Webshop - Trgovina SEMERKAND
Meni - Izbornik

Objavljeno u Br 112, Za pročitati

Vladar koji se borio za ummet

Vladar koji se borio za ummet

Mi, muslimani, prolazimo kroz teška vremena. Primorani smo da se borimo protiv različitih smutnji, unutrašnjih i vanjskih dušmana. Međutim, uzdamo se u Uzvišenoga Gospodara. Onda kada uspijemo doći u stanje da naša vanjština i nutrina odražavaju jedno, tada ćemo biti privrženiji jedni drugima, strpljiviji, odmjereniji i hrabriji, inšallah. Teška su vremena; različite vrste smutnji ne pogađaju samo nas. Bilo ih je i u vrijeme Allahova Poslanika, s.a.v.s.

I nakon njega, muslimani su svjedočili mnogim teškim vremenima i stoljećima. Ipak, posljednja dva stoljeća, poput snažne oluje čiju žestinu trenutno osjećamo, odnijela su sve pred sobom. Sada se sa čežnjom prisjećamo vremēnā u kojima su muslimani bili snažni i složni. Nesumnjivo, potpuno je prirodno da osjećamo čežnju za takvim vremenima. Štaviše, u vremenu ovolike nepravde, vrijednošću se smatra čak i to što naša srca tragaju za tim dobrim ljudima i vremenima. Ali, mi trebamo poznavati i stoljeća u kojima su muslimani bili izloženi smutnjama; trebamo upoznati negativne i pozitivne strane, te uzeti pouku iz tih prošlih vremena.

Povod prethodno kazanog jeste stota godišnjica preseljenja na Ahiret osmanskog sultana Abdulhamid-hana, sultana kojeg se svaki musliman čistoga srca sjeća dovom. Počevši od karakteristika njegove ličnosti, postoji mnoštvo toga što možemo naučiti od njega. On je vladar koji se borio iskrenim trudom i koji je časno predstavljao svoju državu i ummet, u vremenu kada su muslimani bili osuđeni na propast.

Rahmetli sultan Abdulhamid-han bio je ispred svoga vremena, njegova vizija bila je dugoročna. Podsjetimo se na njegovu borbu za očuvanje Kudsa i na opasnost u kojoj je Kuds danas. Podsjetimo se na to da je on isplatio sve dugove tadašnjeg Osmanskog Carstva koje se gušilo u njima. Kada je Evropa od njega zatražila da im proda palestinsku zemlju, da bi zauzvrat zaustavili svoju antiosmansku propagandu, sultan je taj prijedlog odlučno odbio. Štaviše, kako bi spriječio naseljavanje Jevreja na to područje, preduzeo je posebne mjere sigurnosti na ulazu i izlazu iz Palestine. Sultan Abdulhamid-han, iako je bio zauzet tolikim problemima i smutnjama, nikada nije zaboravljao na muslimane van osmanskih teritorija. Ostvario je veze sa učenjacima iz dalekih zemalja i trudio se da ispuni potrebe tamošnjeg stanovništva. Sa ciljem širenja vjere, u mnoge zemlje poput Japana i Južne Afrike, slao je učenjake i šejhove koji su pozivali u islam. Sultan Abdulhamid ukazivao je veliku čast učenjacima i sa njima je održavao veze. Kako bi ukazao na važnost Sunneta, dao je zaduženje azharskom šejhu i grupi učenjaka da pronađu najvjerodostojniju kopiju Buharijeve zbirke hadisa, sa željom da odštampa novo izdanje. Devet tomova zbirke čije štampanje je finansirao sultan lično, razaslano je po cijelome islamskom svijetu. Abdulhamid-han borio se protiv onih koji su svim snagama nastojali posaditi sjeme fitne među muslimane.

U toj borbi tražio je podršku tarikatskih šejhova i uglednih plemenskih vođa. Najutjecajnije i najiskusnije vođe, slao je prvenstveno u anadolijske i sirijske pokrajine, a zatim i u ostala mjesta sa većinskim muslimanskim stanovništvom. U tim mjestima ponovo je utemeljio princip vladavine zasnovan na islamskom bratstvu. Započevši vrlo intenzivne aktivnosti u arapskom svijetu, nastojao je objasniti da je zajednički neprijatelj muslimana zapadnjački imperijalizam i da je potrebno boriti se protiv njega. Kada se danas osvrnemo na taj period, možemo uvidjeti vrijednost velike borbe koju je sultan vodio potpuno sam, kao i to koliko je bio uspješan u toj borbi.

U svoj toj borbi, donio je unapređenja na mnogim poljima. Učinio je velike hizmete u oblastima obrazovanja, opšteg prosperiteta i poljoprivrede. Na prvom mjestu, ličnim sredstvima je omogućio nastavak rada medresa koje više nisu mogle opstati od vlastitih prihoda, te je finansirao njihovu obnovu. Pored toga, sagradio je na stotine novih škola, po cijeloj državi – po gradovima i po selima. U tim školama učenici su se školovali za državnike, inžinjere i druge različite profesije. Izgradio je dvije željeznice koje su vodile do Hidžaza i Bagdada. Ulagao je veliki trud da bi muslimani bili međusobno povezani, kako ekonomski tako i naučno. Nema sumnje u to da je nemoguće u jednom tekstu opisati hizmete i zalaganja tog velikog vladara.

Ipak, željeli smo podsjetiti na to da su u njegovoj ličnosti i hizmetima skrivene velike poruke za nas. On je cijeli svoj život potrošio trudeći se za dobrobit muslimana i time nam je pokazao da se islamski svijet može vrlo lahko podići na noge, ukoliko odlučno bude radio na tome. Uz to, pokazao nam je i da je borba protiv zajedničkog neprijatelja moguća samo uz jedinstvo muslimana, na čemu je mnogo insistirao. Ono što njega i njegova zalaganja čini toliko vrijednim i velikim jeste cjeloživotno iskreno djelovanje za dobrobit muslimana. Sve što se čini za dobrobit i u korist ummeta ubraja se u hizmet.

Postoje mnogi časni hadisi Allahova Poslanika, s.a.v.s., koji govore o vrijednosti hizmeta, od uklanjanja kamena sa puta, do podmirivanja potreba ljudi ili obavljanja dužnosti vojnika ili vođe. U prilog tome, Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Vrjednije je jednu noć provesti na straži zarad Allahovog, dž.š., zadovoljstva, nego provesti hiljadu dana u postu i noći u dobrovoljnom ibadetu.” (Hakim, “el-Mustedrek”, II, 91; Taberani, “el-Mu’džemu ‘l-kebir”, I, 91)

Jedan od nakšibendijskih velikana prethodno navedeni hadis tumači na sljedeći način: “Oni koji se trebaju najviše okoristiti tim hadisom jesu naša braća-vojnici, jer oni žrtvuju svoje živote za sigurnost i dobrobit Allahovih, dž.š., robova, za zaštitu časti i vjere. Zarad domovine, oni ostavljaju svoju komociju i odlaze na stražu.

Ponos svjetova, Allahov Poslanik, s.a.v.s., donio je radosnu vijest da će njihove nagrade i sevapi za hizmet koji obavljaju radi dobrobiti muslimana, radi Allaha, dž.š., i Njegova Poslanika, s.a.v.s, za jednu noć provedenu na straži, biti veći od sevapa hiljadu dana posta i hiljadu noći dobrovoljnog ibadeta.

Tumačeći navedeni hadis, alimi prenose i sljedeći događaj, koji mu je prethodio: U jednom ratnom pohodu Allahova Poslanika, s.a.v.s., hladnoća je bila toliko žestoka da su plemeniti ashabi, r.anhum, koji su bili na straži, bili prinuđeni da se zakopaju u zemlju. Zbog toga je Allahov Poslanik, s.a.v.s., izrekao navedeni hadis. Ta radosna vijest Allahova Poslanika, s.a.v.s., odnosi se na sve vojnike koji u bilo kojem vremenu i stoljeću, sa iskrenim nijetom obavljaju svoju vojničku dužnost, kako bi zaštitili svoju vjeru i domovinu. Neka Uzvišeni Gospodar primi njihov trud.”

Kao što već rekosmo, jedna noć straže vrjednija je od hiljadu noći dobrovoljnog ibadeta, a uzrok te vrijednosti je u tome što je to djelo od sveopće koristi za muslimane, za očuvanje njihove sigurnosti i dobrobiti. Kada je tolika vrijednost vojnika, onda je nesumnjivo još mnogo veća nagrada vladara koji radi za doborbit svih vjernika. U nasihatnami koju je napisao seldžučkom sultanu Melikšahu, Hudždžetu ‘l-islam, Imam Gazali, rah., kazuje: “O sultanu! Prije svega budite svjesni vrijednosti upravljanja ljudima, ali naučite i opasnosti toga. Vladavina je velika blagodat. Ukoliko ispunite njeno pravo, postići ćete sreću od koje se ne može zamisliti veća. Međutim, ukoliko ne ispunite njeno pravo i ne budete se klonili nepravde, zapast ćete u jade od kojih je samo nevjerstvo gore. O vrijednosti i značaju vođenja države, naš

Poslanik, s.a.v.s., je rekao: ‘Jedan dan sultanove pravedne vladavine, vrjedniji je od sedamdeset godina obavljanja dobrovoljnog ibadeta radi Allaha, dž.š.’” (Taberani, “Mu’džemu ‘l-kebir”, br. 11.932; Hejsemi, “Medžme’u ‘z-zevaid”, 5/198; el-Mutekki, “Kenzu ‘l-ummal”, 6/14624; el-Munziri, “et-Tergib ve ‘t-Terhib”, 3/3228)

U drugom hadisu, Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Kunem se Allahom u čijoj je vlasti moja duša da Allah dž.š., uzdiže djela pravednog sultana na stepene djelā njegovog naroda. Svaki namaz koji vladar obavi za svoje pravedne vladavine bit će nagrađen kao namaz od sedamdeset hiljada rekata.” (Taberani, “Mu’džemu ‘l-kebir, br. 11.220; Ahmed b. Hanbel, “el-Musned”, 5/42, 49; Hejsemi, “Medžme’u ‘z-zevaid”, br. 9083, 9085, 9086)

Velike su pouke koje možemo uzeti iz živōta svih vladara i sultana koji su tokom historije ulagali svoj trud u veličanje i širenje Allahove, dž.š., riječi, na pravedan i samilostan način, te koji su radili za sigurnost i mir muslimana i za očuvanje islamskih prostora od okupacije.

Svakog od njih se sjećamo uz hajr-dovu i molimo Uzvišenog Gospodara da i mi danas budemo ujedinjeni i složni kao što su to bili muslimani iz njihovih vremena.

Sa Allahovom, dž.š., podrškom i pomoći…

Sejjid Muhammed Saki ELHUSEYNİ