“Reci: Utječem se Gospodaru svitanja, od zla onoga što On stvara…” (Felek, 1)
Sura Felek je jedna od onih sura koje često učimo u namazu, i pribjegavamo im kada želimo da se zaštitimo od nekog zla. Sastoji se od pet ajeta i objavljena je u Medini. Zbog riječi “euzu” (utječem se) kojom počinju, sure Felek i Nas se još nazivaju i sure “Zaštitnice”. O povodu objave sura Zaštitnica postoji nekoliko predaja a većina mufessira, navodi sljedeće: Jevrej po imenu Lebid b. el-A’sam, u namjeri da napravi sihr Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., svezao je na uže jedanaest čvorova i ostavio ga u bunar po imenu Zervan. Plemeniti Poslanik, s.a.v.s., je jedno vrijeme bio pod utjecajem tog sihra. Razbolio se i to je trajalo četrdeset dana. Posljednje tri noći stanje se mnogo pogoršalo. I tada je Uzvišeni Allah objavio sure Felek i Nas. Džibril, a.s., je došao i obavijestio Allahova Miljenika, s.a.v.s., o mjestu na kojem se nalazi sihr i o imenu čovjeka koji ga je napravio. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je poslao Alija i Talhu, r.anhum, da mu donesu spomenuto uže, a kada su ga donijeli, Džibril, a.s., je Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., rekao: “Nakon svakog proučenog ajeta odveži po jedan čvor.” Zatim je počeo učiti ajete sura Felek i Nas. Resulullah, s.a.v.s., je učinio kako mu je rečeno, a nakon svakog proučenog ajeta odvezivao bi se po jedan čvor, usljed čega bi Allahov Miljenik, s.a.v.s., osjećao sve veće olakšanje. A kada je odvezan i posljednji čvor, bolest je nestala u potpunosti. Neposredno nakon toga, Lebid je priznao krivicu. Allahov Poslanik, s.a.v.s., mu je oprostio, i nije dozvolio ashabima, r.anhum, da ga ubiju. (Detaljnije: Buhari, Tibb, 39, 47, 66, 68, 69; Muslim, Selam 42; Ibn Madždže, Tibb, 45; Ahmed, Musned, 6/96)
Dvije Zaštitnice
Sure Felek i Nas su sure Zaštitnice. Od naše majke Aiše, r.a., se prenosi sljedeće predanje: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., bi svaku noć kada legne u postelju, približio ruke usnama, proučio sure Ihlas, Felek i Nas, a potom puhnuo u dlanove. Zatim bi potirao rukama cijelo tijelo, počevši od glave i lica prema dolje. I to bi ponavljao tri puta.” (Buhari, Fedailu ‘l-Kur’an, 14) Sura Felek počinje imperativom. Gospodar svjetova nam govori šta treba da učinimo kada se nađemo u opasnosti od sihra ili bilo kakve druge nedaće.
Zapovijed “reci”
Na mnogim mjestima u Allahovoj, dž.š., Knjizi nalazi se zapovijed “reci” i na prvi pogled navodi na zaključak da se njome prenosiocu Objave zapovijeda da kaže sadržaj koji slijedi u ajetu. Međutim, u slučaju takvog površnog shvatanja i razumijevanja nameće se pitanje: Zar onda Allahov Poslanik, s.a.v.s., prilikom prenošenja sura i ajeta koje započinju naredbom “reci” nije trebao izostaviti riječ “reci”, a prenijeti samo sadržaj koji mu se tom naredbom naređuje da prenese? Ajeti u kojima se nalazi Allahova, dž.š., zapovijed “reci” sadrže mnogo dublja značenja od onog koje se nameće u prvom trenu. U vezi s tim Imam Ebu Mensur el-Maturidi, rah., u djelu Te’vilat kaže: “Zapovijed ‘reci’ se ne odnosi samo na onoga kome je dostavljena Objava, nego smo njome svi obavezani.”
Prema tome, sve dok je vijeka i svijeta, zapovijed “reci” je pravosnažna i odnosi se na sve robove. Svako ko prouči spomenute ajete dužan je da i drugima prenese njihov sadržaj. Jedno od bezbrojnih značenja sadržanih u takvom načinu izražavanja jeste i sljedeće: Svako ko uči ajet neka ga prvo prouči sebi, neka sebi naredi, neka ne zanemari, tj. sure Felek i Nas rob neka prvo prouči sebi, onako kako treba, potom neka drugima kaže da čine dovu riječima: “Utječem se Gospodaru svitanja od zla onoga što On stvara.” (Ibn Hadžer el-Askalani, Fethu ‘l-Bari; Ruhu ‘l-Bejan; Elmalılı Hamdi Yazır, Hak Dini Kur’an Dili)
U svakom trenutku odgoj i ihsan
Ime “Allah” najveće je ime našeg Gospodara, u to nema nikakve sumnje. Njegovo ime “Rabb” znači Gospodar stvorenog, Vladar, Onaj Koji upravlja, Koji nadgleda i čuva, ispunjava potrebe, usmjerava i odgaja. Značenja: “odgaja, čuva i usmjerava” mogu se koristiti i za druge. A Uzvišeni Allah u ajetu kaže: “Ili su bolji raznorazni bogovi ili Allah, Jedini i Svemoćni?” (Jusuf, 39)
Gospodar svjetova u surama Felek i Nas nije spomenuo ime Allah, odnosno nije rekao “utječem se Allahu” nego je rekao “Reci: utječem se Gospodaru svitanja.” Zanimljivo je to da kada Allah, dž.š., naređuje robovima traženje zaštite prilikom učenja Kur’ana, kaže: “Kada hoćeš da učiš Kur’an, zatraži od Allaha zaštitu od šejtana prokletog!” (Nahl, 98) To nam govori da je učenje Kur’ana veće i važnije, i zbog toga je u ajetu spomenuto najveće Allahovo, dž.š, ime. U surama Felek i Nas, Allah, dž.š., nam naređuje da tražimo zaštitu od sihra kako bismo zaštitili dušu i tijelo. Pored toga, sure Zaštitnice su posljednje kur’anske sure. Allahovo, dž.š., ime Rabb, spomenuto u njima, aludira na činjenicu da Njegov odgoj i dobročinstvo prema robovima neće biti prekinuti nakon upotpunjavanja Objave. Uzvišeni Gospodar odgaja Svoga roba i obasipa ga dobročinstvom od trenutka njegova dolaska na ovaj svijet. Kadi Bejdavi, rah., u tefsiru spomenutih ajeta kaže: “Činjenica da je u suri Felek spomenuto Allahovo, dž.š., ime Rabb, a ne neko drugo ime, otkriva veliku Allahovu, dž.š., mudrost i ukazuje na to da se jedino odgojem moguće zaštiti od štete.” Ukoliko pogledamo opće značenje sure Felek, navedeno tumačenje postaje očito, jer ime Rabb znači i Onaj Koji daje utočište i Onaj Koji štiti, što znači, Rabb je Gospodar i onih koji Mu pribjegavaju i onih koji traže zaštitu. (Hak Dini Kur’an Dili)
Uzvišeni Gospodar je u časnom ajetu ime Rabb spomenuo zajedno sa riječju felek. A šta je zapravo felek? Zbog čega je Uzvišeni Gospodar tu riječ spomenuo zajedno sa Svojim imenom?
Šta je felek?
Felek je riječ koja ima izuzetno širok opseg značenja. Neka od njih, koja se mogu povezati sa značenjem u ajetu, su: rascijepiti, jutro, svako stvorenje stvoreno iz ničega, jedna od džehennemskih jama, naziv za drvo ili jamu. Riječ felek izvedena je iz korijena “felk” što znači rascijepiti, rastvoriti, međutim njome se ne ukazuje na sāmo rascjepljenje nego više na ono što proizilazi iz rascjepljenja. U arapskom jeziku riječ felek se koristi prilikom opisa situacija i događaja koji dolaze kao posljedica nekog otvaranja. Naprimjer, u opisu pucanja zemlje i nicanja biljke koristi se riječ felek.
Zatim, za izviranje vode iz podnožja planine, kapanje kiše iz oblaka, rascjepljivanje sjemenke i izlazak klice, itd. Isto tako, trenutak kada se noć preobražava u dan, odnosno kada se dan rađa iz noći, nazvan je riječju felek. (Ragib el-Isfahani, Mufredat; Hasiruzade Elif Efendi, En-Naru ‘l-Furkan fi Šerhi Lugati ‘l-Kur’an; Hak Dini Kur’an Dili; Bahru ‘l-Medid; Tefsiru ‘l-Kur’an) Raspuknuti košpicu je “felk”, sāmo rascjepljenje košpice je “infilak”, a pucanje je “fitrat”. Dakle, u osnovi je dvoje: pucanje i rascjepljenje, a ono što izađe ili se pojavi između dvije rascijepljene strane, bilo da je to mladica, list, voda, svjetlo, sjaj, otvor ili bilo šta drugo što Allah, dž.š., stvara, naziva se “felek”. Ukratko, proces koji se dešava sa biljkama na Zemlji, dešava se u svemu. U vezi s tim, Uzvišeni Allah u suri En’am, u 95. i 96. ajetu kaže: “Allah čini da zrnje i košpice prokliju. On iz neživa izvodi živo, iz živa neživo – to vam je, eto, Allah, pa kuda se onda odmećete?
On čini da zora sviće.” “Rabbu ‘l-Felek” ili Gospodar svitanja je, dakle, Gospodar Koji rascjepljuje i stvara, izvodi živo iz neživog i neživo iz živog; izvodi dan iz noći – čini da zora sviće; Stvoritelj Koji na isti način stvara ljude iz ničega, čini da se razmnožavaju, odgaja ih postepeno i stalno, ispunjava njihove potrebe i dovodi do savršenstva u skladu sa njihovim potencijalima. “Reci: ‘On je Allah – Jedan! Allah je Utočište svakom! Nije rodio i rođen nije, i niko Mu ravan nije.’” (Ihlas, 1-4) (Hak Dini Kur’an Dili)
Svijetlo jutro nakon mrkle noći
Riječ felek u časnom ajetu ima značenje svitanja. Džabir b. Abdullah, Ibn Zejd, Mudžahid, Katade, Ibn Džubejr, i velika većina mufessira, Allah, dž.š., bio zadovoljan svima njima, su u tefsirima rekli da felek znači svitanje, što je ujedno i njeno najrasprostranjenije značenje. Obzirom da se jutro rađa iz noći (felk), neka od skrivenih značenja ajeta su: Gospodar Koji je moćan da podigne tamu sa cijelog dunjaluka, moćan je da otkloni od roba ono što ga uznemirava i plaši. Svitanje zore liči na dolazak olakšanja. Onaj ko je u strahu i patnji, iščekuje olakšanje kao onaj ko u mrkloj noći čeka jutro. Prenosi se sljedeća predaja: Kada je Jusuf, a.s., bačen u jamu, noge su ga toliko zaboljele da od bola cijelu noć nije zaspao. Kada se približilo jutro, došao je Džibril, a.s., da ga obraduje i poduči kako da čini dovu Gospodaru. Jusuf, a.s., mu reče: “O Džibrile, ti uči dovu a ja ću govoriti ‘amin’.” Džibril, a.s., je činio dovu a Jusuf, a.s., govorio “amin”. Uzvišeni Allah je nakon toga otklonio Jusufovu bol. Tada Jusuf, a.s., reče Džibrilu, a.s.: “O Džibrile, sada ću ja činiti dovu a ti govori ‘amin’.” Potom zatraži od Gospodara da u tom dijelu noći otkloni tegobu svakog onog ko je u bolovima. Zbog toga svaki bolesnik, bez obzira u kakvim bolovima bio, u zadnjem dijelu noći zasigurno osjeti olakšanje. A Uzvišeni Allah najbolje zna. U tefsirima također stoji da je Uzvišeni Allah Musaa, a.s., podučio riječi felek, te da je Musa, a.s., njome rascijepio more. (Ruhu ‘l-Bejan; Hak Dini Kur’an Dili; Bahru ‘l-Medid; Tefsir-i Kebir)
Rabb feleka / Gospodar svitanja
Sintagma “Gospodar svitanja” nam zapravo upućuje sljedeću poruku: Poslije tame dolazi svjetlo, poslije tegobe olakšanje, poslije teškoća uspjeh. To je radosna vijest za sve robove. Spomenuti ajeti uče čovjeka da traži utočište. Uzvišeni Allah obznanjuje da će robu otkloniti svaku teškoću ako Mu pribjegne i zatraži zaštitu od Njega, te podstiče robove da se okreću Njemu i kod Njega traže utočište. (Bahru ‘l-Medid). Obzirom da ljudi traženje utočišta kod Allaha, dž.š., počesto shvataju na pogrešan način, važno je napomenuti sljedeće: Utjecanje Allahu, dž.š., ne treba biti izraženo samo riječima. Potrebno je istovremeno poduzeti i sve moguće mjere zaštite. Naprimjer, kako bismo se sačuvali bolesti, neophodno je da zaštitimo tijelo od hladnoće i toplote, te svih uzročnika bolesti. Zatim, u slučaju bolesti trebamo se obratiti ljekaru. Rob je dužan da nauči kako da se zaštiti od zla svih stvorenja, a potom da postupa shodno tome. Isto tako, kada čovjeka zadesi neka nevolja, treba da pokaže sabur, zatim da smireno potraži rješenje ne odvajajući se od puta Istine.
A kada se izbavi iz nevolje, rob treba biti svjestan da je to Allahova, dž.š., pomoć, a ne rezultat njegove pameti i truda. Utjecanje Allahu, dž.š., treba biti izraženo, srcem, riječima i djelom. Samo u tom slučaju rob istinski pribjegava Allahu, dž.š., i oslobađa se odgovornosti. (Hak Dini Kur’an Dili) Mufessiri su još rekli da je u ajetu upotrijebljena riječ felek (svitanje) iz razloga što ona simbolizira Sudnji dan. Ako bismo, shodno tome, kuće uporedili sa kaburima, a san sa smrću, onda bismo u tome pronašli aluziju na Ahiret i ono što nas čeka tamo. Kada svane jutro neko iz kuće izlazi sretan i radostan, a neko pritisnut teretom dugova i drugih problema… (Hak Dini Kur’an Dili; Ruhu ‘l-Bejan)
Zlo stvorenog
U drugom ajetu sure Felek, kao i u onima koji slijede, spomenuto je od čega se trebamo utjecati. Na prvom mjestu se navodi “zlo onoga što On stvara.” U svemu što Uzvišeni Allah, kao Apsolutni Stvaralac svega, stvara, postoji mudrost i korist. Nijedno Njegovo stvaranje nije bez svrhe i cilja. Međutim, kako god je u svemu stvorenome sadržano mnoštvo koristi, isto tako u jednom dijelu postoji i šteta. U tome je također skrivena mudrost. To je upravo ono što ovaj svijet čini svijetom iskušenja. Naša dužnost je da uzimamo od onoga što je korisno, unutar islamom određenih granica, te da se čuvamo od onoga što je štetno, i utočište tražimo kod Allaha, dž.š. (Omer Nasuhi Bilmen, Kur’an-i Kerimin Turkce Meal-i Alisi ve Tefsiri) Prenosi se da je Ibn Abbas, r.a., rekao: “U spomenutom ajetu koji govori o utjecanju od zla stvorenog, Uzvišeni Allah prvenstveno implicira na utjecanje od Iblisa prokletog, jer on je najgore stvorenje. Sura Felek je objavljena kako bi se otklonili sihri, a sihr se realizuje samo uz pomoć Iblisa i njegove vojske.” Ajet “od zla onoga što On stvara” je općeg karaktera i odnosi se na svaku vrste štete po čovjeka; materijalnu, duhovnu, dunjalučku, ahiretsku – bilo da dolazi od čovjeka, džinna, životinje; bilo da se radi o bolesti, siromaštvu ili bilo kakvoj drugoj teškoći ili nedaći. Ukratko, ajetom je obuhvaćeno sve što postoji. Obuhvaćen je i nefs kao stvorenje od kojeg se treba utjecati Allahu, dž.š. Zlo i šteta ne dolaze samo izvana, mogu doći i od nefsa, kao produkt svjesnog i namjernog griješenja ili slijeđenja strasti. Uzvišeni Allah u suri Nisa’ u 79. ajetu kaže: “A nesreću koja ti se dogodi sam si zaslužio.” Dakle, bez obzira na vrijeme, mjesto i okolnosti, traženjem utočišta ajetima: “Utječem se Gospodaru svitanja od zla onoga što On stvara”, čovjek se utječe i štiti od svake vrste štete i zla. (Tefsir-i Kebir; Bahru ‘l-Medid) Završit ćemo stihom: “Ako želiš da se zaštitiš od svih belaja, zatraži utočište kod Allaha, prigrli Istinu, pokori se Njegovim zapovijedima.” Uzvišeni Allah najbolje zna.
Časopis Semerkand, br. 108, Tefsir
