Pridobiti srce sitnicom
Jedan od pisaca posljednjeg perioda Osmanskog carstva, Mehmed Faik-bej, u svojoj knjizi “Saadet-i Aile: Sretna porodica“ govori o tome kakav bi odnos muž trebao imati prema svojoj supruzi, pa kaže: Muškarac treba nastojati da oraspoloži svoju suprugu i pridobije njeno srce, kupujući joj s vremena na vrijeme poneki poklon. Jer, ona je ta koja ispunjenje svih svojih potreba očekuje samo od njega i koja je svoj život u potpunosti posvetila tome da njega učini sretnim. Žene ne gledaju vrijednost poklona koji dobiju. One razmišljaju na način: “Neka me se moj voljeni sjetio, pa makar i najmanjom sitnicom.“
Čak i ako je muškarac u takvom stanju da je mnogo zauzet ili da nema materijalnih sredstava, to nije prepreka da joj posveti makar malo vremena i da oraspoloži njeno srce nekom malenom sitnicom. Oni koji nisu u stanju da pokažu makar toliko truda i želje, neka se zapitaju se zašto su se ženili kada su toliki miskini i bezdušnici!
Muškarac ne smije zanemarivati suprugu i djecu, razmišljajući samo o sebi. Svaku vrstu slasti, užitka i radosti treba pronalaziti u svojoj kući i svojoj porodici. Prema porodici se uvijek treba odnositi samilosno i treba postupati poput istinskog oca. Nikada ne smije smatrati umjesnim i priličnim da njegova porodica zbog njega bude povrijeđena, tužna i ozlojeđena. Štaviše, onim muškarcima za koje postoji vjerovatnoća da će činiti nepravdu svojoj porodici, šerijatom je zabranjeno da se žene. Budući da žene mnogo vole nasmijano lice i lijepe riječi, te da su, shodno svojoj prirodi, stvorene prefinjene i osjetljive, veoma brzo se uvrijede kada se suoče ružnim i grubim postupanjem. Ponekad se dešava da žena, zbog mnoštva različitih poslova koje obavlja u toku dana te brige o djeci, nije u stanju da pokaže toleranciju. Tako se s vremena na vrijeme zna desiti da bude mrzovoljna, neraspoložena i ljuta. Takva stanja su prirodna za žene, ali u većini slučajeva one su srčane i nemaju zle namjere. U takvim situacijama muškarac treba postupiti kao pravi muž, pokazati toleranciju i smireno reagovati. Po tom pitanju muškarac je taj kome priliči da postupa staloženo i ostane smiren. Ako je muškarac u stanju da na takve i slične sitne propuste supruge reaguju smireno, “ne praveći od muhe medvjeda“, to je pokazatelj njegove veličine i duhovne zrelosti.
Čak i ako se muškarac izvan kuće susreo sa različitim problemima te izgubio strpljenje, kada ulazi u kuću treba biti sretna i nasmijana lica. Oni koji svoj gnjev i ljutnju zbog toga što ih je neko vani uvrijedio ili rasrdio, pokušavaju iskaliti na svojoj porodici, postupaju veoma ružno i nemilosrdno, te čine veliku nepravdu. Kada muž svoju suprugu želi usmjeriti na nešto što je po njemu ispravno i lijepo, treba joj objasniti da je njegova zamisao korisna i lijepa, pa tek nakon što ubijedi njeno srce, treba tražiti načina kako da to realizuje. U suprotnom, čak i ako silom natjera ženu na nešto što želi, ona to nikada neće prihvatiti srcem. Kada muškarac u ženinom ponašanju primijeti nešto što mu se ne dopada i što je pogrešno, treba sačekati pogodnu priliku i pravi trenutak da joj to na mudar način, u skladu sa edebom, objasni. Po tom pitanju treba biti mnogo pažljiv, ne smije pretjerivati i greške joj spočitavati u lice, jer bi zbog takvog postupanja mogao izgubiti njeno poštovanje.
Izvor: časopis Semerkand, broj 145, januar 2021, str. 23–23.
