VAŽNOST VJEROVANJA
Čovjek je biće koje se sastoji od duše i tijela. Kako god je potrebno nahraniti tijelo, isto tako je potrebno nahraniti i dušu. Kako god tijelo ima potrebu da uzima hranu u određenoj količini, isto tako je i duši potrebno da posjeduje ispravno i od svake sumnje očišćeno vjerovanje.
Štaviše, duša samo sa ispravnim i od svake sumnje očišćenim vjerovanjem može postati smirena i spokojna. Dokaz tome je ajet:
“(…) A srca se doista, kad se Allah spomene smiruju!” (Ra’d, 28)
Iman čovjeka vodi ka pokornosti i izvršavanju obaveza. Iskreno i ispravno vjerovanje oslobađa ga od usamljenosti i omogućava mu da bude zajedno sa Allahom, dž.š. A to biva razlogom da postigne Njegovo zadovoljstvo i uđe u Džennet.
ŠTA JE IMAN?
Iman je potvrda srcem, i očitovanje jezikom. A djela nisu dio imana, ali su uvjet za njegovo upotpunjenje.
Vjerovanje u srcu je potvrđivanje srcem da je određena riječ ili činjenica istinita, te čvrsto i nedvojbeno ubjeđenje u njenu ispravnost i istinitost.
Posvjedočiti jezikom znači obznaniti riječima, na način da druga osoba može čuti.
Ukoliko osoba vjeruje srcem i to vjerovanje očituje jezikom, ta osoba se smatra vjernikom, tj. smatra se da posjeduje iman. A ako to vjerovanje potvrdi i djelima, onda njen iman biva upotpunjen.
Časni Kur’an ukazuje na različite povode očitovanja vjerovanja jezikom. Uzvišeni Allah navodi primjer Jusufove, a.s., braće, kada su ocu svome kazali:
“‘O oče naš,’–rekoše – ‘bili smo otišli da se trkamo, a Jusufa smo ostavili kod naših stvari, pa ga je vuk pojeo. A ti nam nećeš vjerovati, iako istinu govorimo.’” (Jusuf, 17)
Zatim, govoreći o munaficima (licemjeri), kaže:
“O Poslaniče, neka te ne zabrinjava to što brzo nevjerovanje ispoljavaju oni koji ustima svojim govore: ‘Vjerujemo!’, a srcem ne vjeruju (…)” (Ma’ide, 41)
“Neki beduini govore: ‘Mi vjerujemo!’ Reci: Vi ne vjerujete, ali recite: ’Mi se pokoravamo!’, jer u srca vaša prava vjera još nije ušla.” (Hudžurat, 14)
Kao što se da vidjeti, istinski iman je potvrđivanje srcem. Jasno je da sama izjava jezikom nema vrijednosti. A kao dokaz da je očitovanje jezikom potrebno možemo na- vesti sljedeći ajet:
“Recite: ‘Mi vjerujemo u Allaha i u ono što se objavljuje nama (…)” (Bekara, 136)
IMANSKE OSNOVE
Vjerovanje u Allaha dž.š., Njegove meleke, objave, poslanike, Sudnji dan, i kader je temelj imana. Poznavati i prihvatiti navedene osnove je temeljni uslov vjerovanja.
Zbog toga te osnove nazivamo imanskim šartima (uslovi). Bez vjerovanja u imanske šarte nemoguće je govoriti o islamu.
Vjerovanje u njih je, dakle, obavezno, i sve dok osoba ne potvrdi istinitost imanskih osnova, nema imana. Negiranje bilo koje od njih – da Allah, dž.š., sačuva – čovjeka izvodi iz vjere.
Mi svoje vjerovanje očitujemo i potvrđujemo izgovaranjem imanskih šarta:
“Amentu billahi…”, što znači:
“Ja vjerujem u Allaha, dž.š., Njegove meleke, Njegove objave, Njegove poslanike, Sudnji dan i kader (da sve što se događa, i dobro i loše, biva Allahovom voljom i određenjem). Potvrđujem da je istina proživljenje nakon smrti i svjedo- čim da nema drugog boga osim Allaha, dž.š., i svjedočim da je Muhammed, s.a.v.s., Njegov rob i poslanik.”
Nastavak teksta na podlinku U šta i kako trebamo vjerovati?
Vezani tekstovi iz ove knjige:
U šta i kako trebamo vjerovati?
Vjerovanje u Allaha dž.š. i Njegove sifate
Osnovna akaidska usmjerenja Ehli-sunneta
Cijeli sadržaj možete pročitati u knjizi Duhovni odgoj u Islamu.
