Webshop - Trgovina SEMERKAND
Meni - Izbornik

Objavljeno u Br 101, Savjeti

Savjeti učiteljima

Savjeti učiteljima

Čuveni alim iz 11. vijeka, poznat pod nadimkom Hudždžetu’l-islam (dokaz islama),  Imam Gazali, rah., u svom djelu Minhadžu’l-Muteallim (Vodič za učenika), kaže:

Učitelj nedvojbeno treba biti stručnjak u svojoj  oblasti. Njegovo srce i jezik trebaju biti čisti  od ogovaranja, a postupanje pravedno. Učitelj  treba biti iskren u svakome poslu i uvijek spreman  da pruži savjet. Pored toga, njegova narav  treba biti blaga i lijepa, a porijeklo časno. Učitelj  treba biti stariji od svojih učenika. On nikada  ne treba postupati sa ljutnjom i ne treba biti  previše prisan sa vladarima, niti previše zauzet  dunjalučkim poslovima koji bi ga sputavali u  obavljanju vjerskih dužnosti.

Muaz b. Džebel, r.a., je rekao:  „Kada alim pokaže težnju prema dunjaluku,  tada se povećaju neznanje i grijesi onih koji prisustvuju  njegovome medžlisu.“

Enes b. Malik, r.a., presnosi da je Poslanik,  s.a.v.s., rekao:

Alimi su povjerljivi vekili  pejgamberā, a.s., sve dok ne postanu prisni sa  vladarima i dok se ne predaju dunjaluku. Onda  kada se pomiješaju sa državnicima i kada se  predaju dunjalučkim poslovima, tada su izdali  pejgambere, a.s. Kada vidite alime da tako postupaju,  klonite ih se.

Džafer Hinduvani, rah., prenosi od Ma’rufa  el-Kerhija, k.s.:  „Kada je Ebu Jusuf preselio, nisam namjeravao  prisustvovati njegovoj dženazi iz razloga što  se upetljao u poslove sultana. Ipak, prije nego li  je zakopan, usnio sam ga, i u snu sam ga pitao:  -Kako je Allah postupio prema tebi? On mi  odgovori:  – Moj Gospodar mi je oprostio. Ja ga onda  upitah:  – Zbog kojeg djela ti je oprostio?, na šta on  odgovori:  -Oprostio mi je zato što sam savjetovao muslimane.  Zatim sam se probudio i otišao na njegovu  dženazu.“

Imam Gazali, rah., dalje savjetuje učitelje po  pitanju odnošenja spram učenika:  Kada dođe novi učenik, učitelj ga treba uzeti  u zaštitu, ukazati mu čast i poštovanje, te ga  podržati, sve dok se ne navikne na njega i ne  ostvari bliskost sa njim. Na samom početku  stjecanja znanja, učenik je poput prestrašenog  ptića koji će se, lijepim i blagim postupanjem  prema njemu, polahko osloboditi. Uzrok tome  jeste to što je stjecanje znanja, za njega, težak i  zahtjevan posao.

Učitelj treba popraviti stanje  svog učenika postupajući prema njemu u skladu  sa njegovom prirodom. O tome je naš Poslanik,  s.a.v.s., rekao:  „Znanje je gorko. Učinite ga slatkim ljubaznašću  i blagim i samilosnim postupanjem.“

Učitelj treba paziti da pogrešnim postupanjem  ne udalji učenika od sebe, što bi bilo uzrokom  da se njegovo srce ohladi. To bi pak rezultiralo  time da učenik dođe u stanje da ga prestane  zanimati govor njegovog učitelja.

Uz to, učitelj najprije treba učenika podučiti  edebu, a zatim znanju, jer stjecanje znanja moguće  je jedino nakon usvajanja edeba. Upravo  iz tog razloga, kaže se da onaj ko nema edeba,  nema niti znanja.  Učitelj treba nastojati da, vodeći računa o  inteligenciji i nivou razumijevanja učenika, pomogne  da se njegova ličnost razvije u skladu  sa njegovom prirodom. Podučit će ga znanju,  shodno njegovom kapacitetu, a nikada više nego  što može podnijeti.

Ukoliko učitelj pruži učeniku  više znanja nego što može usvojiti, učenik će  zapasti u beznađe i prepustit će se svome nefsu.

Učitelj ne treba, na predavanjima, spajati  iznimno pametne učenike i one sa manjom  sposobnošću razumijevanja. Njihova bliskost  biva uzrokom zaostajanja onog koji je iznimno  pametan kao i pojave ljenosti kod onog koji nije.

Učitelj se ne smije ljutiti na onog ko ne razumije  predavanje. Naprotiv, on će strpljivo ponavljati  teme koje učenik ne razumije, sve dok ih u potpunosti  ne shvati.

 

Semerkand, br. 101,. Savjeti