Webshop - Trgovina SEMERKAND
Meni - Izbornik

Objavljeno u Br 106, Riznica mudrosti

Tevhid

Tevhid

Leksičko značenje riječi “tevhid” jeste “vjerovanje u jednoću nečega, svjedočenje nečijeg jedinstva”, i ima suprotno značenje od riječi “širk”. Kao vjerski termin, tevhid znači svjedočiti da je Allah, dž.š., Jedan i da nema nikoga sličnog Njemu niti da On Uzvišeni ima sudruga. Tevhid je suština i ruh islama. Samo je Uzvišeni Allah Onaj Koji sve stvara, opskrbljuje i održava, Onaj Koji je dostojan da Mu se čini ibadet. On nema potrebu za sudrugom. On je Jedan i postojanje je od Njega Uzvišenog. Svi vjerovjesnici, a.s., pozivali su ljude da vjeruju u jednoću Allaha, dž.š., i u to da Njemu nema sličnog ni po pitanju Njegova Zata, osobina, niti imēna. Osnovni cilj Časnog Kur’ana jeste da učini tevhid središtem života i da na taj način ljude uputi na Pravi put. Tevhid je u istini “La ilahe illallah”, što znači “nema boga osim Allaha.” Ta rečenica koja se naziva kelime-i tevhid, najprije počinje potpunom negacijom kojom se poriču sva izmišljena božanstva, a potom naglašava činjenicu da je jedini bog Allah, dž.š.

U Časnom Kur’anu Uzvišeni Allah kaže: “A vaš Bog– jedan je Bog! Nema boga osim Njega, Milostivog, Samilosnog!” (Bekara, 163); “Niko nije kao On! On sve čuje i sve vidi.” (Šura, 11) A u suri Ihlas, Uzvišeni Allah kaže: “Reci: On je Allah–Jedan!” Navedeni ajet, Ibn ‘Adžibe el-Haseni, rah., tumači na sljedeći način: “Samo je Allah Jedini Koji zaslužuje da Mu se čine ibadeti, Jedini čije je postojanje apsolutno i Jedini Koji posjeduje sve savršene osobine. On nema ortaka u Svome Zatu, osobinama niti djelima. On se ne može razdijeliti na dijelove, Njegov Zat ne može ništa ograničiti niti se Njegova uzvišenost može iskazati brojem. On je oduvijek i nema početka. On je Posljednji i nema kraja. On je Zahir–dokazi Njegovog postajanja jasni su za sve. On je Batin–Njegova pojava je svima skrivena.”

Uzvišeni Allah ni u kojem smislu ne sliči stvorenjima. On je postojao prije svega i kada sve nestane jedino On će postojati. On nije tijelo, materija niti dragulj. Ne postoji oblik koji bi Ga ograničio. Šta god robu naumpalo, Allah, dž.š., nije takav. On nema organe poput ljudi. On postoji Sām po Sebi i ni o čemu nije ovisan. Zbog toga, On ne može imati niti nešto viška niti nešto manjka. On nema potrebu za vremenom, mjestom ili pravcem. On je Stvoritelj vremena i prostora. Njemu ne može naškoditi nikakva nevolja. Nema niti jednog posla kome Njegova moć i snaga nisu kadri. On nije ograničen vremenom kao što su ograničena Njegova stvorenja. Sufije pridaju veliku važnost tevhidu, štaviše življenje tevhida su definisali kao cilj života.

Ebu Said el-Harraz, k.s., kaže da je prvi znak tevhida da čovjek sve stvari prepušta istinskom Vlasniku, i ovako nastavlja: “Takav posmatra sve stvoreno i pripisuje ga istinskom Vlasniku, jer sve to je znak koji ukazuje na istinskog Vlasnika. On čak smatra da sva svojstva stvari nisu njihova već da su od Allaha, dž.š.”

Džunejd Bagdadi, k.s., objašnjava da postoji pet stepenika do postizanja tevhida:

  • izbacivanje stvorenog iz srca
  • prepuštanje srca samo Onome Koji postoji od praiskona
  • napuštanje prijatelja koji ne pomažu na putu do Njega Uzvišenog
  • napuštanje mjestā koja bivaju uzrokom nemara i nepokornosti
  • zaboravljanje svega znanog (Kada je u pitanju Allahov Zat ne vjerovati niti jednoj misli niti osjećaju osim onog što je putem vjere obznanjeno).

Postoje tri stepena tevhida koja čovjek može postići:

  • Tevhid običnih ljudi (avam): To je prvi stepen tevhida. To je vjerovanje i potvrđivanje da ne postoji niko sličan Allahu, dž.š., i da On Uzvišeni nema sudruga te da nije rođen i da rodio nije.
  • Tevhid odabranih robova (havass): Na tom stepenu rob uočava da Allah, dž.š., čini da se realizuje suština svakog posla. Robovi koji žive takav tevhid, odvajaju se od svega i vežu se samo za Allaha, dž.š. Oni su se uzdigli iz svijeta uzroka i u svakoj stvari i događaju vide manifestaciju Allaha, dž.š.
  • Tevhid odabranih među odabranim (hassu’l-havassin): Rob koji dođe na taj stepen tevhida, u cijelome kosmosu samo zna i svjedoči Allahovo, dž.š., postojanje. On se uzdigao iz stepena posmatranja stvorenja.

U tesavvufu se to stanje naziva “stepen fena”. Džunejd Bagdadi, k.s., kaže da je najčasniju rečenicu o tevhidu izrekao Ebu Bekr, r.a.: “Uzvišeni Allah Koji je učinio da jedini put spoznaje Njega Uzvišenog bude svjesnost o nemogućnosti spoznaje Njega Uzvišenog, čist je od bilo kojeg nedostatka.” Šibli, k.s., je upitao nekog čovjeka: “Da li posjeduješ tevhid svojstven stvorenjima ili božanski tevhid?” Čovjek reče da ne zna koja je razlika između to dvoje, pa mu Šibli, k.s., reče: “Tevhid stvorenja je tevhid iz straha od kazne, a božanski tevhid je onaj koji je nastao iz osjećaja pokornosti i poštovanja.”

Ebu Nasr Serradž, k.s., riječi Šiblija, k.s., tumači na sljedeći način: “Svojstva čovjeka su da kada učini djelo očekuje nešto zauzvrat čime pridaje vrijednost učinjenom djelu i žudi onome što nije Allah, dž.š. Nesumnjivo, stanje straha od Allahove, dž.š., kazne je časno stanje, ali nikako ne mogu biti isti onaj koji vjeruje u jednoću Allaha, dž.š., iz straha od kazne i onaj ko vjeruje u jednoću Allaha, dž.š., iz poštovanja.”

Časopis Semerkand, br. 106, Riznica mudrosti