Webshop - Trgovina SEMERKAND
Meni - Izbornik

Objavljeno u Br 102, Brak

Šta ponijeti u novi dom?

Šta ponijeti u novi dom?

U okviru priprema za vjenčanje, mladenci ne zaboravljaju ni na najmanji detalj. Misli se na sve, od velikih stvari poput namještaja za spavaću sobu do sitnih detalja poput kuhinjskog posuđa. Tako i treba biti jer mladenci se trebaju osjećati ugodno u svom novom domu. Međutim, da li su samo to potrebe jedne kuće? Svaka kuća može se opremiti lijepim namještajem i posuđem; međutim, kuću čine porodičnim gnijezdom jedino lijepi odnosi. Mnogo bitnije od kompleta šerpi koje osoba donese u svoj novi dom jeste ono što nosi u svome srcu, kao što je naprimjer: požrtvovanost, razumijevanje drugoga, sabur, nesebičnost…

Iz tog razloga, onako kako pridajemo pažnju da u našem novom domu ne nedostaje ništa od stvari, tako trebamo obratiti pažnju i na upotpunjavanje nedostataka našega ahlaka. Sklapanjem braka ulazimo u sasvim novu i nepoznatu atmosferu što znači da ćemo se susresti sa problemima koje nikada prije nismo imali. Zbog toga, svom mirazu, pored stvari potrebnih za naš novi dom, trebamo dodati i osobine koje su nam potrebne za ulazak u novi život.

Zajedništvo

Osoba koja je tek stupila u brak, bilo da je prethodno živjela samostalno ili u velikoj porodici, ono na šta će se najprije morati navići jeste činjenica da više neće moći postupati samovoljno kao prije. Od sjedanja za sofru do odlaska u kupovinu, od sada će morati zajedno sa svojim supružnikom ili računajući i na njegovo mišljenje i obaveze, planirati svaku aktivnost. Naprimjer, osoba koja živi sa roditeljima, dok u porodičnom okruženju gleda televiziju, svakog trena može reći kako joj je dosadilo i povući se u svoju sobu. Međutim, ukoliko osoba koja je u braku svome supružniku kaže: “Dosadilo mi je, odoh u sobu”, takva rečenica će nositi značenje: “Ostavljam te samu/samoga”, i učinit će da se supružnik osjeti loše. U braku čak i gledanje televizije postaje zajednička aktivnost, a kamo li jedenje, spavanje, šetnje ili planiranje godišnjih odmora.

Svaka od tih aktivnosti jeste po jedan stepenik, koji će nas u praktičnom životu voditi ka postizanju svjesnosti rečenice koju često izgovaramo: “Mi smo sada postali jedno.” Svaka nova situacija, od toga da jedan supružnik prihvati da jede povrće za večeru jer se onom drugome ne jede baš meso, do donošenja zajedničke odluke o tome koju će školu dijete pohađati, jeste vježba za postizanje međusobne harmonije.

 Jedno su prijatelji, a drugo supružnik

Mnoge osobe koje u braku dožive određene probleme kažu: “Ja sam osoba koja se dobro slaže sa prijateljima. Da nisam u stanju održavati lijepe odnose, ne bih se ni sa njima slagala. Problem ne može biti u meni.” Ipak, takav način razmišljanja potpuno je pogrešan i može Vas najviše zavarati jer ma koliko da ste iskreni u odnosu sa svojim prijateljima, s njima ne možete biti jednako bliski kao sa supružnikom. Sa prijeteljima dijelite određeno vrijeme, a sa supružnikom cijeli život. Ukoliko Vaš prijatelj pogriješi, Vi ćete ga upozoriti, međutim ukoliko se ne radi o nekoj neoprostivoj, fatalnoj pogrešci, prihvatit ćete ga takvog kakav jeste.

Vi niste odgovorni za njegove postupke i njegove greške neće utjecati na Vaš život sve dok Vi to ne dozvolite. S druge strane, ukoliko Vaš supružnik pogriješi i Vi zanemarite tu grešku, ona može u Vašoj kući prerasti u još veću grešku, te možda ostati u naslijeđe i Vašem djetetu. Vaš supružnik je neodvojivi dio Vašeg života, a njegovi pogrešni stavovi i postupci dio su njega. Sve to iziskuje međusobnu brigu supružnika i preuzimanje odgovornosti jednog za drugo. Ne zaboravite, dok se sa prijateljem jednom u sedmici ispričate uz kahvu, sa supružnikom u svakom stadiju života zajednčki gradite svoju budućnost.

Samilost, ali kako?

Svako dijete je u očima svojih roditelja uvijek malo i ljupko djetešce. Ta činjenica se ne mijenja, bilo da dijete ima 5 ili 25 godina. Čak i kada se roditelji ljute na svoju djecu, njihova samilost nikada ne prestaje. Upravo zbog toga, roditelji nas prihvataju sa svim našim mahanama. To je velika blagodat za svako dijete. Ali, ukoliko isto to očekujemo i od svog supružnika, onda griješimo. Nije moguće, a niti ispravno očekivati da supružnik prema nama postupa istom samilošću kao i naši roditelji. Mi, koji smo u očima naših roditelja maleno djetešce, kao odrasle osobe ulazimo u živote naših supružnika. Ukoliko od supružnika očekujemo bezuslovnu samilost i razumijevanje, to znači da postajemo teret na leđima našeg supružnika.

Naravno da brak podrazumijeva preuzimanje odgovornosti, pružanje podrške supružniku u teškim vremenima, zajedničko podnošenje poteškoća, ali rečenice tipa “želim tu tašnu pod svaku cijenu” ili “mrsko mi je odnijeti čarape u korpu za veš” jesu tinejdžerski stavovi koje smo trebali ostaviti u kući naših roditelja.

Nova rodbina, nove navike

Sklapanjem braka u Vaš život ne dolazi samo Vaš supružnik, nego također i njegova porodica. To znači da ćete imati novu rodbinu i nove prijatelje sa kojima ćete razgovarati, koje ćete ugošćavati i odlaziti im u goste. Ukoliko gajite mišljenje: “Udala sam se / oženio sam se samo za svoga supruga / suprugu, a ne za njegovu / njenu porodicu”, onda što prije odustanite od takvog stava. Ma koliko naporno djelovalo, supružnici iskazivanjem poštovanja spram rodbine i okruženja svoga supružnika ustvari odaju znakove vrijednosti koju pridaju jedno drugome.

Povrh toga, takvo postupanje najviše ukazuje na Vašu širokogrudnost i na to da li ste dobra osoba ili ne. Dolazak među nove ljude i novo okruženje donosi i susretanje sa novim navika- ma i običajima. Može se desiti da Vam se neki od tih običaja neće svidjeti, ali to što Vam se ne sviđaju, ne znači da ne trebate iskazati poštovanje prema njima. Svaka porodica ima svoj red i svoje navike, a Vi kao snaha ili zet koji dolazi u tu porodicu trebate iskazati poštovanje prema tom redu i navikama. Ni u kojem slučaju ne trebate gledati na njih sa omalovažavanjem ili odbijanjem.

Prihvatanje kritike

Dok ste živjeli sa roditeljima, bilo je dovoljno da pospremite svoju sobu i majka bi bila vrlo sretna zbog toga. Bilo je dovoljno da ispravno raspoređujete svoj džeparac kako bi otac iskazao da mnogo cijeni vaše postupke. Bilo je dovoljno da uzmete mali poklon svome prijatelju, a da se on mnogo obraduje. Ipak, u braku se završava period kada ste za malo urađenog dobivali veliko priznanje. Sada je odgovornost održavanja kuće ili pribavljanja opskrbe na Vama i Vašem supružniku.

U porodičnoj zajednici gdje se povećava broj stvari za koje ste odgovorni, nećete za sve što učinite dobiti priznanje, jer to što činite svakako i jeste Vaša dužnost. Ukoliko, nakon što ispunite svoje obaveze osjećate potrebu da Vam neko iskaže priznanje, znajte da se još uvijek niste oslobodili navika neudate djevojke ili neoženjenog mladića. Lijepo je ukoliko Vam se ukućani zahvale na učinjenom, ali prihvatite činjenicu da nije u redu da Vam svaki dan govore rečenice poput: “Hvala ti što si oprala suđe” ili “Hvala ti što si kupio namirnice.” Ukoliko pak takve rečenice čujete svaki dan, to je onda zaista pretjerivanje. Povrh svega, zahvalnost se ne izražava uvijek riječima.

Zahvalnost može biti izražena i kroz supružnikovu toleranciju spram naših grešaka i neiznošenje svake greške na vidjelo. Prihvatimo i to da ćemo biti kritikovani za grešku koju učinimo, uprkos velikom trudu i radu koji uložimo. Naposlijetku, to što ispunjavamo svoje dužnosti ne daje nam za pravo da ustrajavamo u griješenju. Ukoliko razmišljate na način: “Život je za mene jako težak, sve je na meni”, sjetite se da i Vaš suprug ili supruga snosi mnoštvo odgovornosti te na taj način olakšajte svojoj duši.

Ljubav koja traje

Većina brakova zasnuje se u stanju zaljubljenosti, ali ne treba zaboraviti da prvobitna zaljubljenost, kao i sve drugo, ima svoj kraj. Ovdje ne želimo reći da u braku umire ljubav, već želimo naglasiti da ona prerasta u dublju emociju. Zamislimo brak u kojem je neprestano prisutna zaljubljenost kao prvog dana. U takvom braku, i najmanja kritika supružnika, bila bi dovoljna da Vas slomi. S druge strane, ni Vi ne biste mogli iskazati nikakvu kritiku kako ne biste povrijedili svoga supružnika. Pitanje je na koji bi način supružnici izvršavali svoje dužnosti u tako osjetljivoj atmosferi? Ašk i muhabbet jesu oslonac svakog braka, ali problem nastaje onda kada se počnu posmatrati kao jedini oslonac. To što u današnje vrijeme previše pridajemo značaja zaljubljenosti, vjerovatno je plod utjecaja televizijskih programa i serija. Bitno je pronaći srednji put i prihvatiti to da prvobitna zaljubljenost nije neophodna za brak. Takvo poimanje braka urodit će pozitivnim rezultatima. U domu u kojem je zaljubenost prerasla u ljubav, ta duboka i mirna emocija utječe i na djecu koja rastu u takvoj porodici. A zaljubljenost je osjećaj koji dijele samo dvije osobe.

Časopis Semerkand, br. 102, Brak