Šejh Sejjid Muhammed Mubarek El-Husejni k.s.
“ITALIC”>Svi ljudi moraju činiti tevbu, niko nije izuzet iz toga. Tevba je naređena cijelom ljudskom rodu od ezela. Kao što znamo, tevba je povratak Uzvišenom Hakku, okretanje Allahu, dž.š. Svaki taj povratak je drugačiji; kjafir se vraća od kufra, mu’min od gafleta, fasik (veliki griješnik) od nepokornosti, neznalica od neznanja… Veliki evlija Ahmed Nameki el-Džami, k.s., je rekao:“Tevba je potrebna svakom pametnom čovjeku, bez obzira da li je musliman ili ne. Svako ko pogriješi i shvati da je učinio nešto loše, dužan je pokajati se. Ako se ne pokaje, prema sebi čini zulum.”
U nekim situacijama, čak i ako osoba ne počini grijeh svojim organima, srce ne može ostati čisto od pomisli na grijeh. A kada bi se čovjek sačuvao i od toga, ne može se sačuvati od vesvesa koje mu došaptava šejtan, sprječavajući ga tako da čini zikr Allaha, dž.š. Ako bi se čovjek sačuvao i od toga, ne bi se mogao sačuvati od gafleta i nedostatka u znanju o Allahovom, dž.š., Zatu i sifatima. Sve to su nedostaci različitih stepena, a za sve njih postoje i uzroci. Da bi se ti nedostaci otklonili, potrebno je pozabaviti se njihovim suprotnostima. Dakle, potrebno je krenuti drugim putem, a to je put tevbe. Iako su oblici i stepeni spomenutih nedostataka različiti, nemoguće je da se čovjek u potpunosti očisti od njih. Iz tog razloga potrebno je da čini tevbu.
Zbog toga velikani, ne samo poslije počinjenog grijeha, nego poslije svakog namaza, učenja Kur’ana, zikra, ili bilo kojeg drugog dobrog djela, čine tevbu i istigfar.
Mufessir Fahruddin er-Razi, rah., kao jedan od razloga zbog kojih stalno trebamo činiti istigfar, navodi i našu nemogućnost da iskažemo zahvalnost na blagodatima, te dodaje i sljedeće:“Jedan od razloga zbog kojih trebamo činiti istigfar su i naši nedostaci koji se pojave na sejr-i suluku. Jer, rob koji putuje ka svome Gospodaru stiže na određeni mekam, zatim se uzdiže na veći i shvata nedostatke koje je imao na prethodnom mekamu, te za njih čini istigfar Uzvišenom Allahu. Pošto su ti mekami beskrajni, nema kraja ni istigfaru.”
“ITALIC”>Kutb iršada svoga vremena, Sejjid Muhammed Rašid el- Husejni, k.s., je rekao:“Islam podrazumijeva tevbu. Rob ne može biti bezgriješan, čak i da je evlija. On svojim srcem treba činiti tevbu.”
Sadržaj broja
- SVAKO MORA ČINITI TEVBU
- BOLEST POHLEPE
- Mudrosti prethodnika
- Latice ružičnjaka
- Tesavvuf VI
- ALAUDDIN ATTAR, kudise sirruhu
- Može li se putem imidža biti uzor drugima?
- Mjesto i značaj sohbeta
- Istinska snaga
- Bajramijski i Hamzevijski tarikati u Bosni i Hercegovini
- KUŠNJA KAO PRILIKA
- El-Minhadžu s-seni
- GLEDATI I VIDJETI
- Pravi prijatelj
- S AŠKOM…
- PRAZAN GOVOR
- Sura El-‘Asr
- GOSPODARU MOJ, JA SE KAJEM
- Milost svjetovima Muhammed, s.a.v.s.
- Kultura tesavvufa u Fojničkom kraju za vrijeme osmanske uprave
- Djecu trebamo naučiti i porazu
Pročitajte u aplikaciji Semerkand: Pročitajte u aplikaciji Semerkand · Naručite printano izdanje: Naručite printano izdanje
Ovaj broj i sve tekstove čitajte uz pretplatu u aplikaciji Semerkand.
