Vjera i život | Semerkand

Semerkand.ba » Vjera i život

Zikr uvijek i na svakome mjestu

Sigurno ste čuli za hikaju o Azizu Mahmudu Hudajiju, k.s.: Jedne prilike Aziz Mahmud Hudaji, k.s., sa svojim muršidom Uftadeom, k.s., i ostalim muridima, krenuo je u obilazak poljana i livada. Prema naredbi muršida, svi derviši sakupiše najljepše bukete cvijeća i jedan po jedan iznesoše pred muršida. Međutim, u ruci Aziza Mahmuda, k.s., bio je samo jedan požutjeli i uvehli cvijet. Sav postiđen, pruži taj cvijet svome šejhu. Uftade, k.s., uze cvijet i upita: “Mahmude, sine moj, zašto si pored tolikog cvijeća donio ovaj uvehli cvijet, slomljene stabljike?” Taj nekada uvaženi i poznati kadija Burse, sada je ponizno i sa edebom, pognute glave, stajao pred šejhom. Uspio je reći samo sljedeće: “Šejhu moj, znam da ste Vi dostojni samo najljepšeg. Međutim, koji god cvijet sam krenuo ubrati, čuo sam ga kako spominje svoga Gospodara “Allah, Allah.” Moje srce nije mi dozvolilo da prekinem njihov zikr. Ja sam onda bio primoran da donesem cvijet koji je svakako prestao sa činjenjem zikra jer je već bio slomljen i uvehnuo.” Uzvišeni Hakk...

Više...

Objavljeno u Br 104, Vjera i život

“Mali” gosti Allaha, dž.š.

Jedan od velikih ashaba, r.anhum, koji je sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., učestvovao u šesnaest bitaka, Burejde b. Husejb, r.a., je ispričao: “Dok nam je Allahov Poslanik, s.a.v.s., držao hutbu, Hasan i Husejn u crvenim košuljama, spotičući se, uđoše u mesdžid. Ugledavši ih, Allahov Poslanik, s.a.v.s., odmah siđe sa minbera, uze ih u naručje i ponovo se pope na minber, stavljajući ih da sjednu ispred njega. Potom reče: ‘Uzvišeni Allah je rekao istinu kada je kazao: ‘I neka znate da su bogatstva vaša i djeca vaša samo iskušenje…’ (Enfal, 28) Ugledao sam ova dva dječaka kako koračaju, saplićući se, i nisam mogao da izdržim. Prekinuo sam svoj govor na pola i sišao sam da ih popnem na minber.’ Potom je nastavio sa hutbom.” (Ebu Davud, Salat, 235; Tirmizi, Menakib, 31; Ibn Madždže, Libas, 20; Nesai, Džum’a, 30) Kao što se može vidjeti, Poslanik milosti, s.a.v.s., nije zapostavljao djecu čak ni prilikom izvršavanja najuzvišenijeg zadatka. Posvećivao im je pažnju kad god bi to bilo potrebno. Šta je mogao biti važniji posao...

Više...

Objavljeno u Br 104, Vjera i život

Lično mišljenje i hakikat (istina)

Možda ste čuli za šaljivu pripovijetku o Nasrudinhodži: Dvojica komšija su imali određeni nesporazum, pa jedan dođe kod Nasrudin-hodže i iznese mu svoje argumente. Hodža mu na to reče: “U pravu si!” Nakon kratkog vremena i drugi komšija svrati kod Nasrudin-hodže te i on ispriča isti događaj, ali iz vlastite tačke gledišta. Hodža i njemu reče: “U pravu si!” Hodžina žena koja je u susjednoj sobi čula njihove razgovore, nije mogla izdržati pa reče: “Ej Hodža, obojicu si saslušao i obojici si rekao da su u pravu. Zar ne bi trebao jedan biti u krivu ukoliko je drugi u pravu?” Hodža malo razmisli a onda reče: “Tako mi Allaha, hanuma i ti si u pravu!”. Pripovijetke Nasrudin-hodže nisu samo šale preko kojih treba olahko preći. One u sebi sadrže mudre poruke. Stoga, ova šaljiva pripovijetka govori o tome kako različiti pogledi na istu stvar otvaraju put različitim stavovima. Ukazuje i na to da čak i ukoliko se ti stavovi međusobno kose, u svakom od njih se može naći nešto...

Više...

Objavljeno u Br 103, Vjera i život

Sadici i siddici

Riječ sadik u arapskom jeziku nastala je od korijena “s-d-k” i znači posjedovanje ispravnog i istinitog govora, donošenje istinitih vijesti, održavanje date riječi, poštenje i povjerljivost. Osoba za koju kažemo da je sadik je iskrena, istinoljubiva i poštena, a nikako ne može biti izdajnik niti lažov. “Superlativ” riječi sadik jeste riječ “siddik” i znači: “onaj koji posjeduje vrhunsku iskrenost, onaj koji svoje riječi potvrđuje djelima”. (Dini Kavramlar Sozluğu, DIB Yayınları, str. 569) U Časnom Kur’anu iz mnogih ajeta možemo saznati koje su to karakteristike sadika i siddika. Ukoliko i mi budemo postupali i činili djela shodno tim saznanjima, onda je, inšallah, moguće da postanemo od skupine iskrenih, poštenih i odanih. Ko su sadici? Najprije treba napomenuti da je osobina sadika jedno od svojstava Uzvišenog Allaha. Kao Allahovo, dž.š., ime es-Sadik znači “Onaj Koji je ispravan u govoru, djelovanju, obećanju i prijetnji (prijetnji azabom); Onaj Koji ispunava datu riječ i svako obećanje.” (Ismail Karagoz, Esmau’l-Husna, DIB Yayınları, str. 88) U Časnom Kur’anu ta osobina Uzvišenog Allaha spominje se u množini...

Više...

Objavljeno u Br 103, Vjera i život

Porijeklo i porodično stablo

U islamskim društvima, pridaje se veliki značaj poznavanju porodične loze. Iako svako društvo, manje ili više, pridaje važnost poznavanju vlastitog porijekla i međusobnih prava pripadnika iste loze, u islamskim društvima posvećuje se posebna pažnja izradi porodičnog stabla u pisanom ili usmenom obliku. Čovjekovo porijeklo čini lanac rodbinskih veza, kako sa majčine tako i sa očeve strane. Dakle, lozu ili porijeklo čini krvna veza između članova istog porodičnog stabla. Ona se može računati od djeteta ka ocu, majci, nani, djedu… (odozdo prema gore), ili od djeda do unučeta, praunučeta itd. (odozgo prema dolje). Nastajanjem nove porodične zajednice, pored toga što nastaje nova loza, supružnici ujedinjuju i loze svojih nana i djedova. Na taj način, članovi porodice vežu se jedni sa drugima putem porodične loze. Islam pridaje veliki značaj porodičnim vezama. Osobe koje imaju zajedičko porodično porijeklo snose međusobne odgovornosti, kako po pitanju ahlaka tako i po pitanju određenih prava. Savremeno pravo, iako u dosta suženom obliku, priznaje međusobna prava pripadnika iste porodične loze. Poznavanje porodične loze U islamskim društvima, pridaje...

Više...

Objavljeno u Br 102, Vjera i život

Porodica na putu ka DŽENNETU

Prva porodica, kako u Džennetu tako i na dunjaluku, bila je porodica Adema, a.s., i hazreti Have. Upravo iz razloga što je prvi brak sklopljen u Džennetu, brak sam po sebi nosi djelić džennetske ljepote. Vrlo je bitno znati vrijednost porodičnog gnijezda te mu dati značaj razmišljajući i o njegovoj ahiretskoj vrijednosti. Kako bi porodično gnijezdo istinski bilo dio Dženneta, potrebno je da njegovi članovi žive životom koji priliči Džennetu. Porodično gnijezdo je mjesto gdje dva srca postaju jedno, gdje se dva života stapaju u jedan. To je mjesto mira i spokoja, izvorište sreće. Biti u braku znači odreći se egoizma i postati “mi”. Tada naš zajednički dom postaje skrovište i mjesto utjehe. Brak je životna škola. A porodica je temelj društva, njegova matica i srž. Ona je ujedno i sigurnost, a porodično gnijezdo je mjesto gdje se razmjenjuje međusobna ljubav i gdje se na djelu pokazuje požrtvovanost. Pored svih nabrojanih ljepota, možemo reći i to da je porodica istovremeno i iskušenje. Kako bi uspješno prošli kroz to iskušenje,...

Više...