Uzvišeni Gospodar u Časnom Kur’anu kaže:
„Čovjeka smo zadužili da roditeljima svojim čini dobro; majka njegova s mukom ga nosi i u mukama ga rađa, nosi ga i doji trideset mjeseci. A kad dospije u muževno doba i kad dostigne četrdeset godina, on rekne: ‘Gospodaru moj, dozvoli mi da Ti budem zahvalan na blagodati koju si darovao meni i roditeljima mojim, i pomozi mi da činim dobra djela kojima ćeš zadovoljan biti, i učini dobrim potomke moje; ja se, zaista, kajem i odan sam Tebi.’
Eto, od takvih ćemo Mi dobra djela koja su radili primiti, a preko ružnih postupaka njihovih preći; od stanovnika Dženneta će oni biti, istinito obećanje koje im je dano ćemo ispuniti.“ (Ahkaf, 15-16)
Prema predaji hazreti Alija, r.a., navedeni ajeti objavljeni su povodom hazreti Ebu Bekra, r.a. Uzvišeni Allah je, nakon Ebu Bekra, r.a., islamom počastio njegovog oca Ebu Kuhafu, njegovog sina Abdurrahmana, pa njegovog sina Atika. Neka je Uzvišeni Allah zadovoljan njima. Svi su postali muslimani dok je Allahov Poslanik, s.a.v.s., bio na dunjaluku.
Dakle, povod objave navedenih ajeta je sljedeći: Hazreti Ebu Bekr, r.a., je počašćen islamom sa 38 godina, a kada je napunio četrdeset godina, učinio je navedenu dovu za sebe i svoju porodicu. I Uzvišeni Hakk je primio njegovu dovu.
Veliki mufessir, Ibn Atijje, rah., te časne ajete tumači na sljedeći način:
„Čovjeku priliči da postupa tako, dakle, da čini dobročinstvo roditeljima i da čini hajr-dovu za svoje potomke. To je naredba koju je Uzvišeni Allah dao svim ummetima.“
Ibn ‘Adžibe el-Haseni, rah., također tumači navedene ajete:
„Roditeljski odgoj je najljepša blagodat koja je darovana robu da bi mogao živjeti na dunjaluku, nakon što je stvoren iz ničega. Zbog toga je Uzvišeni Gospodar naredio da se lijepo postupa prema roditeljima. U hakikatu, Uzvišeni Hakk je Taj Koji odgaja roba i ispunjava njegove potrebe. No, to zaduženje je dao roditeljima. U njihova srca spustio je milost prema djeci, pa oni zahvaljujući toj milosti vode brigu o djeci i odgajaju ih. Stoga je dobročinstvo prema njima, u hakikatu, pokoravanje naredbi Uzvišenog Gospodara.“
Iz tog razloga je u našoj Časnoj Knjizi, odmah nakon vjerovanja u Allaha, dž.š., naređeno dobročinstvo roditeljima. Naša vjera je opširno definisala granice pokornosti roditeljima, i objasnila kakva ta pokornost treba biti. U časnim hadisima Allahova Poslanika, s.a.v.s., imamo upozorenja i lijepe primjere pokornosti roditeljima.
Jedan arif je kazao:
„Uzvišeni Allah je naredio ljudima da lijepo postupaju prema roditeljima. Jer, oni su njima dužni zbog blagodati odgoja i zaštite koje su im pružili. Ko bude izvršavao Allahovu, dž.š., naredbu po pitanju pokornosti roditeljima, bereket takvog postupanja vidjet će u tome što će ga Uzvišeni Gospodar čuvati od harama.“
Imam Kušejri, k.s., je rekao:
„Djeca najružnije naravi su djeca koja tokom cijelog života rastužuju svoje roditelje i bivaju im neposlušna. Takvi potomci će ostati iza svojih roditelja, pa će i oni dobiti djecu, te će i njih neminovno dočekati slično ponašanje kakvo su oni imali spram svojih roditelja.“
Te riječi zasnovane su na sljedećem hadisu Allahova Poslanika, s.a.v.s.: „Činite dobročinstvo roditeljima, kako bi i vaša djeca prema vama lijepo postupala.“ (Taberani, el-Evsat, br. 1002; Hejsemi, ez-Zevaid, 7/138)
Nakon navedenih časnih ajeta kojima je povod bio hazreti Ebu Bekr, r.a., Uzvišeni Allah nastavlja sljedećim časnim ajetima:
„A onaj koji roditeljima svojim kaže: ‘Ih, što mi prijetite da ću biti oživljen kad su prije mene toliki narodi bili i nestali!’ – a oni, zazivajući Allaha u pomoć, govore: ‘Teško tebi, vjeruj, Allahova prijetnja će se, doista, obistiniti!’ On odgovara: ‘To su izmišljotine naroda drevnih!’
Na takvima se treba ispuniti Riječ rečena o narodima: džinima i ljudima koji su prije njih bili i nestali, jer – oni su, zaista, nastradali.
Za sve će biti posebni stepeni, prema tome kako su radili; da ih nagradi ili kazni za djela njihova – nepravda im se neće učiniti.“ (Ahkaf, 17-19)
Hasan el-Basri, rah., kazuje da se navedeni ajeti odnose na one koji su nepokorni roditeljima i koji negiraju da će biti proživljeni nakon smrti. Opet, možemo reći da se u istim ajetima nalaze i upozorenja za djecu muslimane, koji oponiraju roditeljskim savjetima, kojima ih pozivaju Hakku i hakikatu.
Prema mufessirima, to što je Uzvišeni Gospodar nakon spominjanja pokorne djece na koju se odnose radosne vijesti da će biti među džennetlijama, spomenuo djecu koja su nepokorna i koja poriču, ukazuje na činjenicu da ne postoji veće djelo od tevhida, ustrajnosti u tevhidu i lijepog ophođenja prema roditeljima, i da ne postoji ružnije djelo od nepokornosti roditeljima i negiranja proživljenja.
Čovjek je u prvom periodu života, potpuno bespomoćan i ovisan o roditeljskoj pomoći i odgoju, i roditelji su ti koji ga čuvaju od mnogih zala i od nevjerovanja. Sjeme imana koje roditelji usađuju svojoj djeci, uz pokornost će proklijati i uroditi time što će ih učiniti istinskim vjernicima i dobročiniteljima. Nesumnjivo, i u tome je jedna od mudrosti pokoravanja roditeljima.
Tumačeći navedene ajete, Ibn ‘Adžibe, rah., je rekao da je iznimno važno da osoba bude pokorna svojim odgajateljima; roditeljima, učiteljima i muršidima, te da je nepokornost njima veliko zlo i nesreća.
Nesumnjivo, svaka naredba naše blistave vjere, islama, ima mnoštvo mudrosti. Sve dok se mi budemo iskreno trudili da poštujemo te naredbe i savjete, u našim životima će se manifestovati veliki bereket. A naši potomci će se, inšallah, okorištavati obiljem tog bereketa i rahmeta.
Sa Allahovom, dž.š., podrškom i pomoći…
