Kako i zašto voljeti Muhammedovu porodicu, učimo iz njegovog sunneta i iz tumačenja islamskih učenjaka. Ovo je ujedno glavno i temeljno mjerilo da bismo ispravno razumjeli Allahove, dž.š., naredbe i na pravi način ih primijenili. U slučaju da ovo bude mjerilo, moguće je doći do jednog zdravog i dosljednog rezultata a biti daleko od svake krajnosti. Ljudi su ponekad, kada je riječ o Poslanikovoj porodici, zbog nekoliko pogrešnih shvatanja ulazili u dvije krajnosti – pretjerivanje i zanemarivanje.
Neki su u ime ljubavi prema ehli bejtu mnogim ashabima iskazali neprijateljstvo i potvorili ih, te tako zalutali. Drugi opet nisu ukazali potrebnu pažnju prema njima. A neki od njih su čak otišli toliko daleko da su ovo čisto potomstvo potvorili i mrzili. Najispravniji ili srednji put je put koji nam pokazuju Kur’an i sunnet. Oni koji su neodvojivi od ovog puta su ehli sunnet ve’l-džema‘at. Kao što su u svim pitanjima najispravnijeg razumijevanja, tako je i u ovom slučaju.
Naravno da svaki musliman treba voljeti Resulullaha, s.a.v.s., njegove ashabe, r.a., njegove supruge koje su naše majke, djecu, zetove. Ako neke od ovih ne voli, nije u potpunosti ostvario ljubav prema Božijem Poslaniku. Kako god je pogrešno to što su kršćani, govoreći da vole Isaa, a.s., porekli Muhammeda, s.a.v.s., isto tako je pogrešno, govoreći da se voli hz. Ali, gajiti mržnju prema drugim ashabima, r.a.
Ehli sunnet je u ljubavi prema ehli bejtu i hz. Aliji na jednom srednjem stanovištu a daleko od pretjerivanja Rafidija i zanemarivanja Haridžija. Pa tako Haridžije prema hz. Aliju neprijateljstvo iskazuju, a Rafidije su u ljubavi prema njemu toliko pretjerali da su Resulullahove, s.a.v.s., bližnje i njegove najbolje prijatelje mrzili. Čak jedan dio njih je otišao još dalje pa je hz. Aliju pripisao božanska svojstva.
Pejgamber, s.a.v.s., je, obraćajući se hz. Aliju u vezi s ovim, rekao: “Alī! Kod tebe vidim sličnost s Isaom, a.s. Jevreji su njemu toliki neprijatelji bili da su mu na kraju i majku potvorili. S druge strane, kršćani su prema njemu gajili pretjeranu ljubav. Toliko ga visoko uzdigli, te najzad rekli da je Allahov sin.”
U ovom hadisu upoređene su Haridžije s Jevrejima, a Rafidije s kršćanima.
Sam hz. Ali je ovako rekao: “Zbog mene će dvije grupe ljudi biti upropaštene. Jedni zato što su me previše voljeli i pripisivali mi stvari koje nemam. Drugi zato što su mi neprijatelji bili i po pitanju mnogo čega me potvorili.”Obje grupe su, odvojivši se od puta sredine, skrenule u krajnosti. Ustvari, put Rafidija nikad nije značio voljeti hz. Aliju, no put Rafidija znači – voleći hz. Aliju pokazivati neprijateljstvo prema trojici halifa (Ebu Bekru, Omeru i Osmanu) i drugim ashabima, r.a.
U vezi s ovim imam Šafiī, r.a., je rekao: “Ako voljeti Muhammedovu porodicu znači biti Rafidija, neka mi onda čitav svijet, ljudi i džini budu svjedoci da sam ja Rafidija.” U tom slučaju ljubav prema njima i ljubav prema ashabima treba biti u istoj mjeri. I ehli bejt i ashabe trebamo voljeti radi Allaha i Poslanika. Kao što je on, s.a.v.s., rekao: “Ko voli Allaha, voli i Kur’an. Ko voli Kur’an voli i mene, a ko mene voli, voli moje ashabe i moju porodicu. “
Ovim hadisom dao nam je jednu jasnu i ispravnu mjeru kad je u pitanju ova ljubav. Znači, ova ljubav treba biti produkt ljubavi prema Allahu, dž.š., i Poslaniku, s.a.v.s., posredstvom koje se dolazi do Allahovog zadovoljstva.
