Brak i kriza srednjih godina
Imam Malik, rahmetullahi alejh, je ispričao: “Prva osoba od Ademovih sinova koja je primijetila da joj se u bradi i kosi pojavljuju sijede vlasi, bio je Ibrahim, alejhisselam. To ga je mnogo iznenadilo i začudilo, pa je upitao: ‘Gospodaru moj, šta je ovo?’ Uzvišeni Allah mu je odgovorio: ‘To je znak zrelosti.’ Tada je Ibrahim, alejhisselam, zamolio: „Gospodaru moj, kada je tako, povećaj moju zrelost.’“ (Malik, Muvatta, br. 979)
Problemi u braku su periodični. Pa tako recimo tek vjenčani partneri muku muče sa prilagođavanjem naravi i navika, dok u drugoj fazi braka najčešći uzrok problema bivaju odgovornosti oko djece i porodičnih obaveza. U kasnijim godinama, kada djeca odu i supružnici ostanu ponovo sami, nastupa praznina koja predstavlja veliki izazov i za jedno i za drugo.
DA LI JE VAŠ SUPRUŽNIK PONOVO U PUBERTETU?
Jedan od najkarakterističnijih perioda u braku jeste period koji nazivamo “sindrom srednje dobi”. To je vrijeme kada se pojavljuju prvi znakovi starenja. Osoba se tada grčevito hvata za sve što je drži u životu, i to može negativno utjecati na brak. Neki će tada uvidjeti da su se zapostavili zbog porodice ili posla, te će početi odvajati više vremena za sebe. Bavit će se novim hobijima, planirati vrijeme samo za sebe, a sve to može narušiti porodične odnose. Srednja dob nalikuje na period puberteta. Prolaznog je karaktera. Međutim, od osobe do osobe, različito se manifestuje. Također, ne postoji ni neko pravilo koje bi glasilo da svako mora proći kroz taj period. Ali, ukoliko se to desi, onda supružnici trebaju biti podrška jedno drugom. Jedno drugome često trebaju izjavljivati i pokazivati ljubav, i trebaju biti puni međusobnog razumijevanja.
A ŠTA AKO MU/JOJ SE VIŠE NE DOPADAM?
Jedna od osoba koje su prošle kroz period krize srednje dobi, svoje stanje i podršku muža objasnila je ovako: “Krajem tridesetih godina počela sam da primjećujem koliko sam zapostavila brigu o sebi. Nisam mnogo vodila računa o odijevanju, pa je izgledalo kao da između mene i onih koji su bili samo malo mlađi od mene stoje decenije. Pored njih sam se osjećala kao nana. Počela sam se pitati da li me i muž posmatra kao stariju ženu. Do tada sam imala negativno mišljenje o kozmetičkim proizvodima, ali kako su godine odmicale, moj pogled se mijenjao. Na razne načine sam pokušavala da uhvatim korak sa onim što je aktuelno i moderno. Proširila sam krug prijateljica, jer moje stare prijateljice su bile poput mene, dakle, zapostavljale su svoj izgled, dok su moje nove prijateljice bile mnogo aktivnije i živjele su mnogo brže. No, vremenom sam počela shvatati da se naši pogledi mnogo razlikuju. Ono što je za njih predstavljalo znak bliskosti, za mene je značilo nepoštovanje. Kada sam se suočila s tim, zastala sam i zapitala se: ‘Šta ja to činim?’ Šta je to što sam zapravo željela? Jesam li željela zaustaviti starenje? Dobro, a je li to moguće? Ne. Pa, čemu onda takvo ponašanje? Postavljala sam sebi mnoga pitanja poput tih. Na kraju sam shvatila da moj strah nije strah od starenja, nego strah da ne izgubim ljubav svoga muža. U to vrijeme stalno sam ga pitala voli li me i da li mu se dopadam. Muž je na sreću shvatio zbog čega se tako ponašam, te je svako malo počeo isticati kako i sam stari. S vremena na vrijeme bi govorio ‘Ne brini, i ja starim’, te tako umirivao moje strahove. Da nisam imala podršku muža u tom periodu, vjerovatno bi sve bilo mnogo teže.”
Dok se žene suočavaju sa činjenicom da njihova ljepota prolazi i teško se mire s tim, muškarci strahuju od smanjenja aktivnosti i utjecaja u društvu. Zbog toga često pokazuju interesovanja za nova polja gdje bi se mogli dokazati. Također, nije rijetkost da se vrate zanimanjima i snovima koji su ih nekada činili sretnim.
DA LI ZA SEBE MISLIŠ DA SI SLOBODAN MLADIĆ?
Kada se muškarci koji žive krizu srednjih godina počnu baviti sportom, društvenim aktivnostima ili novim hobijima, ukoliko ne uspiju uspostaviti ravnotežu između porodičnog života i novih zanimanja, u porodici nastaju problemi. Četrdesetogodišnji Hasan pripovijeda kako je njegovo zanimanje za fudbal unijelo nemir u kuću: “Udružio sam se sa nekoliko prijatelja koji su se žalili na monotoniju u životu i dogovorili smo da redovno igramo fudbal. Na početku je to moja supruga prihvatala kao nešto normalno, međutim, vremenom su primjedbe ‘Zapostavljaš nas!’ postajale sve glasnije. Mislio sam, vremenom će se naviknuti, no, kako je vrijeme prolazilo, tenzije su sve više rasle. Razlog tome bilo je to što je fudbal u mom život postao više od jednog sedmičnog izlaska. Počeli smo organizovati treninge i turnire. Sve to značilo je manje boravka u kući. Jednom prilikom dok sam se prepirao sa suprugom rekla mi je: ‘Da li ti sebe smatraš slobodnim mladićem?! Ti imaš porodicu. Ne možeš zapostavljajući nas raditi šta želiš.’ Napustiti fudbal bilo je lahko, ali prihvatiti tu činjenicu, teško. Ipak, supruga je bila u pravu, nisam više bio slobodan mladić. Shvatio sam da se na to moram navići.”
“MI SMO TO PROŠLI”
Sindrom srednje dobi u braku se ne manifestuje uvijek kroz stavljanje vlastitih želja u prvi plan i vraćanje svojim snovima. Ponekad supružnici sebe unaprijed osude na kasnu starost i prekidaju očekivanja i od braka i od života. Osoba koja na kraju tridesetih zanemari svoj izgled, njegu i odjeću, istovremeno zanemaruje i onoga s kim živi. Zatvorenost za promjene i nova iskustva također može negativno utjecati na brak. Neki pak gube želju za rješavanjem izazova u braku, te gube motivaciju da pokazuju ljubav i pažnju. Govore “Mi smo to prošli”, skrivajući se zapravo iza zida inferiornosti. A istina je da čak i kada su supružnici stari, brak ide dalje. Čak i kada imaju 70 godina, brak je institucija koju je potrebno održavati.
SINDROM PRAZNE KUĆE
Kada dvoje ljudi stupe u bračnu zajednicu postaju supružnici. Zatim dolaze djeca i tako postaju porodica. Supružnici postaju i roditelji i veliki dio svoje energije troše na djecu. Nakon što djeca porastu, odlaze na školovanje ili osnivaju vlastite porodice. Tada se može desiti da supružnici dođu u stanje potištenosti. U tom periodu nastaje jedna neobična situacija koja se naziva „sindrom prazne kuće“. Partneri se tada ponovo usmjeravaju jedno na drugo kao što je to bilo prije 20-30 godina. Oni koji uspiju u tome doživljavaju „drugo proljeće“. S druge strane, oni koji ne uspiju iskoristiti tu priliku da se ponovo približe jedno drugom, nerijetko okončaju i razvodom. To je jedan od dva perioda u kojem se najčešće dešavaju razvodi. Tada osoba prolazi kroz krizu identiteta, jer je prinuđena da iznova svu pažnju i energiju usmjerava na sebe. Međutim, moguće je da u tom periodu otkrije ponovo i sebe i supružnika. Činjenica da se partner promijenio ne treba da bude uzrok stresa, nego novog izazova. Partneri koji su pretjerano bili vezani za djecu, i koji nemaju ispunjen socijalni život mnogo teže prolaze kroz taj period. Ali, ako osoba ponovo oživi svoju ulogu supružnika i ostvari vezu sa partnerom, to može biti uistinu lijepo. Ne smijemo zaboraviti da u braku sve funkcioniše na principu interakcije. Sve što čini ili ne čini jedna strana, odražava se na drugu. U tom periodu osoba treba da podijeli svoja osjećanja i da bude spremna da sasluša partnera. Treba ga pokušati razumjeti bez osuđivanja, koliko god da situacija djelovala neobična ili neshvatljiva. Umjesto da se usmjeravaju na stvari koje su im ranije pričinjavale zadovoljstvo, partneri se trebaju usmjeriti na otkrivanje onoga što će ih sada usrećiti.
Izvor: časopis Semerkand, broj 145, januar 2021, str. 53–55.
