Kada bi čovjekovi grijesi bili veliki poput svemira, opet je Allahova Milost veća. Ko učini tevbu pokajanje za svoje grijehe i nemarnost, naći će da je Allah Tevvab – Onaj koji mnogo prašta… Osim Allahovih Pejgambera nema nikoga a da nije griješnik. Stalno činiti grijehe i ustrajavati u griješenju, a ne činiti tevbu, dovu i ne biti ponizan, može uzrokovati pad u kufr – nevjerstvo.
Stalni grijesi, iako su mali, kod Allaha postaju veliki. Zato će insan, ukoliko ustraje u griješenju, natovariti na sebe veliku štetu. Jedan od aspekata ove štete je osjećati se sigurnim od Allahove, dž.š., kazne. Onaj koji ustrajava u griješenju (ne čini tevbu) osjeća se bezbjedno od Allahove zamke (El-Emn min Mekrillah).
Uzvišeni Allah u 99. ajetu sure El-A’raf kaže:
“Zar oni mogu biti sigurni od Allahove kazne? Allahove kazne se ne boji samo narod kome propast predstoji.” (El-A’raf, 99)
