Veliki islamski učenjak i mislilac 19. stoljeća Muhammed Zahir Kevseri, rah., poznat pod nadimkom „Imam el-Kevseri“, u svome djelu „Mekalatu ‘l-Kevseri“ o pažnji i brizi koju ummet Muhammeda, s.a.v.s., pokazuje u pogledu čuvanja Časnog Kur’ana kaže:
U historiji čovječanstva, niti jedna zajednica niti jednoj knjizi nije posvećivala toliko pažnje i brige kao što ummet Allahova Poslanika, s.a.v.s., posvećuje Čanom Kur’anu. Ummet Allahova Poslanika, s.a.v.s., od kako se rodilo sunce islama, stoljećima prednjači u odnosu na druge ummete, po pitanju prepisivanja Časnog Kur’ana, učenja napamet i razmišljanja o njegovim ajetima. Ta posvećenost Časnom Kur’anu trajat će do kad Uzvišeni Allah bude htio. On Uzvišeni o zaštiti Časnog Kur’ana kaže: “Mi, uistinu, Kur’an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti!” (Hidžr, 9)
A Allah, dž.š., održava dato obećanje. Čovječanstvo nije zabilježilo da je i jedan ummet učio napamet neku knjigu, kao što to stoljećima čine pripadnici ummeta Allahova Poslanika, s.a.v.s., od djece do odraslih, od mladih do starih, u selima i gradovima, čuvajući ga tako od bilo kakve izmjene. Zbog toga je danas u svakom mjestu moguće pronaći nekoga ko bi ispravio eventualno pogrešno učenje Časnog Kur’ana i ukazao na ispravno.
Časni Kur’an je jedina knjiga čuvana na takav način i sa tolikom pažnjom. Ummet Allahova Poslanika, s.a.v.s., uzeo je Časni Kur’an pod zaštitu još od samog objavljivanja i u svim islmaskim područjima nastavio ga je štititi i učiti napamet stoljećima. To je istina u koju ne sumnja niko osim onih koji sumnjaju u samu objavu Časnog Kur’ana i onih koji namjerno žele probuditi sumnje u Časni Kur’an. Allahov Poslanik, s.a.v.s., mnogo je insistirao na tome da se svaki ajet, odmah nakon njegovog objavljivanja, nauči napamet. Svojim ashabima, r.anhum, je govorio: “Najbolji među vama su oni koji nauče Kur’an napamet i druge podučavaju Kur’anu.” (Buhari, Fedailu ‘l-Kur’an, 21)
Tim riječima podsticao ih je da uče Kur’an, pamte njegove ajete, podučavaju druge, te ga na taj način čuvaju. Na tu temu prenosi se na desetine sahih hadisa. To što je Časni Kur’an spuštan parcijalno, umnogome je olakšalo plemenitim ashabima, r.anhum, njegovo pamćenje i učenje njegovih propisa. Na to nam ukazuje i 106. ajet sure Isra’: “I kao Kur’an, sve dio po dio ga objavljujemo da bi ga ti ljudima malopomalo kazivao, i prema potrebi ga objavljujemo.”
Allahov Poslanik, s.a.v.s., imao je preko četrdeset ashaba-pisara, r.anhum, a oni od njih koji su bili zaduženi za zapisivanje Objave natjecali su se da pred ostalim ashabima što prije zapišu svaki spušteni ajet. Ostali ashabi, r.anhum, koliko god su bili u stanju, od jutra do večeri, čitali su zapisane ajete Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., nastojeći da napamet nauče Časni Kur’an onako kako je spušten. Nevjernici su prigovarali Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i njegovim ashabima, r.anhum, zbog te velike posvećenosti zapisivanju, učenju i pamćenju Časnog Kur’ana, o čemu nas Uzvišeni Allah obavještava u 4. i 5. ajetu sure Furkan: “Oni koji ne vjeruju govore: ‘Ovo nije ništa drugo do velika laž koju on izmišlja, a u tome mu i drugi ljudi pomažu’- i čine nepravdu i potvoru; i govore: ‘To su izmišljotine naroda drevnih; on traži da mu se prepisuju i ujutro i navečer da mu ih čitaju.’”
Siromašni ashabi Allahova poslanika, s.a.v.s., koji nisu imali nikoga svoga utočište su našli na soffama Poslanikove, s.a.v.s., džamije, gdje su pod njegovim nadzorom jedni drugima učili Kur’an, a njihovo učenje ličilo je na zujanje pčela. Na njih se odnosi 28. ajet sure Kehf u kojem Allah, dž.š., kaže: “Budi čvrsto uz one koji se Gospodaru svome mole ujutro i navečer u želji da naklonost Njegovu zasluže…”
Časopis Semerkand, br. 106, Mudrost
