Hfz.dr. Džemail Ibranović
Kur’anski principi u životu muslimana
Allah Uzvišeni kaže: „Nema kakva dobra u mnogim njihovim tajnim razgovorima, osim kad traže da se milostinja udjeljuje, ili da se dobra djela čine, ili da se uspostavlja sloga među ljudima. A ko to čini iz želje da Allahovu naklonost stekne, Mi ćemo mu, sigurno, veliku nagradu dati.“ (En-Nisa’,114)
Pravilo koje kaže „da je nagodba najbolji način“, spomenuto je u kontekstu govora o krizi i svađi u braku (En- Nisa’, 128). Ovo pravilo ima široko polje primjene, može se primijeniti i u slučaju pomirenja sukobljenih muslimanskih skupina. Jednom prilikom, neko je Božijeg poslanika, s.a.v.s., obavijestio da su se muslimani u Kubau potukli kamenjem, pa je rekao: „Pođimo tamo da ih izmirimo!“
Historija islama obiluje primjerima kako pojedinaca tako i skupina koje su radile na zbližavanju muslimana praktično primjenjujući Kur’anski princip „…a nagodba je najbolji način…“ (En-Nisa’, 128).
Polazeći od već spomenutog pravila: „I ne zaboravite ono dobro koje je među vama bilo“ (El-Bekare, 237), moramo paziti na dobro pojedinaca koje je učinjeno nekad prije. Shodno tome Muhammed, a.s., neće kazniti Ibn Hatiba, r.a., radi slanja poruke u Mekku, jer je on bio jedan od učesnika Bedra. Allah Uzvišeni oprostio je i onima koji su izostali sa pohoda na Tebuk, a Ebu Bekr, r.a., je oprostio svome rođaku nakon potvore na njegovu kćerku, hazreti Aišu, r.a., nakon što je objavljen Kur’anski ajet: „Neka se čestiti i imućni među vama ne zaklinju da više neće pomagati rođake i siromahe, i one koji su na Allahovu putu rodni kraj svoj napustili; neka im oproste i ne zamjere! Zar vama ne bi bilo drago da i vama Allah oprosti? A Allah prašta i Samilostan je.“ (En-Nur, 22)
Svjedoci smo da ljudi često kritikuju svoje dobročinitelje i traže „dlaku u jajetu“ onima koji su uložili veliki trud, ne bi li im našli kakvu mahanu!
