Webshop - Trgovina SEMERKAND
Meni - Izbornik

Objavljeno u Br 106, Latice ružičnjaka

Ličnost Mevlane Halida, k.s.

Ličnost Mevlane Halida, k.s.

U djelu o nakšibendijskim muršidima pod nazivom “Hadaiku’l-Verdijje”, halifa Mevlane Halida, k.s., Abdulmedžid Hani, k.s., o ličnosti Mevlane Halida Bagdadija, k.s., (o njegovom liku i pojavi) bilježi sljedeće: “Naš muršid, Mevlana Halid, k.s., bio je impozantna ličnost. Njegov izgled je budio poštovanje kod ljudi. Bio je visok i svijetle puti, a na licu mu je bilo blago rumenilo. Njegova kosa i oči bili su crne boje, nos mu je bio povijen, a trepavice duge. Imao je prilično duge ruke. Njegovo držanje je bilo dostojanstveno, impozantnije od držanja lava. Vrlo lijepo se oblačio. Nikada nije izlazio pred narod bez saruka i štapa. Bio je velikan, častan, samilostan i velikodušan. Obavljao je posao iršada (ukazivanje na Pravi put) baš onako kako treba. Ljudi su ga uvijek viđali zauzetim jednim od sljedećih poslova: podučavanjem, ibadetom, zikrom, posjećivanjem bolesnika ili posjećivanjem alima, naročito velikana koji dolaze iz loze Allahova Poslanika, s.a.v.s…”

Esad Sahib koji je sakupio pisma Mevlane Halida, k.s., prenosi nam njegov opis, onako kako ga je izrekao Allame Šihabuddin Muhammed Alusi: “Njegove osobine su prevazilazile granice razumskog poimanja, bio je zapanjujuća ličnost. Kod svojih učenika zavrijedio je krajnje poštovanje. Koračao je ka visokim mekamima (stepen). Mladost je podredio stjecanju lijepih osobina i podučavanju drugih lijepome ahlaku. Bio je vrlo odlučan u slijeđenju puta Ehl-i Sunneta ve’l-džema’ata i nikada nije odstupao od tog puta. U tolikoj mjeri je cijenio vrijeme da je svakog trena bio zauzet ili rješavanjem nekog teškog pitanja ili činjenjem ibadeta. Onako kako je njegova vanjština bila lijepa, tako je njegova nutrina bila još ljepša. Kada bi se usmjerio srcem prema nekom muridu, ispunio bi njegovo srce nurom. Kada god bi svoje srce usmjerio prema onome čije je srce duhovno slabašno, to srce bi osjetilo olakšanje i ispunilo bi se srećom zbog blagodati koje bi mu došle njegovim posredstvom.”

Stanje Halet Efendija

U mnogim djelima koja govore o životu Mevlane Halida Bagdadija, k.s., spominje se sljedeći poznati događaj: Halet Efendi je bio osoba koja je imala visoku poziciju u osmanskom dvoru i bio je veoma blizak sultanu. Bio je vezan za mevlevijski tarikat. Međutim, nakon što se proširio utjecaj iršada Mevlane Halida, k.s., taj čovjek je došao u takvo stanje da je počeo negirati Mevlanu Halida, k.s. Kako je vrijeme prolazilo tako je njegovo bezrazložno neprijateljstvo spram Mevlane Halida, k.s., raslo. Štaviše, iznio je svakojake klevete o Mevlani Halidu, k.s., pred tadašnjeg vladara sultana Mahmuda II. Ipak, nakon kratkog preispitivanja, utvrđeno ja da njegove riječi nisu istinite.

Kada je Mevlana Halid, k.s., saznao za to, smireno je rekao: “Mi smo njega prepustili njegovom duhovnom babi (piru tarikata za koji se vezao, Mevlani Dželaluddinu Rumiju, k.s.). Neka ga on privuče sebi i kazni onako kako treba!” Tada nije bilo jasno na šta je Mevlana Halid, k.s., mislio kada je to rekao, međutim kasnije je izašlo na vidjelo. Prošlo je neko vrijeme od kada je Mevlana Halid, k.s., rekao: “Prepuštamo ga!” U tom periodu, Halet Efendi je počinio velike greške u državnim poslovima i njegova vrijednost je opala u očima sultana. Sultan Mahmud II se rasrdio na njega i prognao ga u Konju, grad u kome je živio Mevlana Dželaluddin Rumi, k.s. Kasnije su na vidjelo izašle još veće njegove krivice, pa je sultan naredio da u Konji izvrše smrtnu kaznu nad njim.

Pismo predsjedniku

Sadat-i Kiram (Plemeniti prvaci), k.s., u skladu sa dužnošću iršada koju su nosili, uvijek su se vrlo predano bavili problemima ummeta. Zbog toga, iako su se klonili preuzimanja bilo kakve upraviteljske pozicije, s vremena na vrijeme, radi koristi ummeta, savjetovali su one koji su bili na tim pozicijama. Šejh-Ahmed el-Haznevi, k.s., je oformio halku iršada u teškom vremenu kada se Sirija odvojila od Osmanskog carstva. Prvi vladar koji je došao nakon proglašenja nezavisnosti bio je Šukri el-Kuvvetli. Njemu je Šejh-Ahmed el-Haznevi, k.s., napisao pismo u kojem ga je posavjetovao o potrebama naroda: “O brate vladaru! Vadžib Vam je da pridajete važnost vjeri i ahiretskim poslovima, u onoj mjeri u kojoj pridajete važnost dunjalučkim poslovima i zaštiti domovine, pa čak i više. Onako kako pridajete važnost školi i obrazovanju, još više važnosti trebate pridavati vjerskom znanju i medresama. Onako kako izražavate poštovanje spram dunjalučkih velikana, vjerski alimi i muršidi su još dostojniji Vašeg poštovanja. A što se tiče stanja naroda el-Džizrea… kao što je poznato, oni trpe veliki zulum. Broj lopova koji kradu imetak od naroda se povećao. Neki ljudi svaku noć kockaju, a kocka prouzrokuje štetu ljudskom imetku i životu te biva uzrokom zapadanja u siromaštvo.

Povrh toga, budući da mesdžid Kamışlı nema svog plaćenog imama, narod je postavio vanrednog imama. Iako postoji potreba za muftijom koji će davati fetve i tumačiti šerijatske propise, muftije nema. Muslim prenosi od Ebu Hurejre, r.a., sljedeći hadis: ‘Islam je počeo sa garibima, i sa garibima će završiti. Blago li se tim garibima!’ Molimo Vas da budete ustrajni u zabranjivanju svih prethodno spomenutih loših stvari na području elajeta El-Džizrea, pa čak i cijele Sirije.

Prenosi se da je naš Poslanik, s.a.v.s., rekao: ‘Svi ste vi čobani i svi ste odgovorni za ono što je pod vašom upravom.’ Molimo Vas da imenujete jednog od cijenjenih alima sa područja El-Džizrea, na mjesto muftije i da odredite platu za džamijskog imama. Neka vam Uzvišeni Allah podari najveće nagrade. Neka niko ne misli da pozicije imama, muftije i predavača želimo za sebe ili za naše dijete. Nije u našem običaju da se namećemo na određene pozicije.

Neka je hvala Allahu, dž.š., mi imamo dovoljno opskrbe. Štaviše, imamo medresu u kojoj se školuje oko 40 učenika i čije potrebe jela i pića podmirujemo bez naknade, radi Allahovog, dž.š., zadovoljstva. Ovaj moj poziv je samo zarad koristi vjere, naroda i islamskih alima. Mi imamo tekiju koja pripada siromasima i jetimima, imamo i tekiju za one koji traže znanje i za muride. Ovaj fakir izdvaja sredstva za prehranjivanje svih njih. A Uzvišeni Allah u Časnom Kur’anu kaže: ‘I o blagodati Gospodara svoga kazuj!’ (Duha, 11)”

Časopis Semrkand, br. 106, Latice ružičnjaka