„Svako živo biće će smrt okusiti! I samo na Sudnjem danu dobićete u potpunosti plaće vaše, i ko bude od vatre udaljen i u Džennet uveden – taj je postigao šta je želio; a život na ovome svijetu je samo varljivo naslađivanje.“ (Al-i ‘Imran, 185)
Svakoj osobi je unaprijed određeno koliko će živjeti. Taj posljednji čas – edžel, niti se može odgoditi niti ubrzati. Kada taj čas nastupi, svako živo biće će smrtnu kap ispiti.
Ukratko, svaki čovjek će ispiti smrtno šerbe i napustiti ovaj svijet. Nevjernicima će duše uzimati meleki kazne, a vjernicima meleki milosti. Tada će ih obradovati ili ražalostiti vijestima o vječitoj sreći ili propasti i kazni.
Prema Allahovom, dž.š., zakonu, ovaj svijet ima svoj kraj – prolazan je; a nakon njega slijedi vječnost. Stoga, smrt ne predstavlja ništa osim vrata koja vode u trajni život. Dunjaluk je, dakle, najkritičniji period ljudskog života, jer Ahiret – trajni život, zavisi od toga kako smo živjeli na dunjaluku. U Kur’anu Časnome se na tri mjesta navodi da će svako živo biće umrijeti:
„Ma gdje bili, stići će vas smrt, pa kad bi bili i u visokim kulama. Ako ih stigne kakvo dobro, oni vele: ‘Ovo je od Allaha!’, a snađe li ih kakvo zlo, govore: ‘Ovo je zbog tebe!’ Reci: ‘Sve je od Allaha!’ Pa šta je tim ljudima?! – oni kao da ne razumiju ono što im se govori!“ (Nisa’, 78)
„Smrtne muke će zbilja doći – to je nešto od čega ne možeš pobjeći!“ (Kaf, 19)
„Reci: ‘Smrt od koje bježite zaista će vas stići. Zatim ćete Onome Koji poznaje i nevidljivi i vidljivi svijet vraćeni biti i On će vas o onome što ste radili obavijestiti.’” (Džuma, 8)
Briga o „posljednjem izdisaju“
Smrt je posljednja stanica dunjalučkog života, a u isto vrijeme, i njegov najvažniji trenutak. Zbog toga su svi alimi i arifi (duhovni odgajatelji – oni koji su istinski spoznali Uzvišenog Allaha i koji su istinski robovi Njegovi) upozoravali na važnost posljednjeg izdisaja.
Veliki učenjak na polju hadisa i fikha, istodobno i veliki zahid – pobožnjak – Sufjan es-Sevri, rah., koji je preselio na Ahiret 778. godine, veoma je često plakao prisjećajući se smrti, pa su ga upitali čemu toliki plač i zabrinutost kada je bio poznat kao izuzetno bogobojazna osoba. Odgovorio im je: „Ono što me raspleče jeste briga o tome da li ću ovaj svijet napustiti s imanom!“ (Ebu Nu’ajm: Hil’ja, VII/12)
Niko od stvorenja, osim Allahovih poslanika, a.s., nema garanciju da će preseliti kao potpuni vjernik. Zbog toga se prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., kako bi nas podučio, često učio sljedeću dovu: „Allahu moj, olakšaj mi smrt i sačuvaj me smrtnih muka!“ (Imam Gazali: Ihja’, V/128)
Istu dovu je upućivao i Jusuf, a.s.: „Gospodaru moj, Ti si mi dao dio vlasti i naučio me tumačenju nekih snova! O Stvoritelju nebesa i Zemlje, Ti si Zaštitnik moj i na ovome i na onome svijetu; daj da umrem kao musliman i pridruži me onima koji su dobri!“ (Jusuf, 101)
Svakoj osobi je unaprijed određeno koliko će živjeti. Taj posljednji čas – edžel, niti se može odgoditi, a niti ubrzati. Kada taj čas nastupi, svako živo biće će smrtnu kap ispiti. Allah, dž.š., veli: „Allah, sigurno, neće ostaviti u životu nikoga kome smrtni čas njegov dođe; a Allah dobro zna ono što vi radite.“ (Munafikun, 11)
Svaku noć kada odemo na počinak, mi, zapravo, kušamo neku vrstu smrti. Uzvišeni Gospodar, upoređujući san sa određenom vrstom smrti kaže: „On vas noću uspavljuje – a zna i šta ste preko dana griješili – zatim vas budi, sve dok ne dođe čas smrti. Na kraju, Njemu ćete se vratiti i On će vas o onome što ste radili obavijestiti.“ (En’am, 60)
„Allah uzima duše u času njihove smrti, a i onih koji spavaju, pa zadržava one kojima je odredio da umru, a ostavlja one druge do roka određenog. To su, zaista, dokazi za one koji razmišljaju.“ (Zumer, 42)
Svako živo biće će se susresti sa Azrailom, a.s. Taj susret niko neće moći izbjeći. Tada će morati ispustiti dušu po Allahovom, dž.š., naređenju. Allah, dž.š., o tome kaže:
„On vlada robovima Svojim i šalje vam čuvare; a kad nekome od vas smrt dođe, izaslanici Naši mu, bez oklijevanja, dušu uzmu.“ (En’am, 61)
„Reci: ‘Melek smrti, koji vam je za to određen, duše će vam uzeti, a poslije ćete se Gospodaru svome vratiti.’” (Sedžda, 11)
Susret s melekom
Način na koji će osoba predati dušu meleku smrti zavisi od osobe do osobe. Melek će vjernicima polahko, bez ikakve boli uzeti dušu, dok će se nevjernici tada žestoko namučiti. Uzvišeni Allah se u Kur’anu Časnom kune melekima koji dušu vade: „Tako Mi onih koji čupaju grubo, i onih koji vade blago.“ (Naziat, 1-2)
Muke nevjernika će početi sa trenutkom smrti. Meleki će ga u trenutku smrti udarati po licu i straga, dok će ga drugi strašiti kaznom džehennemskom.
„A da si samo vidio kad su meleki nevjernicima duše uzimali i po licima ih njihovim i straga udarali: ‘Iskusite patnju u ognju.’“ (Enfal, 50)
„Ko je nepravedniji od onoga koji laži o Allahu iznosi ili koji govori: ‘Objavljuje mi se’ – a ništa mu se ne objavljuje, ili koji kaže: ‘I ja ću reći isto onako kao što Allah objavljuje.’ A da ti je vidjeti nevjernike u smrtnim mukama, kada meleki budu ispružili ruke svoje prema njima: ‘Spasite se ako možete! Od sada ćete neizdržljivom kaznom biti kažnjeni zato što ste na Allaha ono što nije istina iznosili i što ste se prema dokazima Njegovim oholo ponašali.’” (En’am, 93)
„A onima koji su se Allaha bojali reći će se: ‘Šta je objavljivao Gospodar vaš?’ – ‘Dobro!’ – odgovoriće. Oni koji čine dobra djela imaće još na ovome svijetu lijepu nagradu, a onaj svijet je, sigurno, još bolji. O kako će boravište onih koji su se Allaha bojali – divno biti: edenski perivoji u koje će ući, kroz koje će rijeke teći, i u kojima će sve što zažele imati. Tako će Allah one koji Ga se budu bojali nagraditi, one kojima će meleki duše uzeti – a oni čisti, i kojima će govoriti: ‘Mir vama! Uđite u Džennet zbog onoga što ste činili!’” (Nahl, 30-32)
„Onima koji govore: ‘Gospodar naš je Allah’ – pa poslije ostanu pri tome (ostanu na istikametu) – dolaze meleki: ‘Ne bojte se i ne žalostite se, i radujte se Džennetu koji vam je obećan. Mi smo zaštitnici vaši u životu na ovome svijetu, a i na onome; u njemu ćete imati sve ono što duše vaše zažele, i što god zatražite – imaćete, bićete počašćeni od Onoga Koji prašta i Koji je milostiv.’” (Fussilet, 30-32)
U prvim ajetima se govori o muttekijama, a u ajetima iz sure Fussilet o onima koji su na istikametu. Muttekije su oni koji se nastoje čuvati svega što nije dobro, koji su neprestano svjesni Allaha, dž.š. Bili su oprezni s Allahovim, dž.š., naredbama i zabranama. Allahov Poslanik, s.a.v.s., nas poučava rekavši: „Osoba neće postići stepen takvaluka (postati muttekija) dok ne bude izbjegavala ono što je Uzvišeni Allah zabranio.“ (Tirmizi, Kijame, 19)
Rekli smo da se u ajetima sure Fussilet spominju oni koji su ustrajni u vjerovanju u Gospodara. Istikamet ili ustrajnost se odnosi na konstantno poštivanje Allahovih, dž.š., naredbi i zabrana. Jedan o Četvorice pravednih halifa je kazao da se pod istikametom podrazumijeva „čvrstina i nepokolebljivost u imanu, predanost u čuvanju farzova (naredbi) i ihlas (iskrenost) u djelima.“ (Kurtubi, el-Džami’, XV, 433; Ebusuud, İrşad, VII, 13)
Meleki će u trenutku smrti donijeti vjerniku radosne vijesti. Govorit će mu „ne boj se!“, „ne žalosti se!“. Obradovat će ga radosnom viješću o ljepotama i uživanju koje ga nakon smrti čekaju. Također, kazivat će mu lijepe riječi o njegovoj djeci i potomcima koji su ostali iza njega.
Ukratko, svaki čovjek će ispiti smrtno šerbe i napustiti ovaj svijet. Nevjernicima će duše uzimati meleki kazne, a vjernicima meleki milosti. Tada će ih obradovati ili ražalostiti vijestima o vječitoj sreći ili propasti i kazni.
U čemu leži spas? Spas je u tome da se čvrsto prihvatimo imana i takvaluka, da budemo od onih koji su nepokolebljivi, stameni i istrajni na Putu pravome. Takve osobe se pridržavaju propisa vjere, izbjegavaju sve sumnjivo i čvrsto se drže onoga što je Resulullah, s.a.v.s., preporučivao i onoga što su radili oni koji su ga naslijedili. U Kur’anu Časnom se izričito naređuje da umiremo kao muslimani: „O vjernici, bojte se Allaha onako kako se treba bojati i umirite samo kao muslimani!“ (Al-i ‘Imran, 102).
Časopis Semerkand, br. 110, Riječnik Kur’ana
