Riječ “ihsan” ima značenja poput “učiniti nešto na lijep, dobar, ispravan i kvalitetan način; činiti lijepa i korisna djela; činiti dobročinstvo, počastiti nekoga”.
U Časnom Kur’anu i hadisima ihsan ima značenje vrijednih djela, učinjenih na najljepši način. Na pitanje šta je ihsan Allahov Poslanik, s.a.v.s., je odgovorio:
“Ihsan je da robuješ Uzvišenom Allahu kao da Ga vidiš, jer iako ti Njega ne vidiš On tebe uvijek vidi.” (Buhari, Iman, 37; Muslim, Iman, 1; Ebu Davud, Sunnet, 16; Tirmizi, Iman, 4; Ibn Madže, Mukaddime, 9; Ahmed b. Hanbel, Musned, 2/ 426)
Dakle, kada se riječ ihsan koristi sa prijedlozima “bi” ili “ila”, znači “činiti dobročinstvo ili lijepo se ponašati”, u suprotnom, znači “dobra djela činiti na najljepši način”. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao:
“Najbolji iman je da znaš da je Uzvišeni Allah s tobom, gdje god da se nalazio.”
Jednom prilikom su ga ashabi, r. anhum, upitali: “Čime čovjek može očistiti svoj nefs?”, a on, s.a.v.s., je odgovorio:
“Sviješću da je Uzvišeni Allah s njim, gdje god da bio.” Navedeni hadisi Allahova Poslanika, s.a.v.s., ukazuju na
mekam ihsana.
ČINITI IBADET KAO DA VIDIMO UZVIŠENOG ALLAHA
Poslanikove, s.a.v.s., riječi: “Ihsan je da robuješ Allahu kao da Ga vidiš”, upućuju na sljedeće: Rob koji na takav način čini ibadet, oživljava svijest o Allahovoj, dž.š., blizini, i razmišlja o tome da je u Njegovom prisustvu, svjestan da ga On Uzvišeni gleda. Sve to u njegovom srcu stvara osjećaj hašjeta (strahopoštovanje), straha, hejbeta i tazima spram Uzvišenog Allaha. Ihsan istovremeno navodi roba da se trudi da svoj ibadet obavlja iskreno i predano, na najljepši i najpotpuniji način. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je od ashaba, r.anhum, tražio da tako postupaju. Ibn Omer, r.a., je ispričao: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., me uhvatio za ramena i rekao mi:
‘Čini ibadet Uzvišenom Allahu kao da Ga vidiš.’”
Ibn Omer, r.a., također prenosi: “Neki čovjek je došao kod Allahova Poslanika, s.a.v.s., i rekao: ‘O Allahov Poslaniče! Reci mi jedan hadis, ali neka bude sadržajan.’, a Poslanik, s.a.v.s., mu reče:
‘Klanjaj namaz kao da ti je posljednji, jer iako ti ne
vidiš svoga Gospodara, On tebe stalno vidi.’” Jedne prilike, Allahov Poslanik, s.a.v.s., upita Harisa, r.a.:
“O Harise kako si danas osvanuo?”, a on, r.a., odgovori: “Osvanuo sam kao istinski vjernik.” Allahov Poslanik, s.a.v.s., tada reče:
“Čujte šta kaže! Uistinu svaka riječ ima svoju potvrdu, šta je potvrda tvog imana?”
Haris, r.a., odgovori: “O Allahov Poslaniče, noću ne spavam, danju ne jedem. I kao da jasno vidim Arš Gospodara svoga. Kao da vidim stanovnike Dženneta kako se šeću, i kao da vidim i čujem stanovnike Džehennema kako zavijaju poput pasa.” Tada mu Allahov Poslanik, s.a.v.s., reče:
“O Harise, besiret ti se otvorio, ustraj u tome stanju! Ovo je rob kojem je Uzvišeni Allah prosvijetlio iman u srcu.” (Taberani, el-Mu’džemu ‘l-kebir, br. 3367; Bejheki, Šuabu ‘l-iman, br. 10590, 10591; Hejsemi, Medžmau ‘z-zevaid, br. 189.)
STEPEN IHSANA
U poznatom Džibrilovom hadisu stepen ihsana je posljednji spomenuti stepen. Džibril, a.s., je prvo pitao za iman, potom za islam, a kada je dobio odgovore i potvrdio tačnost, pitao je za ihsan riječima: “Šta je ihsan?”
Allahov Poslanik, s.a.v.s., je odgovorio:
“Ihsan je da robuješ Uzvišenom Allahu kao da Ga
vidiš, jer iako ti Njega ne vidiš, On tebe stalno vidi.”
Dakle, ihsan je buđenje srca iz gafleta (nemar), njegovo čišćenje nurom i ljubavlju, čišćenje od svih vrsta grijeha, te postizanje hudura. Kao rezultat buđenja srca iz gafleta i čišćenja od duhovnih prljavština pojavljuje se stanje jekina.
Jekin je stanje srca u kojem rob osjeća i svjestan je Allahovog, dž.š., prisustva, kao da Ga vidi. Postizanje tog stanja treba da bude cilj svakog vjernika.
Kao što je rekao veliki evlija Ahmed Ez-Zerruk, k.s.: “Kako i na koji način ćemo vjerovati učimo iz knjiga akaida, o vjerskim zabranama i naredbama učimo iz knjiga fikha, a posredstvom tesavufa srce čistimo od negativnih misli, i postižemo stepen ihsana.”
Ihsan je da činimo ibadet Gospodaru kao da Ga vidimo. Nakon što vjernik usvoji znanje o imanu, prelazi na usvajanje znanja iz fikha.
Nije ispravno zadovoljiti se samo time i ostati lišen duhovnih stanja i znanja. Vjernik treba usvojiti i tesavvufsko znanje, pomoću kojeg će očistiti svoje srce od duhovnih prljavština.
Treba uzeti svoj udio i iz fikha i iz tesavvufa. Više o tesavvufu možete pročitati na vom linku: Šta je tesavvuf?
MEKAM IHLASA I MUŠAHEDE
Jedan arif je kazao: “Osoba koja robuje Allahu, dž.š., u stanju mušahede (posmatrajući Njegove tedželijate), je arif, a osoba koja robuje Allahu, dž.š., svjesna da je On Uzvišeni gleda, je muhlis (posjednik ihlasa).”
Navedena izreka ukazuje na dva mekama, a to su mekam ihlasa i mekam mušahede.
Mekam ihlasa je mekam ili stanje u kojem je rob svjestan da ga Allah, dž.š., neprestano posmatra, da ima uvid u svako njegovo stanje i da mu je veoma blizu.
Ukoliko rob sva svoja djela bude činio u takvom stanju, postići će istinski ihlas. Jer, onaj ko čini djela u takvom stanju, taj ih ne može činiti ni radi čega drugog osim radi Uzvišenog Allaha. On se ne može usmjeriti ni prema kome drugom, osim prema svome Gospodaru.
Mekam mušahede je pak stanje u kojem rob svojim srcem svjedoči Uzvišenog Allaha, i na taj način čini djela.
Na tom stepenu srce postaje prosvijetljeno nurom imana i biva u stanju da pronikne u hakikat stvari.
Tada za njega određene istine gajba (skriveno) postaju očite. To je istinski ihsan – stanje spomenuto u Džibrilovom hadisu.
Mnogo je ajeta koji ukazuju na to da je Uzvišeni Allah zajedno sa Svojim robovima, gdje god oni bili. Navest ćemo neke od njih:
“A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli. Zato neka oni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene, da bi bili na Pravome putu.” (Bekara, 186)
“(…) On je s vama gdje god bili, i sve što radite Allah vidi.” (Hadid, 4)
“Mi stvaramo čovjeka i znamo šta mu sve duša njegova haje, jer Mi smo njemu bliži od vratne žile kucavice.” (Kaf, 16)
Također postoji veliki broj hadisa koji nas podstiču da budemo svjesni Allahove, dž.š., blizine dok činimo ibadete. Neki od njih su:
“Kada neko od vas stane da klanja namaz, neka zna da razgovora sa svojim Gospodarom.” (Buhari br. 327.; Muslim, Mesadžid, 54 (br. 551); Ahmed b. Hanbel, el-Musned, 3/186, 199; Ibn Hibban, es-Sahih, br. 2267.)
“Uzvišeni Allah je naklonjen (Svojom milošću) Svome robu koji je u namazu, sve dok se rob ne počne zanimati nečim drugim.” (Tirmizi, Emsal, 3 (br. 2863); Ahmed b. Hanbel, el-Musned, 4/130, 202.)
Allahov Poslanik, s.a.v.s., je svojim ashabima, r.anhum, koji su prilikom pohoda na Hajber donosili tekbire povišenim glasom, kazao:
“Uistinu vi ne dozivate niti gluhog niti odsutnog, nego dozivate Onoga Koji sve čuje, i Koji vam je (Svojim znanjem) veoma blizu.” (Buhari, br. 2992; Muslim, Zikr, 44 ,45, 46 (br. 2704); Ebu Davud, Salat, 361 (br. 1526-1528); Tirmizi, Dua, 3 (br. 3374).)
“Uzvišeni Allah je rekao: Ja sam na mišljenju Moga roba o Meni. Kada Me spomene, Ja sam sa njim. Ako Me spomene u sebi, Ja njega spomenem u Sebi; ako Me spomene u nekom društvu, Ja njega spomenem u društvu boljem od njegovog. Ako Mi se približi (dobrim djelima) za pedalj, Ja se njemu približim (Svojom milošću) za aršin, a ako Mi se približi (dobrim djelima) za aršin, Ja se njemu približim (Svojom milošću) za hvat. Ako on prema Meni ide (dobrim djelima) hodeći, Ja prema njemu idem (Svojom milošću) trčeći.” (Buhari, Tevhid, 50 (br. 7405); Muslim, Zikr, 2 (br. 2675); Tirmizi, Daavat, 132 (br. 3603); Ibn Madže, Edeb, 58 (br. 3822).)
Nastavak sadržaja na linku: KAKO POSTIĆI STEPEN IHSANA?
Cijeli sadržaj možete pročitati u knjizi Duhovni odgoj u Islamu.
Vezani tekstovi iz ove knjige koje možete pročitati:
Vjerovanje u Allaha dž.š. i Njegove sifate
U šta i kako trebamo vjerovati?
