nefs.”
U 53. ajetu sure Jusuf, Uzvišeni Allah kaže:
“Ja ne pravdam sebe, ta nefs naređuje zlo, osim onoga kojem se Gospodar moj smiluje.”
a u 40. i 41. ajetu sure En-Nâziat Uzvišeni Allah kaže:
“A onome koji je pred dostojanstvom Gospodara svoga strepio i nefsa od prohtijeva uzdržao, Džennet će boravište biti sigurno.”
Nefs nikome ne daje prednost nad sobom. Zato nevjernici nisu imali snage da prihvate poslanike, objašnjavajući to time da su poslanici samo obični ljudi poput njih. Tako je nefsu i danas najteže ukabuliti učitelja – muršida, objašnjavajući to time da je muršid obični čovjek, poput drugih. Međutim, nisu znali da su poslanička srca svjetiljke blistave koje put obasjavaju.
U 45. i 46. ajetu sure El-Ahzab, Uzvišeni veli:
“O Vjerovjesniče, Mi smo te poslali kao svjedoka i kao donosioca radosnih vijesti i kao Poslanika koji opominje, da – po Njegovom naređenju – pozivaš Allahu, i kao svjetiljku koja sija.” (El-Ahzab, 45-46)
A muršidi – vodiči duhovnog puta – su varisi – nasljednici Poslanika. I njihova srca spoznajom i ljubavlju sijaju i kao magnet srca murida – onih koji žele Allahovu blizinu, privlače. Muršidi jesu ljudi, ali, ljudi – muttekije – Bogobojazni, muhsini – koji robuju Allahu, dž.š., kao da ga vide, a Allah, dž.,š., je upravo sa muttekijama i muhsinima.
U zadnjem ajetu sure En-Nahl, Uzvišeni Allah to ističe:
“Zaista je Allah sa onima koji su bogobojazni i koji su dobročinitelji” (Muhsinun)”
I upravo, jedino je to kvalitet koji ih naspram drugih ljudi odlikuje, ništa drugo. Uzvišeni Allah u Suri Hudžurat ističe da su takvi kod Njega najugledniji. Nefs, dakle, želi da bude iznad svih ostalih i da, napokon, dospije na sami vrh oholosti, da poput faraona, sebe božanstvom proglasi.
Drugi naš dušman je šejtan. Njegovo neprijateljstvo je očito, stoga ga nema potrebe posebno pojašnjavati.
Na trećem mjestu je loš drug. Pejgamber, a.s., je rekao: “Čovjek je na vjeri svoga prijatelja.” Insan nije ni svjestan kako se na njega prenose osobine njegovog prijatelja.
U našem vremenu, ovi dušmani su naoružaniji sa podvalama. Naša snaga i upornost, često nam nisu dovoljni da ih pobijedimo. Imamo potrebu za dodatnom snagom, za nekim ko je u vjeri jak i stabilan. Sa njegovom podrškom izbavit ćemo se iz dušmanskih kandži, pošto je Allahova, dž.š., milost i pomoć uz njega. Allah, dž.š., je ovo naše stanje znao, pa je nakon preseljenja Resulullaha, a.s., slao muslimanima Svoje vojnike. Zato trebamo iskoristiti podršku Allahovih vojnika – pejgamberskih nasljednika, da se od dušmana koji nas na Allahovom, dž.š., putu presreću, zaštitimo. Svakako to i jeste želja i zadatak Allahovih vojnika, da muslimane potpomažu protiv dušmana. Allah, dž.š., ih je, sa Svoje strane, za ovaj zadatak, naoružao specijalnim oružjem.
