Omera bin Abdulaziza, rah., koji je u kratkom periodu od tri godine izmijenio izgled države, te poimanje vlasti ponovo usmjerio i sistematizirao u svjetlu Časnog Kur'ana i Sunneta, veliki evlija Sufjan es-Sevri, k.s., i Imam Šafija, rah., nazvali su „petim pravednim halifom“.
Svi znamo za četvoricu pravednih halifa, međutim, manje je poznato da se osmi emevijski halifa, Omer bin Abdulaziz, rah., spominje se kao „peti pravedni halifa“. Pored toga, iz razloga što je ponovo uspostavio poprilično zapostavljeni segment pravde u vlasti i što je imenjak Omera, r.a., nazvan je „Drugi Omer“. Upoznajmo se malo bliže sa tom velikom ličnošću islamske historije.
Omer bin Abdulaziz, rah., rodio se 680. godine po miladu (61. hidžretske godine), u Medini, gradu Allahova Poslanika, s.a.v.s. Njegov otac je bio Abdulaziz bin Mervan, emevijski namjesnik u Egiptu, a majka mu je bila unuka Omera, r.a., Ummu Asim.
Dječak među plemenitim ashabima i alimima
Omer bin Abdulaziz, rah., proveo je djetinjstvo u Medini, uz svoje dajdže. U ranom dobu, postao je hafiz Časnog Kur'ana, a njegov otac ga je dao u emanet poznatom mekkanskom alimu, Salihu bin Kejsanu, rah. Kada bi njegov otac dolazio u Haramejn radi obreda hadždža, Salih bin Kejsan bi mu govorio:
„Nisam vidio nikoga ko u srcu posjeduje toliku ljubav prema Allahu, dž.š., kao što je ovo dijete.“
U djetinjstvu je često boravio u društvu poznatih ashaba poput Enesa bin Malika, r.a., i svoga dajdže Abdullaha bin Omera, r.a. Kasnije je otišao kod svoga oca, u Egipat. Ranu mladost je proveo u Egiptu, baveći se stjecanjem znanja.
O jednom od najboljih iz generacije tabi'ina, Omeru bin Abdulazizu, rah., veliki ashab, Enes bin Malik, r.a., je rekao: „Nisam vidio nikoga ko u obavljanju imamske dužnosti više liči na Allahova Poslanika, s.a.v.s., kao što je to Omer bin Abdulaziz, rah.“
Poznati fikhski alim, Mejmun bin Mihran, rah., o znanju koje je posjedovao Omer bin Abdulaziz, rah., je rekao: „Pored Omera bin Abdulaziza ostali alimi su samo učenici.“ A njegov učitelj, poznati fikhski alim, Mudžahid, rah., kao potvrdu tih riječi, rekao je: „Mi smo došli kako bismo Omera bin Abdulaziza podučili znanju, međutim, mi smo počeli učiti od njega.“
Omer bin Abdulaziz, rah., koji se spominje kao jedan od velikih učenjaka iz generacije tabi'ina, usavršio je svoje znanje na poljima hadisa, fikha i kelama. Među prenosiocima hadisa, priznat je kao povjerljivi prenosilac. Ibn Bagandi, rah., u svome djelu „Musned“ sakupio je hadise koje je on prenio.
Abdulkahir el-Bagdadi, rah., prenosi da je Omer bin Abdulaziz, rah., jedan od najistaknutijih alima u oblasti kelama iz generacije tabi'ina i da da je napisao risalu protiv stavova zabludjele skupine mutezila.
Jedan od najvećih doprinosa islamskim naukama u periodu hilafeta Omera bin Abdulaziza, rah., jeste objedinjenje sahih-hadisa i dostavljanje istih u skoro svaki dio islamske države.
Nesvakidašnji namijesnik Medine
Omer bin Abdulaziz, rah., nakon preseljenja njegova oca 705. godine, dobio je poziv od halife Abdulmelika da dođe u Damask (Šam). Oženio je halifinu kćer Fatimu i proglašen je namjesnikom Hidžaza. Kada je stigao u Medinu, centar namjesništva, prvo što je učinio bilo je to da se sastao sa deset velikih fikhskih alima i oformio medžlis za istišaru (dogovor). Taj postupak doprinio je donošenju ispravnih odluka za vrijeme njegova namjesništva.
Nakon što je postao namjesnik grada Allahova Poslanika, s.a.v.s., grada u kojem je proveo svoje djetinjstvo, na medžlisu alima obratio se sljedećim riječima:
„Braćo moja! Ja nisam poslan da bi upravljao već da bi služio! Vi znate da je moja istinska dužnost neodvajanje od puta pravednosti. Ukoliko me ne budete obavještavali o silnicima koji sprovode nasilje, o onima koji su uzrok zulumu, o razbojnicima i onima koji su skrenuli sa Pravog puta, znajte da ćete svi vi biti odgovorni. Zadužujem vas da mi svaki od vas bude savjetnik i pomagač. Vaše mišljenje će biti uvažavano po svakom pitanju. Od vas tražim i da mi pomognete u kontrolisanju rada službenika, da li služe narodu ili ne.“
Za vrijeme svog namjesništva koje je trajalo nepunih sedam godina, Omer bin Abdulaziz, rah., vodio je narod pravedno i samilosno, proširio je Mesdžid-i Nebevi i naredio popravak svih mesdžida u kojima je Allahov Poslanik, s.a.v.s., obavljao namaz. Za vrijeme svoje vladavine, po milosti koju je pokazao, po pravednosti kojom je sprječavao svaku vrstu zuluma, te po hrabrosti i odvažnosti, postao je poznat u cijelom području Hidžaza. Oštro je kritikovao postupke mnogih namjesnika, na čelu sa namjesnikom Iraka. Zbog takvog stava spram pogrešnih praksi drugih namjesnika, 712. godine je smijenjen sa pozicije namjesnika Hidžaza.
Dolazak na položaj hilafeta
Nakon što je smijenjen sa pozicije namjesnika Hidžaza, otišao je u Damask te je i tamo nastavio sa kritikovanjem nepravednih upravitelja i službenika. Halifa Sulejman, koji je dobio hilafet nakon Velida, uzeo je Omera bin Abdulaziza među svoje savjetnike. Kada se posljednji put razbolio, kako ne bi došlo do konflikta među njegovom braćom i sinovima, odredio je Omera bin Abdulaziza, rah., za nasljednjika svoje pozicije. 717. godine, nakon smrti halife Sulejmana, Omer bin Abdulaziz, rah., je proglašen halifom. Iako je govorio da mu je ta pozicija dodijeljena bez njegova znanja i da ne želi biti halifa, na insistiranje prisutnih na svečanosti proglašenja novog halife, 22. 9. 717. godine, proglašen je emevijskim halifom.
Novi halifa koji će se samo tri godine zadržati na položaju halife, iz temelja će ukloniti pogrešne prakse prethodnih emevijskih vladara, ponovo će uliti povjerenje narodu u vlast, i pomoću ispravnih odluka, učiniti da mu'mini žive u okruženju koje će podsjećati na „asr-i seadet“ (stoljeće sreće)…
Omer bin Abdulaziz, rah., sada je bio halifa na emevijskom prijestolju, halifa čiji je pradjed, drugi pravedni halifa Omer el-Faruk, r.a., živio uz Allahova Poslanika, s.a.v.s. Za kratko vrijeme bili su vidni znakovi početka novog razdoblja. Među državnicima, bilo je onih koji su mu se divili, onih koji su mu zavidjeli, i onih koji su gajili neprijateljstvo prema njemu.
Prvo što je poduzeo bilo je uklanjanje znakova vlasti koje su uspostavili prethodni vladari. Luksuzne stvari iz dvora poklonio je u državnu blagajnu, a robove i robinje je oslobodio. Utvrdio je svaku zloupotrebu pojedinih namjesnika i članova emevijske porodice koji su sebi prisvojili dio iz državne imovine. Tražio je da oni i njihovi bližnji polože račun za učinjeno.
Iako je dobio prijetnje zbog svojih postupaka, Omer bin Abdulaziz, rah., nije obraćao pažnju na njih i nastavio je obavljati svoju dužnost. Smijenio je sa dužnosti dužnosnike i članove dinastije koji su nanosili nepravdu narodu i koji su zloupotrebljavali svoje pozicije. Na njihova mjesta je postavio poštene i bogobojazne muslimane, ne gledajući na to iz kojeg su plemena.
U svom prvom obraćanju ljudima, Halifa Omer, rah., je rekao:
„O ljudi!
Istina je da nakon Časnog Kur'ana neće doći druga knjiga, niti će nakon Allahova Poslanika, s.a.v.s., doći drugi poslanik. Ja nisam onaj koji određuje propise, ja sam onaj koji primjenjuje već određene propise. Budući da su propisi već određeni, ja im neću ništa pridodati niti ću išta oduzeti. Ja ću ići putem koji je utaban prije mene. Nije zalim čovjek koji bježi iz straha od vladara zalima. Pazite! Nepravedan vladar je vladar koji je nepokoran! Pazite! Nema pokornosti stvorenjima u nepokornosti Uzvišenom Stvoritelju.
O ljudi!
Od onih koji će raditi sa nama, tražim pet stvari: da nas obavještavaju o stanju onih koji nam ne mogu reći o svome stanju; da nam pomažu u hajru; da svaki od njih bude predvodnik u dobru; da nikoga ne ogovaraju; i da se ne bave ispraznim poslovima… Oni koji nisu u stanju da ispune te uslove, neka ne traže zaduženje od nas!“
Rodbini koja je od njega tražila određeno zaduženje, Omer bin Abdulaziz, rah., je rekao:
„Ako hoćete postavit ću vas za vojnike, poslat ću vas u ratne pobjede kao komandante.“
Oni su mu na to prigovorili: „Zašto nam nudiš da obavljamo dužnosti koje nismo u stanju obavljati? Mi smo tvoja rodbina i nama trebaš dodijeliti položaje!“
Omer bin Abdulaziz, rah., im je ogovorio:
„Vi ste moja rodbina, međutim, kada je u pitanju uprava, nema nikakve razlike između vas i bilo kojeg drugog vjernika.“
Halifa koji je tražio savjet
Prolazili su prvi dani hilafeta… Jedan hizmećar vidje da je Omer bin Abdulaziz, rah., zabrinut i potišten pa ga upita:
„Halifo, zašto je Vaše stanje takvo? Zbog čega ste toliko tužni?“
Omer bin Abdulaziz, rah., mu odgovori:
„Meni je data dužnost da bdijem i pazim nad pravima svih vjernika, od istoka do zapada. Postoji li veći razlog za brigu od toga?“
Jednog dana, pozvao je uvažene fakihe, Salima bin Abdullaha, Redžaa bin Hajvea i Muhammeda bin Kaba, rah., te im se obratio riječima:
„Narod položaj halife vidi kao blagodat. A ja obavljanje te dužnosti vidim kao težak teret i veliku odgovornost. Posavjetujte me! Želim čuti vaše savjete i rješenja!“
Na to jedan od njih reče:
„O halifo! Ako se sutra, na Sudnjem danu, želiš spasiti odgovornosti, onda starije muslimane gledaj kao svoje očeve, a mlade kao svoju djecu! Onda ćeš prema svim muslimanima postupati kao da su tvoja porodica.“
Drugi reče:
„O Omere, ono što želiš sebi, želi i narodu! Čuvaj svoj narod od onoga što neko tebi učini, a ne svidi ti se!“
Treći alim reče:
O Omere! Na poziciji na kojoj si, posti spram dunjalučkih blagodati takvim postom da ti iftar nastupi sa smrću!“
Veliki zahid tog vremena, Jezid Rakkaši, k.s., također se odazvao pozivu Omera bin Abdulaziza, rah., i susreso se s njim. Tom prilikom mu je rekao:
„O vođo vjernika! Umrli su oni koji su bili halife prije tebe, a tako ćeš umrijeti i ti.“
Nakon što je Omer bin Abdulaziz, rah., čuo te riječi, počeo je plakati pa reče: „Nastavite dalje…“ A Jezid Rakkaši, k.s., nastavi:
„Od Adema, a.s., pa sve do tebe, niti jedan od tvojih predaka nije živ. Svi su preselili.“
Halifa, niz čiju bradu su se slijevale suze, ponovo reče: „Nastavite dalje…“ Rakkaši, k.s., nastavi:
„O halifo! Nakon smrti nema drugog odredišta osim Dženneta i Džehennema.“ Nakon tih riječi, Omer bin Abdulaziz, rah., se onesvijestio.
Omera bin Abdulaziza, rah., koji je u kratkom periodu od tri godine izmijenio izgled države, te poimanje vlasti ponovo usmjerio i sistematizirao u svjetlu Časnog Kur'ana i Sunneta, veliki evlija Sufjan es-Sevri, k.s., i Imam Šafija, rah., nazvali su „petim pravednim halifom“.
Rastanak ili vuslat (susret)
Omer bin Abdulaziz, rah., je zbog velike sličnosti sa po pravednosti poznatim velikim ashabom, Omerom, r.a., nazvan „Drugi Omer“. Preselio je na Ahiret u četrdesetoj godini života, 10. 2. 720. godine. Vezano za njegovo preseljenje prenosi se sljedeći događaj:
Dok je veliki halifa, oličenje pravednosti, bio na smrtnoj postelji, odjednom je počeo plakati. Prisutni ga upitaše:
„Zbog čega plačete? Da li su Vaši bolovi toliko jaki?“ Omer bin Abdulaziz, rah., odgovori:
„Ne. Briga zbog onoga što me očekuje na Ahiretu me tjera na suze.“ Neko od prisutnih reče:
„Uz Allahovu pomoć, za vrijeme svoje vladavine, oživio si Sunnet i postupao po njemu. Uzdigao si pravednost vrlo visoko.“ Omer bin Abdulaziz, rah., odgovori:
„Ja ću izaći pred Allaha, dž.š., noseći odgovornost za sve one koji su me slijedili. Uz to, nisam siguran ni u to da sam prema svima postupao pravedno, a imam i još grijeha pored toga. To me plaši! Allahu moj, ja sam onaj kome si dao vlast. Spriječio si me od činjenja loših stvari, a ja sam Ti bio nepokoran svojim griješenjem.“
Te riječi je ponovio tri puta, a potom je izgovorio: „La ilahe illallah! Samo je Allah dostojan ibadeta.“ Nakon toga je podigao glavu kao da nešto pažljivo posmatra, a zatim tiho rekao: „Ja vidim takva bića koja nisu ni ljudi ni džini.“
Nedugo nakon toga predao je svoju dušu Allahu, dž.š.
Neka je na njega Allahova milost i neka mu Uzvišeni Allah poveća deredže.
Posljednje obraćanje narodu
Halifa Omer bin Abdulaziz, rah., prilikom posljednje hutbe obratio se narodu sljedećim riječima:
„O skupino pravovjernih!
Znajte da su sigurnost i mir na Mahšeru za one koji sada razmišljaju o tom Danu i koji se boje Allaha, dž.š.; za one koji se klonu nevjerstva i griješenja i koji daju prednost vječnom nad prolaznim svijetom. To su oni koji nisu postali robovi svojih strasti. Svi ostali, koji nisu u takvom stanju, neka znaju da su obmanuti.
Onaj ko blagodat života potroši u nepravdi i zlu, ostat će praznih ruku i mnogo će se kajati. Danas ste vi na mjestu vaših prethodnika i zasigurno će neki drugi ljudi doći na vaše mjesto. Vidite da svakim danom dolaze novi ljudi – vaši nasljednici, a oni što su otišli ne vraćaju se. Htjeli vi to ili ne, na kraju ćete doći pred Posjednika vlasti, Allaha, dž.š.
Svaki dan vidite kako ljudi odlaze na Drugi svijet, ispraćate ih. Spuštate ih u crnu zemlju, u kabure, gdje ostaju potpuno sami. Koliko su samo ta prolaza bića koja su kušala gorčinu smrti ovisna o milosti Gospodara svjetova, koliku samo pouku nose, za one koji znaju uzeti pouku! Krenuli su u svijet koji ne poznaju, rastali su se od svojih voljenih. Probudili su se iz sna nemara, iz prolaznog života. Ali sada je kasno, oni više nemaju mogućnost za popravak. Rasli su u blagodatima i ljepotama, a danas je crna i hladna zemlja njihov jastuk. Ne mogu se okoristiti imetkom koji su ostavili iza sebe. Sva njihova nadanja usmjerena su na dobra djela koja su učinili, pa čak i ona najmanja. Zar nećete uzeti pouku iz tih stanja koja su vrijedna razmišljanja?
O Ljudi!
Nemojte misliti da vas ovako savjetujem jer sebe smatram većim od vas. Možda nema niko među vama kome su više nego meni potrebni Allahova, dž.š., milost i oprost. Ja tražim milost i oprost za sebe i za vas. Uzmite sebi za vodiča Allahovu Časnu Knjigu i ahlak Njegova Poslanika, s.a.v.s. Spas je jedino u tome.“
Časopis Semerkand, br. 110, Portret
