Webshop - Trgovina SEMERKAND
Meni - Izbornik

Objavljeno u Br 103, Riječnik Kur'ana

Poslušni muhbit robovi

Poslušni muhbit robovi

Među robovima koje Allah, dž.š., voli, zacijelo su i muhbit ( ) robovi. U Časnome Kur’anu se riječ muhbit spominje u množini: muhbitīn. Također se u Kur’anu navode i neki glagoli porijeklom od istoga korijena: ahbetu i tuhbite. Pomenuta trilitera sastavljena od harfova: h, b, t posjeduje sljedeća značenja: biti ponizan, pokoran ili poslušan; biti stamena i čvrsta imana; biti poget (Kur’an-ı Kerim Lugatı, Timaş Yay., str. 161). Prema Ragibu Isfahaniju, ta riječ se može koristi i u značenjima blagosti i skromnosti.

Ko su muhbit-robovi?

Riječ muhbit se u Kur’anu spominje samo u jednome ajetu, 34. ajetu sure Hadždž. U narednome, 35. ajetu iste sure, navedene su četiri karaktersitike koje krase takve robove. “Svakoj vjerskoj zajednici propisali smo klanje kurbana da bi spominjali Allahovo ime prilikom klanja stoke koju im On daje. Vaš Bog je jedan Bog, zato se samo Njemu iskreno predajte! A radosnom viješću obraduj poslušne (muhbitin), čija srca, kad se Allah spomene, strah obuzme, i one koji strpljivo podnose nevolje koje ih zadese, i one koji molitvu obavljaju i koji, od onoga što im Mi dajemo, udjeljuju.” Posljednji dio, kojim se zavrašava 34. ajet spomenute sure, glasi: ve bešširi ‘l-muhbitin, što neki prevode kao: a radosnom viješću obraduj poslušne. No, taj dio ajeta se može razumijevati i na sljedeće načine:

  • a radosnom viješću obraduj iskrene i skromne
  • a radosnom viješću obraduj pokorne i skromne
  • a radosnom viješću obraduj one jednostavne, neumišljene, umjerene robove koji se ne uzdižu naspram bilo koga
  • a radosnom viješću obraduj one koji su istinski predani i poslušni
  • a radosnom viješću obraduj one koji se, radi Allahova, dž.š., zadovoljstva, ponize
  • a radosnom viješću obraduj one koji su potpuno i sasvim iskreno predani (teslim) Allahu, dž.š.
  • a Džennetom obraduj one koji su svim srcem poslušni svim naredbama Uzvišenog Allaha!

Kao što se može i uočiti, kod svih značenja, prisutna je jedna zajednička nit: “istinska predanost i poslušnost (teslimijjet) svim srcem”. Nesumnjivo je da će svaki onaj koji bude poštovao naredbe i zabrane Uzvišenog Allaha, iskreno i poslušno, biti skroman i umjeren. Takvi, muhbit-robovi, doći će u stanje potpunog teslimijjeta – predanosti, umjerenosti i skromnosti.

Četiri odlike muhbit-robova

Da li je teško ili, pak, lahko postati muhbit?, pitanje je sad. Svako ko se natkuči na 35. ajet sure Hadždž, te o njemu promisli, može vidjeti u kakvoj se situaciji sām nalazi. Ti robovi su oni:

  1. čija srca zatrepere kada se spomene Allahovo, dž.š., ime
  2. koji se odupiru teškoćama i neprilikama na Allahovom, dž.š., putu
  3. koji namaz obavljaju, onako kako je propisano i potrebno
  4. koji od imetka koji im je dat, udjeljuju za hairli poslove

Zastanimo nakratko nad svakom karakteristikom pojedinačno:

  1. Sa stanovišta sprovođenja navedenog u svakodnevnome životu, na prvi pogled, djeluje da je četvrto najlakše, jer svi mi, u manjoj ili većoj mjeri, trošimo od svojih imetaka u hairli svrhe. Međutim, to nije baš tako, ako se spomenuto razmotri u pravome smislu, jer ono što trošimo na Allahovom, dž.š., putu nije dovoljno, pošto se svi trebamo istinski čuvati od škrtosti i poraditi na našoj spremnosti za udjeljivanjem, odazivajući se na ajet: “Zato se Allaha bojte koliko god možete, i slušajte i pokoravajte se i sadaku udjeljujte–za svoje dobro. A oni koji budu sačuvani gramzljivosti, biće ti koji će uspjeti.” (Et-Tegabun, 16)
  2. Druga karakteristika, koja među ostalima, izgleda lahkom jeste strpljivo podnošenje neugodnosti i nedaća. Mnoge raznorazne bolesti koje budu i prođu pogađaju muslimane; no, oni to strpljivo podnose. S druge strane, većina ljudi se, gotovo nikako, ne suočava sa velikim i teškim iskušenjima, ili veoma rijetko. U slučaju da čovjeka pogodi neka nedaća, Allah, dž.š., mu dariva sabur. Ipak, poteškoće i nedaće s kojima se ljudi uglavnom suočavaju su materijalne prirode, ali i njih većina ljudi strpljivo “preturi preko glave”.
  3. Među navedene četiri osobine, ona od dvije preostale koja nas najviše treba zanimati, jeste uspostavljanje i obavljanje namaza (ikamet), jer većina ljudi danas klanja namaz, ali ga ne uspostavlja! Štaviše, velika većina muslimana za svoga života niti jedanput ne razmisli o tome šta znači, uspostavljanje namaza! Namaz je navjeći ibadet koji moramo pedantno, svaki dan obavljati dok nas jekin – smrt ne stigne! Svaki dan ne udjeljujemo na Allahovom, dž.š., putu; svaki dan nas ne pogađaju nedaće i teškoće; ali zato svaki dan klanjamo! Ako se ne trudimo da naši namazi liče namazu Allahova Poslanika, s.a.v.s., moramo se suočiti sa činjenicom da svi oni namazi za koje vjerujemo da su ispravno klanjani, zapravo nisu takvi. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Klanjajte kao što vidite mene da klanjam.” (Hakim, Mustedrek). Mi moramo raditi na tome da naši namazi budu što bliži namazu Allahova Poslanika, s.a.v.s. To je posao na koji moramo svakodnevno, do smrti, trošiti svoju snagu i napor. Trebamo ispraviti svoje nedoslijednosti u namazima, pri tome tražeći pomoć od učenih ljudi i obraćati se na literaturu koja je napisana na zadatu temu.
  4. No, preostala osobina, prva spomenuta, je ona najteža. Svi se trebamo upitati da li naša srca zatrepere kada se ime Allahovo spomene? Shvatamo li ispravno Njegovu moć i uzvišenost, a svoju nemoć i slabost?!

Gospodaru odani

U sljedećim ajetima spominju se neke izvedenice trilitere “h, b, t” ( ):

  1. “Oni koji budu vjerovali i dobra djela činili i koji Gospodaru svome budu odani biće stanovnici Dženneta, u njemu će vječno boraviti.” (Hud, 23 Dio ajeta ve ahbetu ila rabbihim, prevodioci različito prevode. Može se prevesti kao: oni Gospodaru odani; oni Gospodaru pokorni i skrušeni; oni čija su se srca smirila uz Gospodara; oni koji su se draga srca Gospodaru okrenuli; oni koji u srcima gaje strahopoštovanje spram Allaha, dž.š.; oni koji se srdačno pokoravaju Gospodaru; oni koji su srca vezali za Uzvišenog Allaha.
  2. “I da bi oni koji su znanjem obdareni spoznali da je Kur’an istina od Gospodara tvoga, pa u nj povjerovali i da mu srca njihova budu sklona. A Allah će vjernike, doista, na Pravi put izvesti.” (Hadždž, 54)

U ajetima koji prethode, 52. i 53. Allah, dž.š., govori o neznabošcima koji su slijedili šejtana te pokušavali da pridodaju nešto svoje Časnome Kur’anu. Govori se o njihovome neuspjehu, a ajeti također sadržavaju konstataciju da je Uzvišeni Allah odstranjivao ono što bi oni htjeli pridodati te da su Njegove Riječi zaštićene. U takvome kontekstu slijedi 54. ajet. Dio ajeta: fe tuhbite lehu kulubuhum (i da mu srca njihova budu sklona) sadrži glagol tuhbite, koji ima značenje razumijavanja i shvatanja Istine i suštine. Oni koji su povjerovali shvativši Istinu, postali su uvjereni da je Kur’an od Gospodara. Tragom navedenoga, pomenuti glagol označava srca koja su smirena imanom u Allaha, dž.š.; njih ne obuzima nikakva sumnja.

Mi se u našim svakodnevnicama susrećemo sa skromnim ljudima, bilo sa onima koji su vjernici, bilo sa onima koji nisu. Međutim, Uzvišeni Gospodar nije zadovoljan onima koji su skromni i umjereni spram ljudi, a da pri tome Njemu nisu pokorni i odani. On je zadovoljan onima koji se pridržavaju Njegovih naredbi i zabrana; koji su Njemu pokorni. Oni koji imaju snažan osjećaj skrušenosti, poniznosti, pokornosti spram Uzvišenog Allaha, takvi se uopće ne ponašaju uznosito u svome robovskom statusu. Allah, dž.š., u 206. ajetu sure ‘Araf, govori o melekima: “Oni se ne uznose robovanjem Allahu.”

Časopis Semerkand, br. 103, Riječnik Kur'an