Sejjid Muhammed Sāki Erol
Traženje bogatstva na pravom mjestu
Kao što je naš Gospodar stvorio Svoje robove s različitim naravima, tako isto je učinio i da njihov način života bude različit. Kao odraz te različitosti neko vodi siromašan, a neko bogat život. U dunjalučkom životu ljudi su podvrgnuti različitim ispitima. Jedan od tih ispita, možda i najteži, jeste bogatstvo, odnosno siromaštvo. Dakle, uzvišeni Gospodar iskušava Svoje robove dajući im ili bogatstvo ili siromaštvo. Poklanjajući im bogatstvo, On traži da Njegovi robovi dobro znaju vrijednost toga, te da zahvaljuju na tome i jezikom i srcem i djelom. Da udjeljuju na Allahovom putu.
Dajući im siromaštvo, traži od ljudi da mu budu zahvalni na tom stanju i da budu strpljivi. Zasigurno je Gospodar svih svjetova taj koji najbolje zna šta je za jednog roba dobro a šta nije. Iz tog razloga rob kojem je dano siromaštvo, odnosno bogatstvo, mora biti zahvalan, shvatajući da je to stanje za njega bolje, te da se treba truditi da živi u Allahovom zadovoljstvu. Koje god stanje bude dano čovjeku on nikako ne bi smio biti zavidan i pohlepan. Pohlepan je onaj koji se ne zna zasititi i zadovoljiti.
Ukoliko ne odgoji svoga nefsa, sve čovjekove želje i sklonosti mogu se pretvoriti u strasti. Ova strast se pokazuje naročito kao žudnja za položajem, imetkom, vlašću i novcem. Želja čovjeka da ima novca i imetka u određenoj količini, želja za pozicijom i mjestom, ljubav prema nauci, ljubav prema rodnom kraju i slično nisu uvijek pohlepa i požuda. Međutim, kad god svu svoju energiju usmjeri ka jednom od ovih ciljeva, čovjek onda zapada u strast i požudu. Ona osoba koju je obavila požuda počinje da živi samo zbog onoga za čim žudi, i većina takvih spremna je uraditi sve i svakom nanijeti štetu.
Naša plemenita vjera islam ne nastoji iskorijeniti prirodne ljudske sklonosti i želje, već ima u vidu njihov uravnotežen razvoj. Kao što je to naznačio ponos svijeta Muhammed, a.s., čovjekova ljubav prema imetku i nada u dug život je prisutna i živa bez obzira na njegovu starost. Za onoga ko zna biti skroman i umjeren, i ko sebe ne prepusti pohlepi, nema opasnosti. Dok pohlepa povećava nezasitost, zadovoljstvo s onim što se ima osigurava bereket i obilje. Velikani nas ovako savjetuju: “Gledaj samo ono što je tebi dano od dunjaluka, uzmi halal a bježi od harama. Ono što uzmeš koristi na prikladnom i preporučenom mjestu. Ako budeš tako postupao, ne može ti naštetiti ljubav prema dunjaluku.” Vrijednosti bogatih i siromašnih su samo prema onome čemu im je srce sklono. Koliko je samo bogatih koje njihovo bogatstvo nije zastrlo od Allaha, dž.š., poput Sulejmana, a.s., Osmana, r.a., i Abdurrahmana b. Avfa, r.a., a koliko je i siromaha koji su se zabavili svojim siromaštvom i udaljili od pravog cilja.
Najuzvišeniji cilj na dunjaluku jeste ljubav prema plemenitom Allahu i prijateljevanje s Njim. To biva tek nakon spoznaje Njega uzvišenog. Međutim, nije moguće hoditi putem spoznaje Allaha, dž.š., a srcem biti zauzet dunjalukom. I siromaštvo postaje zauzetost srca ukoliko se ne bude imalo sabura i umjerenosti (zadovoljstva s onim što se ima). Isto kao što je slučaj i sa bogatstvom. Ali, u stvarnosti, ono što zaokuplja srce je ljubav prema dunjaluku. Ljubav za dunjalukom okupira srce i učini da se zaboravi na uzvišenog Allaha. Ne mogu se u jednom srcu naći ljubav prema dunjaluku i prema Allahu, dž.š. Trebamo dobro znati da je umjerenost najprikladnije ponašanje koje priliči jednom mu’minu, bez obzira na to da li je on bogat ili siromašan. Treba naučiti da je čast bogatstva u umjerenosti, a da pohlepa i požuda donose poniženje. Kad to čovjek sazna i spozna, počinje da teži umjerenosti.
Da nas Gospodar svjetova učini onim od umjerenih i skromnih Njegovih robova.
S Njegovom podrškom i uputom…
