Neiskorištene blagodati
Uzvišeni Allah, dž.š., je svojim robovima podario mnoge blagodati, a jedna od najvrjednijih jeste vrijeme. Sve mogućnosti koje nam se pružaju, ostvaruju se ili gube u toku vremena. Svaki trenutak je bogatstvo koje, kada jednom prođe, je nemoguće vratiti. Imetak koji se izgubi, moguće je ponovo steći ali izgubljeno vrijeme se nikada ne može vratiti.
Uzvišeni Allah u časnom Kur’anu kaže:
“Tako mi vremena, čovjek je uistinu na gubitku. Osim, oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju, i koji jedni drugima preporučuju sabur.” (Asr, 1-3)
Fahruddin er-Razi u tefsiru ove sure navodi sljedeće: “Uzvišeni Allah se kune vremenom, jer je u njemu sadržano sve, osim vječnosti. U njemu su sve vrste stanja i događaja; sreća i tuga, zdravlje i bolest, bogatstvo i siromaštvo. Najvrjednije što je dano čovjeku jeste život, odnosno vrijeme. Zbog toga se uzvišeni Allah kune vremenom. Govori nam da su dan i noć prilika za čovjeka, ali čovjek tu priliku propušta. Gospodar se kune vremenom jer je vrijeme vrjednije od mjesta. Vrijeme je neizmjerno velika blagodat bez nedostatka. A čovjek je taj što je na šteti i koga se kori.”
