Webshop - Trgovina SEMERKAND
Meni - Izbornik

Objavljeno u Br 101, Riječnik Kur'ana

Evvab robovi

Evvab robovi

U Časnom Kur’anuevvab označavaosobu koja se,izvršavajući Allahove,dž.š., naredbe te kloneći se Njegovih zabrana, neprestano vraća Allahu i napušta grijehe zarad sevapa i neposlušnost radi poslušnosti Allahu, dž.š.

Prema Ragibu el-Isfahaniju, riječ evvab ( ) u arapskome jeziku je izvedena iz korijena elif  vāv  i bā. Evvab je svaka osoba koja se vrati Uzvišenome Gospodaru napustivši griješenje te počne izvršavati Njegove naredbe. Uzvišeni Allah u Časnome Kur'anu kaže: “A Džennet će biti primaknut čestitima, neće biti ni od jednog daleko – Ovo je ono što vam je obećano, svakome onome koji se kajao i čuvao, koji se Milostivoga bojao, iako Ga nije vidio, i koji je srce odano donio. Uđite u nj, u miru, ovo je Dan vječni!” (Kaf, 31-34).

Evvabin hafiz  – svaki onaj koji se kajao i čuvao. Na drugome mjestu u Kur’anu (Sad, 30) Allah, dž.š., kaže za Sulejmana, a.s., da je bio divan rob i da se mnogo Allahu, dž.š., kajao i vraćao ( ). S ovog aspekta se i tevba (pokajanje) naziva i evba. (El-Mufredat, natuknica: e-v-b) U osnovi značenja riječi evba, inaba i tevba jeste značenje povratka i usmjerenja.

Kao vjerski termin označava neistrajavanje vjernika u griješenju, njegovo neprestano motrenje i čuvanje Allahovih, dž.š., naredbi te klonjenje svega onoga što je On, dž.š., zabranio i vraćanje Uzvišenome Allahu. (İsmail Karagoz: Gunahlar, Tovbe ve İstiğfar, DİB, str. 286-287)

KO JE EVVAB?

Evvab je onaj koji se kajući povrati Uzvišenome Gospodaru i Njemu se usmjeri. Evvab, riječ u jednini, spominje se u pet kur’anskih ajeta, dok se njena množina evvabin spominje tek jedanput. Na tri mjesta, riječ evvab, spominje se u kontekstu Davuda, a.s., Sulejmana, a.s., i Ejjuba, a.s., gdje se apostrofira da su oni bili evvab robovi: “Ti otrpi ono što oni govore i sjeti se roba Našeg Davuda, čvrstog u vjeri, koji se uvijek Allahu obraćao (bio evvab).” (Sad, 17)

EVVAB ROBOVI

U Časnom Kur’anu evvab označava osobu koja se, izvršavajući Allahove, dž.š., naredbe te kloneći se Njegovih zabrana, neprestano vraća Allahu i napušta grijehe zarad sevapa i neposlušnost radi poslušnosti Allahu, dž.š. 12 “Mi smo Davudu poklonili Sulejmana, divan je on rob bio, i mnogo se kajao (bio evvab)!” (Sad, 30) “‘I uzmi (o Ejjube) rukom svojom snop i njime udari, samo zakletvu ne prekrši!’ Mi smo znali da je on (Ejjub) izdržljiv; divan je rob on bio i mnogo se kajao!” (Sad, 44) Također se ta riječ provlači kroz suru Kāf. Naš Gospodar govori o tome da će Džennet bit dodijeljen čestitima – Allaha svjesnima (muttekin), onima koji se često kaju i Allahu vraćaju (evvab), onima koji budu pazili na sebe i čuvali se (hafiz), te onima Gospodaru odanima (munib): “A Džennet će biti primaknut čestitima (muttekin), neće biti ni od jednog daleko – ‘Ovo je ono što vam je obećano, svakome onome koji se kajao (evvab) i čuvao (hafiz), koji se Milostivoga bojao, iako Ga nije vidio, i koji je srce odano donio (munib).’” (Kāf, 31-33) “

U gore spomenutim ajetima, evvab označava osobu koja se, izvršavajući Allahove, dž.š., naredbe te kloneći se Njegovih zabrana, neprestano vraća Allahu i napušta grijehe zarad sevapa i neposlušnost radi poslušnosti Allahu, dž.š. Što se tiče riječi munib, označava vjernika koji se kaje i Allahu vraća iskreno i odano čineći ibadete.” (İsmail Karagoz: Gunahlar, Tovbe ve İstiğfar, DİB, str. 287) İsmail Karagoz je na navedenu temu lijepo napisao sljedeće: “Kajanje zbog grijeha ili tevba te inaba – napredniji stepen tevbe jesu odlike Božijih poslanika, a.s., Allahovih dobrih – salih robova i vjernika koji su svjesni Allaha. Uzvišeni Allah hvali Davuda, a.s., kazavši: “Ti otrpi (o Muhammede) ono što oni govore i sjeti se roba Našeg Davuda, čvrstog u vjeri, koji se uvijek Allahu obraćao.” (Sad, 17)

Vezano za mutteki robove, Allah, dž.š., veli: “A Džennet će biti primaknut čestitima, neće biti ni od jednog daleko – ‘Ovo je ono što vam je obećano, svakome onome koji se kajao i čuvao, koji se Milostivoga bojao, iako Ga nije vidio, i koji je srce odano donio. Uđite u nj, u miru, ovo je Dan vječni!’ U njemu će imati što god zažele–a od Nas i više.” (Kāf, 31-35) Sljedstveno citiranim ajetima, vjernici koji će ući u Džennet, su oni koji izađu pred Allaha, dž.š., čisti od širka, kufra, nifaka i neposlušnosti. To su oni koji se u svim postupcima usmjeravaju prema Allahovim naredbama (evvab), čuvaju i paze na vjerske propise (hafiz) te imaju strahopoštovanje prema Allahu, dž.š., i ispovijedaju vjeru potpuno iskreno.” (İsmail Karagoz: Gunahlar, Tovbe ve İstiğfar, DİB, str. 286-287)

BITI EVVAB

Evvabin – množina riječi evvab se spominje samo u jednome ajetu: “Gospodar vaš dobro zna šta je u dušama vašim: ako budete poslušni–pa, Allah će doista oprostiti onima koji se kaju (evvabin).” (Isra’, 25) Te ajete je na sljedeći način prokomentarisao Fahruddin Razi u svome Et-Tefsiru’l-kebiru: “Uzvišeni Allah kaže: ‘ako budete poslušni–pa, Allah će doista oprostiti onima koji se kaju’. To znači da, ukoliko vi u pogledu svojih srčanih stanja – halova budete daleko od smutnji i loših stvari te, ukoliko se, u svojim poslovima budete obraćali i usmjeravali Allahu, dž.š., ta, Allah će se takvima smilovati i oprostiti grijehe. Evvab označava osobu kojoj je preraslo u običaj i naviku da pazi na Allahove, dž.š., naredbe i koja se nada Allahovoj dobroti.”

Za evvabine koji se spominju u Kur’anu je rečeno: Prenosi se od Seida b. Musejjiba, r.a., da je rekao: “To su oni koji se pokaju a zatim učine grijeh, pa se ponovo pokaju, te opet učine grijeh, pa se opet pokaju.” Dakle, ne napuštaju tevbu nikada. Ibn Abbas, r.a, je kazao: “Evvab je onaj koji, kada se prisjeti grijeha, pokaje se i zatraži oprosta od Allaha, dž.š., a to znači da poznaje svoje grijehe.” Ubejd b. Umejr, r.a., veli: “To su oni koji se prisjete grijeha kada su osamljeni i zatraže oprosta od Allaha, dž.š., za njih. A sva ostala navedena značenja su jako bliska i povezana.” (El-Džami’u li ahkami’l-Kur’an)

Časopis Semerkand, br. 101, Riječnik Kur'ana