Pitanje koje je šejh sejjid Abdulbaki el-Husejni, kaddesallahu sirrehu, najviše naglašavao prilikom institucionalizacije hizmeta bilo je poštivanje naredbi i zabrana islama. To je bio osnovni razlog za osnivanje Vakufa. Osim toga, dozvolio je sve aktivnosti koje su dozvoljene vjerom i u mnogim područjima uspostavio hizmete. Pregledao je lično hizmete, ispravljao greške i iznosio rješenja za probleme. Svoju rodbinu, a posebno svoju djecu, učio je da “hizmete onima koji hizmete.“
Hajde da se ukratko upoznamo sa glavnim institucijama koje je uspostavio i čije je aktivnosti pomno pratio.
„HALIDI MAARIF“
Iako je Gavs-i Sani, kuddise sirruhu, otpočeo s Vakufom institucionalizaciju hizmeta, njegova prva i najvažnija službena institucija bila je medresa, zato što je medresa neophodna institucija na nakšibendijsko-halidijskom putu, budući da šejhovi ovog puta pridaju veliku pažnju znanju.
Plemeniti sadati nikada nisu zanemarivali medrese. Naprotiv, drže da je medresa suštinski element iršada. Pošto je cilj tesavvufa lijepo, iskreno i ispravno življenje islama, kod nakšibendija nema puta bez znanja. Hazreti šejh Muhammed Dijauddin, kuddise siruhu, nastavio je držati dersove čak i na prvim linijama fronta, boreći se protiv Rusa i Jermena u Prvom svjetskom ratu. Poznato je da je izjavio: “Koja je svrha borbe bez znanja?”
Prema poznatom zakonu u periodu Republike, medrese su bile zabranjene, ali je vjeronauka bila dozvoljena u mjeri u kojoj je to zakonom određeno. Zbog toga je zabranjeno službeno nazivati današnje islamske obrazovne ustanove medresama. Međutim, u više od hiljadu godina tursko-islamske historije, naziv obrazovnih institucija je medresa, a medresa znači “mjesto gdje se održava nastava“, odnosno „škola”. Štaviše, iz iskustva gotovo svake nacije evidentno je da se suštinski elementi društvenog i kulturnog identiteta ne mogu eliminisati zakonom.
U pogledu svoje suštine, svrhe i funkcije, obrazovanje po klasičnoj metodi, koje se odvija u okviru institucija „Halidi Maarif“, kako se nazivaju obrazovne institucije koje je uspostavio Gavs-i Sani, kuddise sirruhu, predstavlja odraz i nastavak
naše tradicije prenošenja vjerskog znanja, a koja otpočinje od vremena ashaba s trijema Poslanikove džamija (ashabi sofe) i koja će se, Allahovim dopuštenjem, nastaviti sve do kraja svijeta. U tom pogledu, prirodno je da se te škole nazivaju medresama. Osim toga, njihov pravni status i službeni nazivi su u skladu sa važećim zakonima.
28. februara 1997. godine Turska je ušla u veoma težak period u pogledu vjeronauke. Hazreti šejh sejjid Abdulbaki el-Husejni, kuddise sirruhu, dao je veliki doprinos nastavku vjerskog obrazovanja uprkos svim ograničenjima i pritiscima koji su postojali u ovom periodu. Kako su se uslovi mijenjali, povećavali su se broj i mogućnosti vjerskih obrazovnih institucija.
Od 2007. godine počele su se uvoditi ozbiljne promjene kako bi islamsko obrazovanje po klasičnoj metodi postalo sistematičnije i prestižnije. Osnovna svrha ovih promjena bila je što veći povratak suštini i očuvanje tradicije, zato što su tokom perioda ugnjetavanja koji je trajao mnogo godina, mogućnosti vjerskih obrazovnih institucija bile krajnje ograničene. Kako su se uslovi i prilike poboljšavali, bila su potrebna neka poboljšanja i razvoj, te su tako poduzeti važni koraci kako bi se u našoj današnjoj civilizaciji odrazila vrijednost koja se pridaje medresama kod halidija.
Tokom ovog procesa, pored poboljšanja fizičkih uslova u ustanovama „Halidi Maarif“, najviše se vodilo računa o čuvanju adaba. Zapravo, u svom djelu „el-Minhadžu ‘s-seni Âdâb-ı šejh sejjid Abdulhakîm el-Husejni“, Gavs-i Sani, kuddisesirruhu, navodi osobine koje bi trebalo da posjeduju oni od kojih se uzima znanje:
„Treba pronaći alima koji je sufija, skroman, blag, nježan, srdačan i pobožan, i od njega uzimati znanje.“
U svjetlu ovih osnovnih principa i pod nadzorom Gavs-i Sanija, kuddise sirruhu, izvršena su velika materijalna i duhovna ulaganja u islamske obrazovne institucije. Svako ko pošteno gleda na ekonomsko funkcioniranje Menzila složit će se da se najviše izdataka izdvaja za neprofitne obrazovne institucije. Ova činjenica obesmišljava optužbe za “komercijalizaciju”. Zato što nije logično da struktura koja ima za cilj da zaradi novac troši svo svoje bogatstvo na mjesto na kojem ne može zaraditi novac.
Šejh sejjid Abdulbaki el-Husejni, kuddise sirruhu, je maštao da obrazuje hiljade učenika i u tu svrhu da izgradi veliku medresu u Menzilu. Želio je obučiti i zaposliti profesore i mulle koji će moći podučavati sufije ilmihalu i usmjeravati ih da obavljaju sve hizmete u skladu s islamom. Uzvišeni Allah je ostvario njegove snove.
2015. godine završene su zgrade “Rašidijja” i “Husejnijja” unutar kompleksa Sejjid Abdulhakim el-Husejni u Menzilu. Institucije „Halidi Maarif“ osnovane su 2016, a 2017. godine završena je zgrada “Bakijja“ kompleksa Sejjid Abdulhakim el-Husejni.
„Halidi Maarif“ institucije danas, sa tridesetak institucija, dvije hiljade studenata i hiljadu svršenika u Turskoj, Evropi, Jordanu i Kirgistanu, nastavljaju našu obrazovnu tradiciju. Nude mnoge mogućnosti za koje se smatra da su ekskluzivne za fakultete i univerzitete koji su u službi islamskog obrazovanja.
Gavs-i Sani, kuddise sirruhu, je započeo aktivnosti u vezi osnivanja vakufa sredinom 1990-ih, na samom početku iršada. Razlog osnivanja vakufa i njegovu svrhu objasnio je na sljedeći način:
“Uspostavili smo temelj za otklanjanje grešaka. Započeli smo s izgradnjom vakufa kako bismo to spriječili. Konsultovali smo se i dogovarali, klanjali istiharu, i onda smo postavili temelje. Vakuf je osnovan i primijetili smo mnoge koristi, kako na duhovnom tako i na materijalnom planu. Veoma smo zadovoljni i sretni. Samo da Allah bude zadovoljan. Sve je bilo u skladu i sa zakonom.
Svrha vakufa je tesavvuf. Nije bitno kako se zove. Osnova na kojoj počiva je tesavvuf. Temelj tesavvufa su Časni Kur'an i Sunnet. Tesavvuf znači pokoravanje Allahovim naredbama i izbjegavanje Njegovih zabrana. Postoje takvi grijesi koji uništavaju djela kao što vatra spaljuje drvo i pretvara ga u pepeo.
Svrha vakufa je da služi ummetu Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Cilj ovoga što vam govorim jeste da ispravite svoj nijet.”
Ova vakuf, koju je osnovao Gavs-i Sani, koji je objasnio njegovu svrhu, djelovao je pod različitim nazivima i konačno je dobio naziv Semerkand.
Vakuf Semerkand daje prioritet tekijama. Devedesetih godina je povećao njihove mogućnosti i broj, koje su do tada uglavnom djelovale u nepovoljnim uvjetima. Osim toga, pokrenut je i sistem dersova ili podučavanja islamskim disciplinama preko mulla koje su postavljane na čelo tekija. U stvari, Gavs-i Sani, kuddise sirruhu, rekao je:
“Ukoliko tekije koje osnivate ne budu poput medresa, bit će kao da su izgrađene na ledu.“
Vakuf Semerkand pruža važne usluge organizacijama koje su osnovani pod njegovim krovom. Podržava sve izdavačke aktivnosti „Semerkand Media Group“. Najveći je donator humanitarne pomoći koju pruža udruženje „Beşir“. Dijeli obroke i pakete s hranom potrebitima, u saradnji sa nekim sestrinskim institucijama kao što je to „Nakış Gıda“. Te aktivnosti pomažu vjernicima da ostvare svoja prava koja imaju jedni nad drugima u situacijama kao što su vjenčanja, dženaze i bolesti. Onivanjem turističke organizacije „Semerşah“, vjernicima omogućava da obavljaju hadž, umru i druge vrste putovanja. Svojim dobrotvornim bazarima otvorio je put za plodnu i profitabilnu kupovinu u svakom pogledu. Vodi brigu o potrebama mnogih studenata u svakoj fazi, od vrtića do postdiplomskih studija. Za Kurban-bajram vodi kampanju klanja kurbana i raspodjele mesa potrebitima. Pridonio je velikim dobrotvornim akcijama kroz svoje aktivnosti skupljanja zekata, vitara i donacija.
„SEMERKAND MEDIA GROUP“
Gavs-i Sani, kuddise sirruhu, je napisao djelo pod nazivom „El-Minhadžu ‘s-seni: Adab-i šejh sejjid Abdulhakim el-Husejni“, koje je je objavila izdavačka kuća „Semerkand Yayınları“. Uvijek je pratio ono što Semerkand Media Group objavjuje i u raznim prilikama izražavao svoje zadovoljstvo. Kada bi uvidio grešku, upozoravao je nadležne da se izdavačka djelatnost odvija u skladu sa pravilima. Naprimjer, promjena naziva i politike emitovanja radija „Onbeş“, koji je počeo s emitovanjem 2003. godine, 2012. godine dogodilo se po uputama Gavs-i Sanija.
Šejh sejjid Abdulbaki el-Husejni, kuddise sirruhu, je rekao sljedeće o časopisu „Semerkand“:
„Ovaj časopis izdajemo zarad hizmeta vjeri islamu, zarad obrazovanje ljudi i potreba tekija. Sufije dolaze, treba čorba, treba hljeb, treba krevet. Sve ovo zahtijeva novac. Bez novca se ne može, potrebno je raditi i za ovaj svijet, dunjaluk, a novac je potreban da bi se obavljali hizmeti. Raditi za ovaj svijet, dunjaluk, na ovaj način je dobro djelo. Inače nama novac ne treba. Mi smo svoju imovinu i svoje živote položili pod noge sufija. Svrha ovog velikog tarikata je hizmet. Mi radimo i djelujemo na putu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a vi također radite za naš časopis. Neka Allah bude zadovljan vama.“
Gavs-i Sani, kuddise siruhu, je rekao sljedeće o televiziji Semerkand, koja je počela s emitiranjem 2010. godine:
“U prošlosti, hizmet je bio ograničen na Menzil i određeno vrijeme. Sada su se, hvala Allahu, naši hizmeti povećali i diferencirali. Ovaj TV-kanal može se gledati dvadeset četiri sata dnevno, sedam dana u nedjelji, sa bilo kog mjesta na svijetu. To je stalno sredstvo iršada koje će vam donijeti nagrade na ahiretu. Iznenadit ćete se na ahiretu i reći: ‘Nismo učinili to dobro djelo!’ Nagrade koje će vam biti dodijeljene jesu nagrade koje će slijediti za publikacije i izdanja.”
Časopis „Semerkand“ zauzima posebno mjesto u izdavačkoj djelatnosti Semerkand Media Group, koja se bavi izdavaštvom u svjetlu savjeta i smjernica Gavs-i Sanija, kuddise sirruhu.
Prvi broj časopisa „Semerkand“ izašao je u januaru 1999. godine. Čitaoci su prepoznali jednostavni i razumljivi stil časopisa „Semerkand“, te su ga rado čitali i drugima preporućivali. Ovaj stil ne samo da je poslužio kao važan primjer kojim se jezikom treba koristiti pri izdavanju djela tesavvufa, već su ga slijedile i sve publikacije Semerkand Media Group.
Časopis „Mostar“ pridružio časopisu „Semerkand“ 2005. godine. Taj časopsi, koji je svoj životni vijek započeo kao časopis posvećen kultiru, nastavio je svoj put isprobavajući različite koncepte. Toliko su ga prihvatili mnogi studenti da je osnovana studentska organizacija pod nazivom „Mostar“.
Nakon tih, sijedili su i sljedeći časopisi: „Semerkand Aile“ 2005. godine, „Gençokur“ 2013, „Mavi Fidan“ 2018. i „Şeker Ağaç“ 2020. godine. Ovoj porodici se pridružio i časopis „Semerkand“ na arapskom, engleskom, njemačkom, bosanskom, holandskom i francuskom jeziku.
Takvim „Smerkand“ je godinama krasio zidove, ali se vremenom pretvorio u digitalnu aplikaciju i zauzeo svoje mjesto na pametnim telefonima.
Semerkand Media Group je također pokrenula ozbiljan digitalni izdavački potez 2020-ih s aplikacijama i platformama kao što su Dergilik, Neşeli Petek, Nida, Seyir.
UDRUŽENJE „BEŠIR“
Gavs-i Sani, kuddise sirruhu, je uvijek ohrabrivao svoje najmilije da budu u jedinstvu i solidarnosti i da
pomažu jedni drugima. Bio je povod da se žrtvama katastrofa u našoj zemlji i širom svijeta uruči velika pomoć. Nedavno, u zemljotresu u Kahramanmarašu 2023, Menzil je mobilizirao sve svoje resurse za pomoć žrtvama zemljotresa. Udruženje „Bešir“, koje je osvojilo srca naših ljudi uz pomoć koje je pružilo na polju traganja za žrtvama i spašavanja preživjelih, te usluga ishrane i skloništa koje su pružili, jedna je od institucija osnovanih pod kontrolom Gavs-i Sanija, kuddise sirruhu, i koja je djeloava pod njegovom kontrolom.
Udruženje „Bešir“, osnovano 2011. godine, za dvanaest godina postojanja pomoglo je više od 70 miliona ljudi koji su bili u nevolji, doniralo više od 63 miliona paketa hrane i više od 55 miliona odjevnih predmeta, podijelilo više od 14 miliona toplih obroka, otvorilo niz bunara za podmirivanje potreba za više od milion, izgradio više od 10 hiljada briket kuća, izgradilo grad od bambusa za 8 hiljada ljudi i doprinijelo da se realizuju mnogi drugi projekti.
Sljedeće riječi Gavs-i Sanija, kuddise sirruhu, jako lijepo izražavaju razlog ljubavi koju volonteri Udruženja Bešir gaje prema onima kojima je potrebna:
„Gospodar svjetova je sa siromašnima. Gospodar svjetova ne voli one koji su arogantni, nepravedni i okrutni. Što je osoba siromašnija i potlačenija, što više savladava svoj nefs i svoje tijelo posvećuje hizmetu, to više postaje prihvaćenija i voljenija kod Gospodara svjetova.”
„GENČKON“
Šejh sejjid Abdalbaki el-Husejni, kuddise sirruhu, je bio veoma zainteresovan za učenike. Želio je da dobro uče i da lijepo planiraju karijeru. Kada bi mu neki učenik ili student došao, pitao bi ga za njegove ocjene, dovio za njega i ohrabrivao ga da uči. Razgovarao je sa zvaničnicima nadležnim za hizmete u oblasti obrazovanja. Tako je u toku jednog takvog razgovora rekao:
„Gavs-i Kasrevi, kuddise sirruhu, je naveo primjer mladice. Drvo, dok je mladica, svježe je, ispunjeno sokovima i može se savijati i oblikovati, dobija oblik kada ga želite oblikovati. Nakon što poraste, postaje teško za oblikovati. Ako brineš o mladima, možeš ih tada u mladosti lijepo oblikovati.“
Prije 1993. godine, obavljani su neki hizmeti studentima i učenicima. Gavs-i Sani, kuddise sirruhu, okupio je sve te hizmete pod krov Vakufa. Otvoreni su studentski domovi. Poseban naglasak stavljen je na akademski uspjeh učenika, kao i da nauče ilmihal i da usvoje lijep ahlak. Studenti koji žive u studentskim domovima redovno pohađaju dersove iz ilmihala. Međutim, bila je neizbježna potreba da se učenicima osnovnih i srednjih škola omogući osnovno vjersko obrazovanje. Zbog toga su se tokom ljetnog raspusta počeli održavati kampovi na kojima su učili osnovno vjersko znanje i kur'ansko pismo. Vremenom su razvijeni projekti kako bi se osiguralo da ove aktivnosti ne ostanu ograničene samo na ljetnu sezonu.
Tokom godina, nove obrazovne institucije su dodavane studentskim domovima. Od 2008. godine počeli su da se otvaraju omladinski klubovi, u kojima je pridat značaj i izviđačkim aktivnostima. Međutim, bilo je i onih kojima su izviđačke aktivnosti bile čudne i teško su ih razumjeli. Kada je Gavs-i Sani, kuddise sirruhu, upitao šta je to izviđanje i koje aktivnosti pokriva, i kada je saznao, rekao je: “Lijepo. Možete to činiti, ja dozvoljavam.” Kada je vidio neke mlade izviđače kako hizmete posjetiocima u Menzilu, uputi je dovu za njih. Također je preporučio da omladinski klubovi djeluju u koordinaciji sa zvaničnim institucijama.
TURISTIČKA ORGANIZACIJA „SEMERŠAH“
Turistička organizacija „Semeršah“, koja pruža razne turističke usluge, a posebno u pogledu porganizacije odlaska na hadž i umru, osnovana je 1999. godine.
Šejh sejjid Abdalbaki el-Husejni, kuddise sirruhu, je kazao da je Turistička organizacija „Semeršah“ osnovana kako bi sufije mogli lakše odlaziti na hadž i umru i kvalitetno obavljati svoje ibadete u svetim krajevima. O značaju hadža i umre rekao je sljedeće:
„Dok su u Mekki i Medini, ljudi su gosti Allaha i Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Hizmet njima je hizmet Uzvišenom Allahu i Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Veoma je važno hizmetiti ljudima tokom hadža. Uzvišeni Allah kaže: ‘Ja ću načiniti deset koraka onima koji prema Meni načine jedan korak.’ To znači da u Mekki prema njima načini 100 000 koraka, a u Medini 10 000.“
Turistička organizacija „Semeršah“, koja je osnovana pod nadzorom Gavs-i Sanija, kuddise sirruhu, imala je čast da mu hizmeti tokom njegovih posjeta svetim mjestima, nastavlja da obavlja važnu dužnost u saradnji sa Predsjedništvom za vjerska pitanja Republike Turske u vezi hadža i umre.
KUĆE „BUHARA“
Hazreti Gavs-i sani je izjavio da voli svoje sufije kao da su njegova djeca. Poznato je da je često pitaO osoblje da li je gostima udobno noću. Svi sadati vole svoje muride na isti način i uveliko brinu o svojim gostima.
Šah-i Hazne, kuddise sirruhu, je na ovu tremu rekao:
„Kosa mi počinje sijediti kada vidim nedostatke u ugošćavanju naših gostiju. Volio bih da mogu da ih lično hizmetim, ali mi oni to ne dozvoljavaju. Kunem se, htio bih im lično hizmetiti i častiti, kao brižan otac. Jer najvažnija stvar zbog koje čovjek postiže čast kod Uzvišenog Allaha i Njegovih robova jeste lijep prijem gostiju.“
Mudrost koja stoji iza osnivanja „Buhara“ kuća jeste naklonost sadata prema svojim gostima. Uvijek govore da žele ugostiti sufije na najbolji mogući način.
Jedno od najčešće razmatranih pitanja tokom procesa pandemije bio je oblik i kontinuitet obrazovanja. Menzil hizmeti i svim ostalim učenicima i studentima. Naravno, u periodu korone pojavio se problem kako će studenti nastaviti školovanje. Tokom perioda kada je korona bila široko rasprostranjena i pravila stroga, obrazovanje je bilo obustavljeno. Nastavljeno je online putem. U periodima kada su pravila bila ublažena i uslovi dozvoljavali, kompleks „Buhara“, sa kapacitetom od hiljadu stanova, otvorio je svoja vrata čak i studentima prirodnih nauka koji studiraju u obližnjim gradovima, zbog toga što studentski domovi nisu imali kapaciteta da smjeste sve studente shodno pravilima koje je nametnula korona.
Spomenuto pokazuje koliko su kuće „Buhara“ korisne. No, njihova
korisnost nije uočena samo tokom epidemije. Postoje mnoge druge vanredne situacije, kao što su to, primjerice, praznici, saučešća i prirodne katastrofe. Kada se svaki od njih detaljno razmotri, može se bolje razumjeti koliko je važno imati smještajni objekat u mjestu koje se često posjećuje, a kao što je to Menzil.
Stambeno naselje „Buhara“ stavljeno je na raspolaganje i žrtvama katastrofe iz okolnih gradova, još od prvog trenutka zemljotresa koji se dogodio u Kahramanmarašu. Hiljade žrtava zemljotresa koje su boravile u objektima nisu samo dobile usluge punog pansiona, već su dobile i pomoć kao što su proizvodi za bebe, odjeća i higijenski materijal. Za djecu su organizirane posebne aktivnosti. Razumljivi i predusretljivi korisnici ovih kuća stavili su svoja prava stanovanj ana raspolaganje tim žrtvama.
MENZIL
Što je više pravednih, pobožnih i dobrih ljudi u nekom mjestu i što se više dobrih djela čini, to mjesto postaje počašćeno. Ako želimo da unaprijedimo neko mjesto, moramo podići temelje vjere, znanja, dobrih djela i ahlaka prije udaranja temelja zgradama. Ako se pored puta posade lijepa stabla i cvijeće, ako se s puta ukloni kamenje i trnje, ako se prolaznici pozdravljaju i smješkaju jedni drugima, taj put će sigurno voditi do prelijepog odredišta.
Nakšibendijski šejhovi pridaju veliku važnost koegzistenciji tekija i medresa. Zapravo, kada su naši šejhovi u pitanju, vidimo da kod nije moguće odvojiti šerijatsko znanje od tesavvufskih spoznaja. U ovom tarikatu, džamije, medrese i tekije su uvijek bile isprepletene, zapravo ujedinjene. Posebno je teško razlikovati džamiju i tekiju. Zapravo, u centru Menzila postoji džamija još od kada se Gavs-i Kasrevi, kuddise sirruhu, doselio u ovo selo, početkom 1970-ih. Prvo mjesto na koje posjetitelji ovog prekrasnog sela dođu, pa čak i gdje borave, jeste džamija. Sufijski ibadeti kao što su tevba, bejat, osam šartova, hatma hadžegan, rabita, vird, drugim riječima, sve derviške aktivnosti obavljaju se u džamiji.
Selo Menzil je od ranih 1970-ihpostalo mjesto zijareta. Od prvog dana kada je postalo mjesto posjete pa do danas, džamija predstavlja njegovo centralno mjesto. Sastanci se održavaju u džamiji prilikom svakog ezana. Cijelo vrijeme je raspoređeno prema vremenu namaza. Gosti su uvijek dobrodošli, bivaju posluženi hljebom i čorbom. Kako se broj posjetilaca povećavao, a mogućnosti poboljšavale, način na koji su ove aktivnosti sprovode promijenio, ali su njihov sadržaj i svrha ostali isti. I prva, skromna verzija menzilske džamije, kao i verzija koju danas posjeduje, kada se preobrazila u cjeloviti društveni kompleks, uvijek su obavljali iste dužnosti.
Aktivnost proširenja Menzila, koja je započela 2019. godine, ubrzana je zbog smanjenja posjeta tokom epidemije Covida koja je započela 2020. godine. Ovim projektom, područje u Menzilu koje je objekt posjeta, zijareta, postalo je živi predstavnik naše tradicije izgradnje i podizanja naselja. Prošireni su džamija, merkad, dvorište, konačište i kuhinja. Izgrađeni su Bedesten, trg znanja i kapija za prijem. Ženski odjel je opremljen novim sadržajima i obogaćen arhitektonskim objektima kao što su „Staza ruža“, „Merkad-staza“ i biblioteka.
Ideja koja stoji iza razvojnih aktivnosti u periodu 2019 2023. u Menzilu je potekla od osobe koja je bila i šef izvršnog odbora, Gavs-i Sanija, kuddise sirruhu. Lično je učestvovao u zoniranju, izgradnji i obnovi Menzila, koji je već više od pola vijeka mjesto zijareta, i nadgledao aktivnosti.
TÜMSİAD
Osnova puta nakšibendija je „halvet der endžumen“, što znači „biti skupa sa Stvoriteljem srcem i dušom dok se tijelom nalazi među stvorenjima.“ Prema tome, nakšibendije borave s ljudima i ne odvajaju se od njih. Šah-i Nakšibend, kuddise sirruhu, je rekao: „Naš put je put sohbeta i druženja s ljudima, zato što je u halvetu, osamljivanju, slava, a u slavi je pošast.“
Zapravo, kada se pogleda kroz historiju, zapaža se da su nakšibendije uvijek bile prisutne u svim oblastima života i da su smatrali je to od adaba njihovog tarikata. Nakšibendije pridaju veliku važnost tome da sve rade svim srcem, predano, dragovoljno i iskreno. Šah-i Nakšibend, kuddise sirruhu, nije jeo hranu koja je nevoljko skuhana i nije prihvatio drva koja su nevoljko unesena u njegovu kuću.
Na osnovu toga, nakšibendije sve obavljaju sa iskrenošću i ljubavlju, tako da ljudi koji se koriste od proizvoda koje oni proizvode i usluga koje pružaju, imaju i materijalne i duhovne koristi.
Hazreti Gavs-i Sani, kuddise sirruhu, je uvijek savjetovao svoje bližnje da ne stavljaju dunjaluk u svoja srca, već da rade ovosvjetske poslove na najbolji način zarad Allaha i da budu korisni ljudima. Često je u raznim prilikama ponavljao sljedeći sohbet Gavs-i Kasrevija, kuddise sirruhu:
„Nužno je da čovjek, kada se ujutro probudi i kada se odijeva, srcem, minut-dva, donese nijet zarad postizanja Allahova zadovoljstva. Potrebno je da čovjek ide na posao i da radi. Nužno je obavljati dunjalučke poslove. Uzvišeni Allah je to učinio nužnim. Ali, treba raditi na putu dobra, a ne na putu zla. Ako čovjek djeluje na putu zla, propada i stradava. Prema tome, potrebno je raditi na putu dobra. Potrebno je imati nijet. Uzvišeni Allah jamči opskrbu, ali mi moramo raditi, zato što je On tako naredio.“
Pod svjetlom ovih principa, 2005. godine osnovana je organizacija TÜMSİAD, koja daje prioritet poslovnoj etici. Od dana kada je osnovana, uložila je velike napore da doprinese rastu i razvoju Turske.
Hizmeti izvan Turske
Poznata je izreka Gavs-i Sanija, kuddise sirruhu: „Nama je cilj da pohizmetimo sedam milijardi ljudi.“ To je rekao zbog toga što se procjenjuje da na Zemlji ima toliko stanovnika. Cilj njegovih riječi jeste da ukaže kako je naša misija hizmet cijelom čovječanstvu.
Svi kamil muršidi žele da vode Allahu sve ljude. Ne odbijaju nikoga ko želi da uči i praktikuje vjeru i da čini dobro. Oni nikada ne prave razliku među ljudima u tom pogledu. Oni znaju da superiornost među ljudimat leži u takvaluku i pobožnosti. Oni pozivaju sve ljude Allahu, bez obzira na njihovu rasu, boju kože, jezik ili vjeru.
Hazreti šejh sejjid Abdulbaki el-Husejni, kuddise sirruhu, je imao sufije i simpatizere iz cijelog svijeta. Hatme-i hadžegan se obavlja čak i igluima. Razlog zbog kojeg se iršad Gavs-i Sanija proširio na sedam kontinenata leži u njegovom saosjećanju, milosti i naklonosti prema ummetu Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. U mnogim svojim sohbetima se osjetljivo fokusirao na ovo pitanje. Podsticao je vjernike da danonoćno hizmete kako bi svi ljudi napustili zlo i okrenuli se dobrim djelima.
Putem hizmeta koji su se odvijali pod nadzorom Gavs-i Sanija, kuddise sirruhu, aktivnosti u Evropi se skoro pa nimalo ne razilikuju od aktivnosti u samoj Turskoj. Otvorene su škole u Belgiji, Francuskoj, Njemačkoj, Jordanu i Kirgistanu, koje su vezane za organizaciju „Halidi Maarif.“ Profesori koji su diplomirali na institucijama „Halidi Maarif“ redovno posjećuju razne zemlje svijeta. Zdrava koordinacija u Turskoj uspostavljena je u cijelom svijetu kroz različite institucije vakufa, za koji je Gavs-i Sani, kuddise sirruhu, rekao da su ga”uspostavili kroz konsultacije i istiharu.“
Ukratko, možemo reći sljedeće:
Gavs-i Sani, kuddise sirruhu, je princip nakšibendijskog tarikata „hizmet ljudima“ primjenjivao u mnogim oblastima, uzimajući pri tome u obzir okolnosti našeg vremena.
Nasuprot shvatanju da je tesavvuf povlačenje iz svijeta, on je dokazao da je tesavvuf način duhovnog odgoja koji intervenira u vanjski, isto koliko i u unutrašnji svijet čovjeka.
Hizmeti koji se obavljaju unutar Vakufa nisu namijenjeni određenoj skupini. Cilj je hizmet cijelom čovječanstvu.
Model hizmeta koji je zagovarao počiva na koordinaciji i suradnji.
Neophodno je raditi u skladu sa zakonskim propisima u zemljama u kojima se hizmet obavlja.
Sve aktivnosti su transparentne. Jedina svrha je dobrobit ljudi i Allahovo zadovoljstvo. Nema nikakvih skrivenih ili političkih namjera.