Zbog čega naše dove nisu primljene?
Jedan od velikih zahida, Ibrahim b. Edhem, k.s., šetajući ulicama Basre, naiđe na grupu ljudi koji se okupiše oko njega, pa ga upitaše:
„O Ibrahime! Već toliko vremena činimo dove, a Uzvišeni Allah ih ne prima. A u Časnom Kur'anu Allah, dž.š., kaže: ‘Gospodar vaš je rekao: ‘Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati! Oni koji iz oholosti neće da Mi se klanjaju – ući će, sigurno, u Džehennem poniženi.’ (Mu'min, 60) Šta je uzrok tome?“
Na njihovo pitanje, Ibrahim b. Edhem, k.s., dade sljedeći odgovor:
„Razlog neprimanja vaših dova je u obamrlosti vaših srcā, a srca su vam u takvome stanju zbog sljedećih deset stvari:
- kažete da priznajete Allaha, dž.š., ali ne slijedite Njegove naredbe
- učite Časni Kur'an, ali ne postupate po njemu
- tvrdite da volite Allahova Poslanika, s.a.v.s., ali ostavljate njegove sunnete
- tvrdite da je šejtan vaš neprijatelj, ali vi ga slijedite
- kažete da žudite za Džennetom, ali ne činite djela kojima bi stekli Džennet
- kažete da se bojite Džehennema, ali ne bježite od njega
- okorištavate se različitim blagodatima koje vam je Allah, dž.š., podario, ali ne zahvaljujete na njima
- kažete da je smrt istina, međutim za nju se ne spremate nikako
- bavite se sramotama svoje braće, ali zaboravljate na vlastite sramote
- sahranjujete svoje mrtve, ali ne uzimate nikakvu pouku iz toga.
(Ebu Nuajm, Hil'jetu ‘l-Evlija)
Deset lijepih osobina
Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Postoji deset lijepih osobina. Ponekad su one prisutne kod oca, ali nisu kod sina. Ponekad su prisutne kod djeteta, ali nisu kod oca. Ponekad su prisutne kod roba, ali nisu kod njegovog vlasnika. Te osobine je Uzvišeni Allah podario onima koje je želio učiniti sretnicima, a one su:
- Istinit govor
- Strpljenje na poteškoćama u ibadetu
- Davanje onome ko zatraži
- Uzvraćanje na dobro dobročinstvom
- Čuvanje emaneta
- Briga o rodbini
- Briga o komšijama
- Briga o prijateljima
- Ugošćavanje musafira
- Stid, kao najodabranija osobina.“
(Sujuti: „Džamiu ‘s-sagir“, 8196)
Tri stvari
Ibn Omer, r.a., prenosi da mu je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
„Postoje tri stvari koje čovjeka vode u propast i postoje tri stvari u kojima je spas. Postoje tri stvari koje su otkup za grijehe i tri stvari koje uzvisuju čovjekove stepene.
Tri stvari koje vode u propast su: škrtost, nefsanske želje za kojima se čovjek povodi i samoljublje.
Tri stvari u kojima je spas su: smirenost i pravedno postupanje u ljutnji, umjerenost u siromaštvu i u bogatstvu, i strah od Allaha u javnosti i tajnosti.
Tri stvari koje su otkup za grijehe su: nakon obavljenog namaza, iščekivanje sljedećeg namaza, uzimanje abdesta u danima velike hladnoće, i izlaženje iz kuće radi klanjanja namaza u džematu.
Tri su stvari koje uzvisuju čovjekove stepene su: hranjenje gladnog, širenje selama i obavljanje namaza po noći dok drugi spavaju.“
(Taberani: „el-Mu'džemu ‘l-evsat“, 6/351)
Mjera u šali
Plemeniti ashab, Said b. el-As, r.a., svoga sina je savjetovao sljedećim riječima:
„Ne prelazi mjeru u šali jer će pretjerana šala umanjiti tvoj hejbet (dostojanstvo) i podstaći će drznike na neumjesno ponašanje prema tebi. S druge strane, ukoliko se u potpunosti prestaneš šaliti, to će loše utjecati na tvoje prijatelje koji žele ostvariti bliskost s tobom i udaljit će ih od tebe.“
(Suhreverdi, Gerçek Tasavvuf)
Ne može jedno bez drugog
Veliki mutesavvuf, Ali b. Muhammed el-Husejin, rah., rekao je sljedeće:
„Sve dok rob ne zatraži, ne može steći znanje. A bez znanja ne može postići takvaluk. Bez vera'a (ostavljanje sumnjivog iz straha od harama) ne može postići stanje zuhda. Bez zuhda ne može zadobiti strpljenje, niti bez strpljenja može postići stanje zahvalnosti. Bez zahvalnosti nema ni zadovoljstva, a bez zadovoljstva rob ne može postići Allahovu, dž.š., blizinu.
Zadovoljstvo je da tvoje srce bude zadovoljno tegobama koje donosi Allahovo, dž.š., određenje. Zahvalnost je treperenje srca spram blagodati Uzvišenoga Gospodara. Sabur je zauzdavanje nefsa od svega što nije lijepo. Zuhd je prepuštanje dunjaluka dunjalučarima. Vera’ je odlučno bježanje od sumnjivih stvari iz straha od zapadanja u haram.
Suština takvaluka je u zauzetosti brigom da srce u svakoj situaciji – dobroj i lošoj, bude u istome stanju…“ (Bejheki, Kitabu ‘z-Zuhd)
Časopis Semerkand, br. 112, Govor stanja