TEMA: A GDJE JE TAJ MUHABET?
„Ako ti treba vječna ljubav, zaljubi se u Vječnoga“ – Hz. Mevlana
Prenosi se da je neka skupina posjetila Šiblija, rahmetullahi alejh, pa ih on upita ko su oni. Oni rekoše da su mu oni prijatelji koji ga vole. On ih potom poče gađati kamenjem i oni se od njega razbježaše. Tada im se on obrati: „Od mene bježite, a tvrdite da me volite! Da me istinski volite, ne biste bježali zbog toga što vas iskušavam.“
Iz navede priče koja se spominje u brojnim djelima, shvatamo da je ljubav zapravo strpljenje na svemu onome što dođe od voljenoga, te strpljenje da mu se ne oponira. Koliko puta čujemo da nam neko izjavljuje ljubav, ali ne može da se strpi i da za nas odvoji vremena, pa da nam pomogne kada od njega pomoć tražimo. Iskrena ljubav je u biti jedna velika žrtva na koju su spremni samo oni iskreni. Čovjekov život je prožet ljubavlju. Čovjeku je dato srce, koje je mjesto ljubavi.
Dakle, da nije bilo potrebno da čovjek voli, srce mu ne bi bilo podareno. Budući da je ljubav pravo srca, a musliman mora da svakome dadne njegovo pravo koje mu pripada, musliman treba da se poduči šta i kako voljeti. Na prvome mjestu treba voljeti svoga Gospodara, zatim Habibullaha, sallallahu alejhi ve sellem, njegove plemenite ashabe koji su ga voljeli više od svojih života, muršida, učenjake koji se brinu za ahiretski život čovjeka, roditelje, djecu, braću i sestre, rodbinu, vjernike, prijatelje… No, čovjek, prije svega, treba voljeti istinu, jer će ga ljubav prema istini dovesti do toga da voli sve spomenuto.
Zbog toga što je ljubav jako bitna stvar, ovaj broj smo posvetili upravo njoj. Na kraju, podsjetit ćemo na izreku jednog pobožnjaka, a o kojoj bismo trebali podrobno razmisliti: „Ako osoba želi da sazna ko je, neka pogleda u one koje voli.“
Do skorog susreta u narednom februarskom broju, inšallah…
