Dolaskom mjeseca redžeba kod vjernika muslimana počinju obimne pripreme na duhovnom planu, kada je u pitanju odgajanje duše, jer je redžeb, pored toga što je sveti mjesec, i navjestitelj dolaska mjeseca ramazana. U mjesecu redžebu s i dvije mubarek noći – Noć začeća (Lejletu’r-regaib) i Noć putovanja Muhammeda, a.s., u nebeske sfere (Lejletu’l-mi‘radž).
O vrijednosti mjeseca redžeba
Mjesec redžeb bio je uvažavan i poštivan i u predislamskom periodu, u vremenu takozvanog džahilijjeta. Bejkehi prenosi od hazreti Aiše da je rekla: “Redžeb je Allahov mjesec. Nazvan je mjesecom zatišja. U periodu džahilijjeta kada bi nastupio mjesec redžeb, predislamski Arapi su ostavljali svoje oružje, tako da bi zavladala sigurnost među ljudima.” El-Kurtubi spominje da se znalo desiti da čovjek susretne ubicu svoga oca a da ga ne uznemirava iz poštovanja prema svetosti ova četiri mjeseca (zu’l-ka‘de, zu’l-hidždže, muharrem i redžeb). Mjesec redžeb naziva se gluhim mjesecom (el-Esamm), jer se u tom mjesecu ne bi čuo zvuk predmeta napravljenih od željeza, gvožđa. Nazivali su ga još i mjesecom u kojem se odvaja strijela od luka (Munsilu’l-esinneti), jer bi predislamski Arapi u njemu ostavljali ratovanje.
Vjesnici duhovnog prosvjetljenja
Prvu noć uoći petka u mjesecu redžebu muslimani obilježavaju kao noć začeća Muhammeda, a.s., odnosno realizaciju navještenja radosne vijesti koju su još vjekovima prije nagovijestili Božiji poslanici. Allah uzvišeni u Kur’anu kaže: “Kada Isa, sin Merjemin, reče: ‘Sinovi Israilovi, ja sam vam Allahov poslanik, da vam potvrdim prije mene objavljen Tevrat i da vam donesem radosnu vijest o poslaniku čije je ime Ahmed, koji će doći poslije mene.’” (es-Saff, 6)
Ibrahim, a.s., je činio dovu da Allah uzvišeni pošalj Arapima poslanika ovim riječima: “Gospodaru naš, pošalji im Poslanika, jednog od njih koji će im čitati Tvoje ajete, podučavati ih Knjizi i Mudrosti i oplemenjivati ih. Zaista si Ti jak i mudar.” (el-Bekare, 130) Plod ove dove i nagovještaja Isaa, a.s., bilo je začeće Muhammeda, a.s., u Noći začeća.
Promjena kible
Kako je inače poznato u historiji islama, u početku su se muslimani okretali u svojim namazima u pravcu Jerusalema, Bejtu’l-Makdisu. Kod Poslanika, a.s., je postojala čežnja za Mekkom i Mesdžidu’l-haramom jer je ovo bio period nakon Hidžre u Medini. Želja Poslanikova za kiblom i okretanjem prema Mesdžidu’lharamu ostala je zapamćena Kur’anom: “Mi vidimo okretanje lica tvoga prema nebu! I Mi ćemo sigurnoučiniti da se okrećeš prema strani koju ti želiš. Zato okreni lice svoje prema Hramu svetom! I ma gdje god bili, okrenite svoja lica spram njega!” (el-Bekare 144)
Taberi prenosi riječi Ibn Ishaka da je naredba o promjeni smjera okretanja u namazu došla u mjesecu redžebu. Darekutni prenosi od el-Bera’a: “Klanjali smo s Poslanikom, a.s., nakon dolaska u Medinu šesnaest mjeseci prema Bejtu’l-Makdisu, nakon čega je objavljeno: “Mi vidimo okretanje tvoga lica prema nebu (…)” Prema nekim učenjacima mjesec redžeb je vezan i za sudbinu Nuha, a.s., i spas njegove porodice. Tabari prenosi: “Nuh, a.s., ukrcao se na lađu prvog dana mjeseca redžeba, postio je čitav mjesec i na lađi plovio do Dana ašure.”
Post u mjesecu redžebu
Taberi prenosi predaju u kojoj se kaže: “Ko isposti jedan dan mjeseca redžeba kao da je ispostio čitavu godinu, ko isposti sedam dana ovoga mjeseca zatvorit će se od njega vrata džehennema, ko isposti osam dana mjeseca redžeba otvorit ću mu se osam vrata dženneta, a ko isposti deset dana, što god tražio od Allaha dat će mu se. Ko isposti petnaest dana ovog mjeseca dozvat će ga glasnik s neba: ‘Oprošteno ti je ono što je bilo kao i buduća djela!’ Ko poveća broj ispoštenih dana u ovom mjesecu Allah će mu povećat nadoknadu.”
El-Hallal bilježi predaju od Ebu Seida u kojoj se kaže: “Mjesec redžeb je jedan od svetih mjeseci. Njegovi dani napisani su na vratima šestog neba. Kad osoba isposti jedan njegov dan i ojača ga bogobojaznošću, progovore jedna vrata i progovori jedan dan. Oni kažu: ‘Gospodaru, oprosti mu!’ Ukoliko osoba ne upotpuni post toga dana bogobojaznošću i traženjem oprosta, kaže se: ‘Nasamariše te tvoje požude!’”
Od el-Hasana se prenosi da je Muhammed, a.s., rekao: “Redžeb je Allahov mjesec, ša‘ban je moj mjesec, a mjesec ramazan je mjesec moga ummeta.” Imajući u vidu vrijednost mjeseca redžeba kao i ša‘bana, praksa pobožnijeg svijeta u Bosni je bila, a i sad je, da poste oba ova mjeseca s ramazanom. To su takozvani učajluci (tur. uč – tri), to jest sva tri mjeseca zajedno.
Ibadeti u noći začeća
Dejlemi prenosi od hazreti Alije predaju u kojoj se kaže: “Više tražite oprost u mjesecu redžebu, jer tada u svakom satu Allah oslobađa robove od vatre. Kod Allaha postoje gradovi u koje će ući samo oni koji su postili u mjesecu redžebu.”
Bejheki prenosi od Enesa predaju u kojoj se kaže: “U džennetu postoji rijeka koja se zove Redžeb. Bjelja je od mlijeka i slađa od meda. Ko isposti jedan dan mjeseca redžeba Allah uzvišeni će ga napojiti vodom s te rijeke.”
Kada je u pitanju noćni ibadet u ovoj prvoj mubarek, Noći začeća, imam Gazali u svome djelu Ihja ‘ulum al-din spominje nafilu namaz (salatu lejleti’r-regaib). Ovaj namaz ima dvanaest rekata, a selam se predaje nakon svaka dva. Na svakom rekatu se nakon sure “Fatiha” uče sura “Kadr” i sura “Ihlas” po dvanaest puta. Nakon namaza se prouči sedamdeset salavata, učini sedžda i na njoj prouči sedamdeset puta: Subbuhun Kuddusun Rabbu’l-melaiketi ve’r-Ruh, što znači: “O Slavljeni, Sveti, Gospodaru meleka i Ruha”. Nakon sedžde ponovo se sjedne i sedamdeset puta prouči: Rabbigfir verham ve tedžavez amma ea‘melu inneke ente’l-e‘azzu’l-ekrem, što znači: “Gospodaru, oprosti, smiluj se, pređi preko onoga lošeg što znaš da sam uradio, uistinu si Ti Najsilniji i Najplemenitiji”. Zatim se ponovo učini sedžda i na njoj prouči kao i na prvoj: Subbuhun Kuddusun…, a zatim traži ono što se želi od Allaha uzvišenog.
Ovo izlaganje o mjesecu redžebu i Noći začeća završit ćemo dovom onako kako se to prenosi od Muhammeda, a.s. Kada bi nastupio mjesec redžeb, Poslanik, a.s., bi učio: “Gospodaru naš, podari nam bereket u redžebu i ša‘banu i učini da dočekamo mjesec ramazan.”
Semerkand br. 18
