Gospodar svih svjetova, Allah, dželle dželaluhu, je htio da bude upoznat sa svim Svojim savršenim (kemal) i lijepim (džemal) svojstvima (sifat), te je zbog toga stvorio čovjeka. Odlikovao ga je i u njega pohranio takve sposobnosti da je on najčasnije stvorenje među svim stvorenjima. Naredbom Allaha Uzvišenog “Kun!” (“Budi!”) sve stvoreno, pa i čovjek, iziđe na pozornicu života, oblikovanu Božanskim Emrom i Voljom, i tako započe putovanje.
Putovanje čovjeka je započelo još sa stvaranjem ruhova. Naime, na prvoj stepenici prijelaza u svijet stvorenja, naš Stvoritelj, dželle dželaluhu, se obratio dušama (ruhovima) i rekao: “Zar Ja nisam vaš Gospodar?” Sve duše su naspram Njegove Veličine sa divljenjem odgovorile: “Jesi, Ti Si naš Gospodar!!” (El-A’raf, 172.)
Sa ovim priznanjem i sporazumom, kojeg nazivamo “Elest bezmi” (“Ezel”, o.pr.), sve duše su upoznale svog Stvoritelja i priznale Ga. Nakon toga, preostalo je još da se ispuni data riječ.
Čovječanstvo je nakon toga posredstvom oca svih ljudi, Adema, ’alejhis-selam, koji je stvoren od zemlje i kome je Allah Uzvišeni udahnuo ruh, nastavilo svoje putovanje iz svijeta ruhova u svijet materije. Naša majka, hazreti Havva, radijallahu ’anha, je stvorena od jednog dijela tijela Adema, ’alejhis-selam i učinjena njegovom drugom. Nakon toga, čovječanstvo je nastavilo svoje putovanje preko njene maternice. Uzvišeni Stvoritelj u Kur’anu Mudrom ovako objašnjava spomenute faze života:
“Mi smo, zaista, čovjeka od biti zemlje stvorili, zatim ga kao kap sjemena na sigurno mjesto stavili, pa onda kap sjemena ugruškom učinili, zatim od ugruška grudu mesa stvorili, pa od grude mesa kosti napravili, a onda kosti mesom zaodjenuli, i poslije ga, kao drugo stvorenje, oživljujemo, – pa neka je Uzvišen Allah, Najljepši Stvoritelj!
Vi ćete, poslije toga, pomrijeti, zatim ćete na Sudnjem Danu, oživljeni biti!” (El- Mu’minun, 12 -16.)
Naš Uzvišeni Gospodar je čovjeku, kojeg je od malog i neznatnog ugruška stvorio, predočio i omogućio dva puta: prvi, koji je pravi put s kojim se stiče Njegovo Zadovoljstvo (rizaluk) i Džennet, a drugi je onaj na čijem početku je šejtan i na čijem kraju je Džehennem. Prema tome, pravo i istinsko putovanje je sa vjerovanjem (iman), lijepim ponašanjem (edeb) i iskrenim robovanjem koji vodi do vječne sreće.
Ono što je potrebno na putu priprema se prije polaska na putovanje. Ovaj svijet je mjesto pripreme za ahiretsko putovanje, odnosno, ovaj svijet je mjesto gdje se čine djela, a Ahiret je mjesto njihovog obračuna i polaganja računa za njih. Zato se putnik treba pripremiti sukladno dužini puta i obezbjediti sve što će mu trebati na tom putovanju. Ukoliko tako ne postupi, onda su poniženje i izgubljenost po njega neizbježni.
Vezano za ovu temu, naš Gavs, Sejjid Abdulbaki, hazretleri, je na jednom sohbetu ispričao sljedeće:
”Ovaj svijet je poput jednog konačišta (han). Putnik koji putuje ka Ahiretu sve pripreme će izvršiti u ovom hanu. Na putu nema pripreme, jer karavana je već krenula. Da bi mogao stići do svog cilja putniku je neophodno da ide određenim putem, da se drži njegovih pravila i principa (usula). Onaj ko nema ništa u glavi i nema određenog cilja kojem ide, neće moći stići do željenog cilja. Za takvog se ne zna ni gdje će stići. Kada je riječ o Allahovom putu, na njemu nema nikakvog traga niti kapije osim Resulullaha, sallallahu ’alejhi ve sellem. Da bi se moglo živjeti onako kako je živio Resulullah, salallahu ’alejhi ve sellem, potrebno je slijediti Plemenite Prvake (Sadati Kiram). Najljepši način slijeđenja Resulullaha, salallahu ’alejhi ve sellem, jeste slijeđenje Plemenitih Prvaka koji žive u skladu njegovog sunneta. Oni ne žive u skladu sunneta samo svojim riječima, nego i svim svojim stanjima. Oni na taj način šire njegov sunnet. Njihovim slijeđenjem čovjeku bude omogućeno da umre i preseli sa imanom, te da sa imanom započne svoje ahiretsko putovanje. Ovo je, svakako, najveća sreća.”
Sejjid Saki Erol
