Sejjid Muhammed Sāki Erol
Najopasniji bid’at – život izvan okvira islama
Jednog petka, nekoliko mjeseci prije nego što će Poslanik, a.s., preseliti na vječni svijet, Allah, dž.š., mu je objavio slijedeći ajet: “Danas sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera.” (el-Maide, 3) Onaj ko osim islama traži neki drugi put – sigurno će zalutati i bit će na gubitku. Osim islama za čovječanstvo ne postoji nikakav drugi način života kao izvor sreće i mira. Iskustvo čitavog čovječanstva će to zapravo potvrditi i pokazati. Allah, dž.š., kaže: “A onaj koji želi neku drugu vjeru osim islama neće mu biti primljena, i on će na onome svijetu nastradati.” (Ali Imran, 85)
Dah koji će oživjeti čovječanstvo, koji će dati život i izliječiti bolesti jeste dah islama. Bez obzira na to kako se gleda na islam s vana, tegobno stanje ljudskih srca koje žive daleko od islama je izvor tuge i boli za svakog ko ima vjere i savjesti. Putevi koje oni slijede ni čovječanstvu a ni svijetu ne mogu donijeti mir, a niti će biti razlogom njihovog spasa. Oni pošteni i pravedni u takvom društvu već priznaju i prihvataju ovu činjenicu.
Svi propisi islama, kao jedinog potpuno savršenog načina života, naslanjaju se na dva izvora – prvi je Kur’an; a drugi sunnet. Ovoj lijepoj i čistoj vjeri koju je Allah, dž.š., upotpunio i usavršio dodavati ili oduzimati nešto pogrešno je i pokuđeno. Bid’at znači izbaciti ono što postoji u vjeri, odnosno uspostaviti ono što joj ne pripada. Sve vrste ubjeđenja koja nisu potvrđena Kur’anom i sunnetom i koja su u suprotnosti s ciljevima naše vjere –odbacuju se. Naši alimi isto označavaju kao bid’at-i sejjie. Novine i noviteti koji se mogu potvrditi Kur’anom i sunnetom, i koji nisu u suprotnosti s ciljevima naše vjere, označavaju se kao bid’at-i hasene. Prema tome, onome ko daje važnost nečemu što ne postoji u islamu, odnosno onome ko radi nešto protivno islamskim propisima, zasigurno to neće biti primljeno kod Allaha, dž.š. Poslanik, a.s., rekao je: “Allah neće prihvatiti ni namaz, ni post, ni zekat, ni hadždž od onoga koji dodaje ili oduzima nešto od vjere (inovator). Neće prihvatiti ni njegovu umru, ni džihad, ni farzove ni nafile. Taj izlazi iz vjere kao što dlaka izlazi iz tijesta.” (Ibn Madže)
Plemeniti ashabi, da bi očuvali svoj iman, svim problemima su prilazili vrlo oprezno, a prije svega su bježali od bid’ata i razdora. Tabiīni su vrlo precizno objasnili bid’ate i razdore; od istih su bježali kao od grabežljive zvijeri. Ashabi i tabiīni su okarakterisali da je jedan od najvećih razloga čovjekovog lošeg završetka prije sveg bid’at i razdor, te i sve vrste srčanih bolesti poput oholosti, sebičnosti, samodopadljivosti itd. Ova bolesna stanja, koja su razlog čovjekovog stradanja, gubljenja duhovnosti i njegovog postajanja odmetnikom, Kur’an i sunnet snažno dobacuju i upozoravaju mu’mine na njih.
Jedan od najvažnijih razloga naše današnje tuge i boli jeste život na način da iz naše svakodnevnice izbacujemo elemente islamskog života koji bi nam obezbijedili mir na dunjaluku i sreću na ahiretu, kao i gledanje na neke stvari na način da su sastavni dio islama, a isti u suštini nemaju veze s islamom. Zbog toga, sa nemarnim srcima i nesavjesnim postupcima, bivamo izloženi mnogim duhovnim bolestima. Srce koje želi da se izliječi od duhovnih bolesti mora naći duhovnog doktora, muršid-i kamila, i posvetiti se korištenju duhovnih recepata koje mu on preporuči.
Uz duhovni odgoj ovih muršid- i kamila i njihovim primjerom, lakše će nam biti razumjeti i živjeti ovo našu lijepu i blistavu vjeru.
Allahov selam i rahmet na sve vas.
