Vjera i život | Semerkand

Semerkand.ba » Vjera i život

Lično mišljenje i hakikat (istina)

Možda ste čuli za šaljivu pripovijetku o Nasrudinhodži: Dvojica komšija su imali određeni nesporazum, pa jedan dođe kod Nasrudin-hodže i iznese mu svoje argumente. Hodža mu na to reče: “U pravu si!” Nakon kratkog vremena i drugi komšija svrati kod Nasrudin-hodže te i on ispriča isti događaj, ali iz vlastite tačke gledišta. Hodža i njemu reče: “U pravu si!” Hodžina žena koja je u susjednoj sobi čula njihove razgovore, nije mogla izdržati pa reče: “Ej Hodža, obojicu si saslušao i obojici si rekao da su u pravu. Zar ne bi trebao jedan biti u krivu ukoliko je drugi u pravu?” Hodža malo razmisli a onda reče: “Tako mi Allaha, hanuma i ti si u pravu!”. Pripovijetke Nasrudin-hodže nisu samo šale preko kojih treba olahko preći. One u sebi sadrže mudre poruke. Stoga, ova šaljiva pripovijetka govori o tome kako različiti pogledi na istu stvar otvaraju put različitim stavovima. Ukazuje i na to da čak i ukoliko se ti stavovi međusobno kose, u svakom od njih se može naći nešto...

Više...

Objavljeno u Br 103, Vjera i život

Sadici i siddici

Riječ sadik u arapskom jeziku nastala je od korijena “s-d-k” i znači posjedovanje ispravnog i istinitog govora, donošenje istinitih vijesti, održavanje date riječi, poštenje i povjerljivost. Osoba za koju kažemo da je sadik je iskrena, istinoljubiva i poštena, a nikako ne može biti izdajnik niti lažov. “Superlativ” riječi sadik jeste riječ “siddik” i znači: “onaj koji posjeduje vrhunsku iskrenost, onaj koji svoje riječi potvrđuje djelima”. (Dini Kavramlar Sozluğu, DIB Yayınları, str. 569) U Časnom Kur’anu iz mnogih ajeta možemo saznati koje su to karakteristike sadika i siddika. Ukoliko i mi budemo postupali i činili djela shodno tim saznanjima, onda je, inšallah, moguće da postanemo od skupine iskrenih, poštenih i odanih. Ko su sadici? Najprije treba napomenuti da je osobina sadika jedno od svojstava Uzvišenog Allaha. Kao Allahovo, dž.š., ime es-Sadik znači “Onaj Koji je ispravan u govoru, djelovanju, obećanju i prijetnji (prijetnji azabom); Onaj Koji ispunava datu riječ i svako obećanje.” (Ismail Karagoz, Esmau’l-Husna, DIB Yayınları, str. 88) U Časnom Kur’anu ta osobina Uzvišenog Allaha spominje se u množini...

Više...

Objavljeno u Br 103, Vjera i život

Porijeklo i porodično stablo

U islamskim društvima, pridaje se veliki značaj poznavanju porodične loze. Iako svako društvo, manje ili više, pridaje važnost poznavanju vlastitog porijekla i međusobnih prava pripadnika iste loze, u islamskim društvima posvećuje se posebna pažnja izradi porodičnog stabla u pisanom ili usmenom obliku. Čovjekovo porijeklo čini lanac rodbinskih veza, kako sa majčine tako i sa očeve strane. Dakle, lozu ili porijeklo čini krvna veza između članova istog porodičnog stabla. Ona se može računati od djeteta ka ocu, majci, nani, djedu… (odozdo prema gore), ili od djeda do unučeta, praunučeta itd. (odozgo prema dolje). Nastajanjem nove porodične zajednice, pored toga što nastaje nova loza, supružnici ujedinjuju i loze svojih nana i djedova. Na taj način, članovi porodice vežu se jedni sa drugima putem porodične loze. Islam pridaje veliki značaj porodičnim vezama. Osobe koje imaju zajedičko porodično porijeklo snose međusobne odgovornosti, kako po pitanju ahlaka tako i po pitanju određenih prava. Savremeno pravo, iako u dosta suženom obliku, priznaje međusobna prava pripadnika iste porodične loze. Poznavanje porodične loze U islamskim društvima, pridaje...

Više...

Objavljeno u Br 102, Vjera i život

Porodica na putu ka DŽENNETU

Prva porodica, kako u Džennetu tako i na dunjaluku, bila je porodica Adema, a.s., i hazreti Have. Upravo iz razloga što je prvi brak sklopljen u Džennetu, brak sam po sebi nosi djelić džennetske ljepote. Vrlo je bitno znati vrijednost porodičnog gnijezda te mu dati značaj razmišljajući i o njegovoj ahiretskoj vrijednosti. Kako bi porodično gnijezdo istinski bilo dio Dženneta, potrebno je da njegovi članovi žive životom koji priliči Džennetu. Porodično gnijezdo je mjesto gdje dva srca postaju jedno, gdje se dva života stapaju u jedan. To je mjesto mira i spokoja, izvorište sreće. Biti u braku znači odreći se egoizma i postati “mi”. Tada naš zajednički dom postaje skrovište i mjesto utjehe. Brak je životna škola. A porodica je temelj društva, njegova matica i srž. Ona je ujedno i sigurnost, a porodično gnijezdo je mjesto gdje se razmjenjuje međusobna ljubav i gdje se na djelu pokazuje požrtvovanost. Pored svih nabrojanih ljepota, možemo reći i to da je porodica istovremeno i iskušenje. Kako bi uspješno prošli kroz to iskušenje,...

Više...

Objavljeno u Br 101, Vjera i život

Šta nam donosi musafir?

Ukazivanje gostoprimstva musafiru (gostu) od velike je važnosti, kako u našoj vjeri, tako i u našoj kulturi. Musafir je Allahov, dž.š., gost i zbog toga mu često pridajemo veću pažnju nego članovima porodice. Kada smo u prilici da ugostimo musafira, dajemo mu prednost čak i nad našim bližnjima. Musafir je osoba koja je udaljena od svog mjesta stanovanja, svoje kuće, domovine, od osoba koje bi joj mogle pomoći; od svoje porodice i bližnjih. Musafirom se naziva svako ko je odvojen od svoje istinske domovine, bilo da je otišao iz poslovnih razloga, radi ibadeta, ili iz bilo kojeg drugog razloga. Kada je čovjek udaljen od svoje domovine, često je primoran da se sam suoči sa mnogim poteškoćama. Pored materijalnih poteškoća, gdje god da ode, musafir osjeća određeni nemir i brigu. On razmišlja o tome kako će se sporazumjeti sa nepoznatim ljudima, ili ukoliko ima problem, kako će ga uopće objasniti. Sve to nam ukazuje na specifično stanje osobe koja je musafir. Ugostiti musafira je čast U našoj vjeri i kulturi,...

Više...

Objavljeno u Br 101, Vjera i život

Zbog čega volimo, zbog čega se ljutimo?

U svakom od nas postoje osjećaji ljubavi i srdžbe. Onaj ko kaže: „ja nikoga ne volim“ ili „ne srdim se ni na koga“, oponira vlastitoj prirodi. Nemoguće je ne voljeti i ne ljutiti se. No međutim, trebamo razmisliti o tome šta je izvor naše ljubavi i naše ljutnje. Resulullah, s.a.v.s., je rekao: “Čija ljubav bude radi Allaha, i mržnja radi Allaha; čije davanje i uskraćivanje bude radi Allaha, taj je upotpunio svoj iman.” (Ebu Davud, br. 4681) On, s.a.v.s., volio je isključivo radi Allaha, dž.š., i ljutio se radi Allaha, dž.š. Nikada nije postupao povodeći se za vlastitim nefsom, čime je pokazao najljepši primjer svim vjernicima. U skladu sa tim ahlakom, odgojio je i svoje plemenite ashabe, r.anhum. Ljutio sam se na tebe radi Allaha, dž.š. Jedan od sretnika koji je bio u stanju da obuzdava vlastitu srdžbu i ljuti se samo radi Allaha, dž.š., Ali, r.a., u jednoj bitci, nakon što se dugo borio protiv ljutog neprijatelja, uspio ga je savladati i oboriti na zemlju. Upravo kada je...

Više...